Kultura

FAKI, Festivala alternativnog kazališnog izričaja, svojim 29. izdanjem ulazi u pitanje neuspjeha kao integralnog dijela njegova procesa nastajanja u današnjem političkom režimu rada i umjetničkog izraza. Jean Bourzeix, jedan od organizatora, tvrdi da je najveći neprijatelj širenja programa vrijeme, koje postaje skrivena ekonomija kulturnog rada.

“Neljudska moć: algoritmi kapitala” kao središnja tema jedanaest predavanja ovogodišnjeg Subversive Foruma: Okrećem se tebi, dragi moj Chat Subversive, u nadi da preko tvoje akademske rigoroznosti i nepokolebljivog duha humanizma mogu doći do nekog zaključka o tome što umjetna inteligencija (AI) predstavlja, te kako ovaj povijesni trenutak iskoristiti za konkretno napredovanje borbe.

U trenutku kada kulturni prostor sve više funkcionira kroz ubrzanu potrošnju sadržaja i vizualnu hiperprodukciju, festival Gibanja inzistira na nečemu gotovo politički subverzivnom: sporosti, koncentraciji i slušanju.

Matt Elliott: Nevjerojatno smo iznevjerili djecu. Najveći prioritet većine životinjskih vrsta je briga za mlade, a mi, najinteligentnija vrsta, smo monumentalno podbacili. Umjetnost ima kapacitet pokrenuti rasprave.

Zagreb Book Festival je istovremeno pokušavao biti politički relevantan, tržišno atraktivan i intelektualno ozbiljan, što je ponekad rezultiralo zanimljivim tenzijama, a ponekad dojmu gledanja kulturnog ekvivalenta scrollanja po Instagram Reelsima.

Mladi turski umjetnik Mithat Can Demir, autor izložbe “Kako protestirati”, za H-Alter govori o političkoj i umjetničkoj situaciji u Turskoj, o odnosu umjetnosti i otpora, te suvremenim mogućnostima prosvjedovanja.

U prostoru nekadašnje tvornice ambalaže Pluto planira se novi kulturni centar, jedan od pet najavljenih projekata koji tek ulazi u fazu projektiranja.

Ulice koje su desetljećima gajile ritam obiteljskog kvarta, niži objekti, zelenilo, mirniji promet, sve češće dobivaju novu sliku: više katova, više automobila, više stanova, ali manje prostora.

Prvi zagrebački labirint vjerojatno je onaj jarunski. Nalazi se na Otoku hrvatske mladeži, a nastao je 2003. godine po projektu njemačkog arhitekta i waldorfskog pedagoga Johannesa Matthiessena.

Hitlerova njuška s naslovnice nekritičkog izdanja Mein Kampfa promatra nas iz izloga lanca knjižara Hoću knjigu. Legitimno korištenje tržišnim slobodama ili dodatno normaliziranje nacizma?

Mario Šimunković: Grad Zagreb ne radi ništa po pitanju očuvanja sjećanja na poginule Zagrepčane i Zagrepčanke, pripadnike NOP-a. Da želi, mogao bi bez ikakvih problema vratiti sačuvana spomen-obilježja.

Čak i s recentnim preimenovanjima na području Črnomerca, broj zagrebačkih ulica posvećenih ženskim osobama mjeri u desecima, iznoseći niti 2 posto ukupnog uličnog nazivlja.

Groblja odavno i u nizu gradova nisu samo utilitarna mjesta, već mjesta kulture, značajne zelene oaze, rezervati bioraznolikosti, pa čak ni parkovi.

Kad je riječ o kolekciji koju sam ponudio na otkup, građanima sa  sve mizernijim dohotkom cijena izgleda visoka. No, ne broji se količina, već se gleda zbroj. A zbroj iznosi trošak žderačine četiri lokalna moćnika.

Dejan Kršić, dizajner, jedan od kustosa izložbe Laibach: Dvorana zrcala 1980. – 1995.: Laibach svojim radovima stalno ukazuje na totalitarizam Zapada. Fašizam je  vječna mogućnost kapitalizma kao takvog.

Srđan Kovačević, redatelj filma Ono što treba činiti: Pozicija radnika strukturno je loša, većina ljudi ne poznaje svoja prava.

Una Štalcar-Furač i Šimun Stankov, Škvadra: Kad šira javnost bude stvarno iziritirana vidjet ćemo neke druge performanse u gradu, jer protest generalno je izvedba, simbolički prikaz ljudstva.