Sudski proces protiv Filipa Drače koji je na spomeniku Franje Tuđmana grafitirao srp i čekić bliži se kraju, a njegova odvjetnica Lina Budak ističe: “Ovaj kazneni postupak školski je primjer nejednakog postupanja. Za grafitiranje se uvijek ide pred prekršajni sud, a u ovom slučaju na kazneni. S obzirom na izmjenu vlasti, mog branjenika više ne progoni Bandić nego Tomislav Tomašević, i sramotno je da usprkos svim dokazima Grad Zagreb i dalje ustraje kod prijedloga za progonom Filipa Drače i suglasan je s predloženom kaznom zatvora”.
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu 2019. godine je podignulo optužnicu protiv Filipa Drače, studenta koji je na postolju spomenika Franje Tuđmana sprejem grafitirao srp i čekić. Tereti ga se zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, a tada je predloženo izricanje uvjetne desetomjesečne zatvorske kazne s trogodišnjim rokom kušnje, koju je državno odvjetništvo tek u završnom govoru smanjilo na osam mjeseci zatvorske kazne i dvogodišnji rok kušnje. Dračina odvjetnica Lina Budak za H-Alter ističe niz nepravilnosti u sudskom procesu koji se bliži kraju, te će u petak 6. svibnja 2022. biti donesena presuda. Prisustvovali smo u raspravi održanoj 3. svibnja 2022.
Osim što za uništene i pošarane spomenike NOB-u gotovo nitko nije odgovarao niti je policija posvetila dužnu pažnju da se počinioci pronađu, postoji niz “apolitičnih” spomenika u Zagrebu koji se uvijek iznova šaraju, a nikoga se ne kažnjava:
“Ovaj kazneni postupak je školski primjer nejednakog postupanja u istovrsnim situacijama i smatramo ga diskriminatornim. Za grafitiranje se uvijek ide pred prekršajni sud, a ovdje na kazneni. Čak štoviše, moj branjenik je u prošlosti napravio prekršaj grafitiranja po javnoj površini i dobio novčanu kaznu od prekršajnog suda. On nije mogao biti svjestan da će ga se u ovom slučaju kazneno goniti, a ne prekršajno, kao u ranijem slučaju. Nasuprot parka Maksimir, na križanju Maksimirske ceste i ulice Svetice, nalazi se spomenik Bacač diska kipara Vanje Radauša, koji dobiva svoj poznati svoj nadimak “Pimpek”. Njegove testise svakog Uskrsa nepoznate osobe farbaju u razne boje, a Grad to tolerira i ne postupa protiv nikog. Taj je spomenik ujedno zaštićeno kulturno dobro te je upisan u registru spomenika, za razliku od spomenika Franje Tuđmana koji bar tada nije bio upisan u nikakvom registru kulturnih dobara. Očito je da se radi o političkom procesu”, rekla je Lina Budak za H-Alter.
Svakome imalo upoznatom s optužbom protiv Filipa Drače jasno je da ga se progoni iz političkih razloga. Prisustvovali smo raspravi 3. svibnja 2022. koju je vodio sudac Mladen Žeravica i kao da smo ušli u prostoriju u kojoj zdravi razum prestaje vrijediti, u kojoj je i najmanja insinuacija da se radi o političkom progonu tabu tema. Gotovo uvijek kada bi odvjetnica Budak ukazala da se radi o političkom progonu, Žeravica bi je prekinuo u govoru i upozorio je da se mora držati predmeta rasprave.
Sudac Žeravica nas kao javnost najprije nije htio pustiti u sudnicu, iako je dužan to učiniti jer su rasprave javne. Ipak, nakon inzistiranja odvjetnice Budak da novinari i javnost imaju pravo pratiti javne rasprave, sudac je omogućio dvojici novinara da tek nakon četvrt sata nakon početka ove kaznene rasprave i oni uđu u sudnicu i prate raspravu.
Grad Zagreb progoni Filipa Draču zato što je oštetio spomenik. Budak smatra da je upitno oboje – ne radi se ni o šteti, ni o spomeniku. Naime, “postoji razlika u definiciji između pojma spomenik i pojma postolje. Odredbom članka 46 stavak 2 Komunalnog reda Grada Zagreba postolje se definira drugačije, a u članku 47 stavak 3 iste odluke propisano je prekršajno kažnjavanje od 1000 do 2000 kuna u slučaju grafitiranja”, rekla je Budak.
