U srijedu 8.5. u 19 sati otvoren je događaj koji najavljuje bogat program ovogodišnjeg Subversive Festivala. Uz izložbu i popratne glazbeno-scenske performanse u zagrebačkom Kulturno informativnom centru otvoren je dvodnevni program posvećen piscu i revolucionaru Augustu Cesarcu.
Vrijeme je bilo kao izabrano da obeshrabri i one najpoletnije.
Iz romana Careva kraljevina
U srijedu navečer otvoren je dvodnevni događaj koji bi se komotno mogao nazvati danima Augusta Cesarca u Zagrebu, gradu koji, kao i ta nesretna domovina za koju se toliko zalagao, temeljito radi na zaboravu pisca, revolucionara, robijaša i španskog borca likvidiranog od ustaške ruke 1941. godine.
Ovaj multimedijalni događaj i konferencija održavaju se u okviru 17. Subversive festivala, ove godine nakrcanog kvalitetnim sadržajem, pri čemu je nekidan posebno odjeknula najava gostovanja Angele Davis u Gavelli početkom lipnja.
Program August Cesarec – Argumenti za revoluciju autora Nenada Rizvanovića, koji će se u cijelosti održavati u Kulturno informativnom centru u Zagrebu, načet je otvaranjem izložbe Moj brat August, persona non grata (uz glazbenu podlogu Višeslava Laboša) i izvođenjem izabranih dramskih fragmenata prema romanu Careva kraljevina, u izvedbi studenata treće godine Akademije dramske umjetnosti Timona Špalja i Ivana Grlića pod mentorstvom Borne Baletića.
Voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović najavio je događaj riječima koje je Cesarec napisao u nekrologu komunističkog aktivista Franje Ljuštine, prema kojemu je najveći spomenik borcu na odru to „da ideje za koje se borio ostanu živjeti u našim srcima“. Cesarec je, dodat ćemo, ostao u srcima manjine, ali je ipak ostao, ako je suditi po bogatom programu koji će trajati do petka uvečer.
Hrvoje Hribar, ravnatelj zagrebačkog KIC-a, istaknuo je prije otvaranja kako je Cesarec najprije dobar pisac svoje generacije koja, prema Hribaru, ipak nije dala toliko dobrih pisaca. Hribar ističe i važnost pitanja zašto je Cesarec uopće i pisao, a „pisao je radi jedne tragične ideje, potpune ideje da pisanje može promijeniti svijet i još potpunije ideje da ovaj svijet treba mijenjati radikalno, potpuno, iz temelja, bezodložno i beskonačno – u velikome prevratu, onome što se zove revolucija“, odakle i (pod)naslov događaja i konferencije. Zbog revolucionarnih ideja, Cesarec je platio cijenu tragičnom smrću u prvom valu svirepih ustaških smaknuća u šumama Maksimira i Dotrščine zbog čega se piscu ne zna za grob.
Pojam revolucije kod Cesarca nešto je „intrinzično, autentično, nacionalno, domaće i generacijski“, ističe dalje Hribar, misleći najprije na pobunjenu generaciju Cesarčevog đačkog perioda čiji će se omladinski akteri kasnije rasuti na desne i lijeve, radićevštinu, marksizam i dalje.
Govoreći o utjecaju Cesarca na generacije poslije njega, Hribar dalje citira, kako kaže „fanatičnog obožavatelja“, povjesničara koji je za omladinski časopis Polet za sebe rekao sljedeće: „Ja sam hrvatski čovjek, marksist, revolucionar i povjesničar. Ideal su mi hrvatski komunisti koji su stradali u logoru Kerestinec i napisali: Živjela sovjetska Hrvatska.“
Riječi su to koje nije na odmet iznova pretipkavati kada se za to ukaže prilika. Za slabije upućene, izgovorio ih je Franjo Tuđman, čovjek po kojemu je kasnije nazvan zagrebački aerodrom. „Taj povjesničar je kasnije uspio ostvariti svoju revoluciju. Mi sad blagujemo njezine plodove i u toj tišini ove Hrvatske imamo prigodu da se saberemo i probamo ući u labirint naših zaborava prema onome što nam je ostavio beskrajno nesretan čovjek koji je platio ogromnu cijenu“, zaključio je o Cesarcu Hribar.
Dalje je riječ preuzeo autor projekta Nenad Rizvanović koji naglašava da je Cesarec bio „čovjek s potjernice, revolucionar“, najavljujući dominantne teme dvodnevne konferencije krcate jakim imenima domaćih humanističkih i društvenih znanosti. U trenutku dovršavanja izvještaja sa sinoćnjeg performansa i otvorenja izložbe, konferencija je već načeta predavanjima Dragana Markovine, Vlahe Bogišića i Branimira Jankovića, Snježane Banović i Stjepana Matkovića. U kasno popodne, o Cesarčevim romanima pričat će Zrinka Božić, Milka Car i Zdravko Zima, dok će u predvečerju prvoga dana konferencije o piščevoj ulozi u đačkoj pobuni 1912 govoriti Dubravka Zima i Jelena Lalatović.
U petak o anarhizmu Augusta Cesarca govorit će Luka Pejić, o poetici Matija Bošnjak, dok popodne o piščevim avanturama u Rusiji, odnosno u Sovjetskom Savezu, pričaju Žarko Paić, Ana Rajković Pejić i Ivana Peruško. O odnosu revolucije i umjetnosti pričat će Vesna Vuković, Aleksandra Petrović i Vahidin Preljević. Konferenciju će u petak navečer zaključiti autor projekta Nenad Rizvanović, Martina Jurišić, Anita Marin i Alena Matijaca.