“Imovinskopravni zahtjev koji je Grad Zagreb postavio tijekom kaznenog postupka, i to tek nakon pravomoćnosti optužnice, iznosio je sveukupno 82,50 kn i odnosio se na štetu nastalu Gradu grafitiranjem. Smatram da je iznos eventualne štete nastale Gradu ukalkuliran u 6 milijuna kuna koje Grad Zagreb plaća dvjema tvrtkama za dvogodišnje razdoblje, čiju dokumentaciju sam 18. svibnja 2019. predala u sudski spis, a koja se odnosi na javnu nabavu koja se tiče dodjele poslova održavanja spomenika u Gradu Zagrebu. Iz priložene dokumentacije slijedi da opis predmeta “Radovi za potrebe održavanje spomenika” podrazumijeva i poslove čišćenja grafita. Dakle, počinjena šteta je ukalkulirana u rashode Grada Zagreba”, rekla nam je Budak.
“Grad Zagreb je 2019. godine podignuo optužnicu bez da je naveden iznos počinjene štete, da bi se tek 2020. godine izjasnio o kakvom sitnom iznosu je riječ, a zatim 2022. punomoćnica oštećenika Grada Zagreba odustaje od potraživanje naknade za štetu. Zabrinjavajuće je da je Grad Zagreb putem svog punomoćnika dostavio i neutemeljene račune. Grafitirana površina koju je počinio moj branjenik je omjera 40×40 cm, a punomoćnik Grada dostavio je račun u kojem se navodi da je šteta od grafitiranja dva kvadratna metra, čije je područje očišćeno tri dana prije nego je grafit mog branjenika počinjen. To je sramota i nedopustiva stvar. Grad bi trebao odustati od progona Filipa Drače. Zbog svega toga smatramo da je ovo politički proces koji se događa samo zato što se radi o spomeniku posvećenom prvom hrvatskom predsjedniku”, nastavlja Budak.
Sudski progon Filipa Drače zbog “štete” od osamdesetak kuna jasno odražava prioritete ove države i njenog glavnog grada, koji je na kipara Kuzmu Kovačića, poznatog ultradesničara koji se između ostalog našao na stranačkoj listi HRAST-a, potrošio više od 675 tisuća kuna na izradu modela lika kipa u glini, dakle samo na idejno rješenje. Osim toga, kada u cijenu uključimo uređenje okoliša oko kipa i izradu Spomenika domovini (kako bi Franjo bio okrenut spram njega) Grad Zagreb je iskeširao 6.870.000,00 kuna.
Imajmo na umu da su Zagrepčani platili toliko veliki iznos da bi se veličalo čovjeka koji se direktno suprotstavio njihovoj demokratski izraženoj volji. Franjo Tuđman je u razdoblju od siječnja do travnja 1996. godine, ne želeći prihvatiti “oporbenu situaciju” u glavnom gradu odbio potvrditi četvoricu zagrebačkih gradonačelnika, članova HSLS-a koje je imenovala tadašnja Gradska skupština: Gorana Granića, Jozu Radoša, Ivu Škrabala i Dražena Budišu. Građanima je nametao gradonačelnicu Marinu Matulović-Dropulić, a kada ju Skupština nije prihvatila, raspustio je Skupštinu i za prinudnog povjerenika imenovao Stjepana Brolicha.
Nakon što se pokazalo da Filip Drača nije učinio nikakvu štetu Gradu Zagrebu, odnosno da je taj minimalni iznos štete ionako ukalkuliran u rashode Grada, državno odvjetništvo mijenjalo je optužnicu, i smanjilo prijedlog kazne: “Obrana ne prihvaća činjenicu da je državno odvjetništvo tijekom protekle tri godine mijenjalo optužnicu i iz nje ispustilo ‘nanošenje štete’ koja iznosi zanemarivih 80-ak kuna i smatramo da se u konkretnom slučaju radi o političkom sudskom procesu. Kod počinjenja ovog kaznenog djela „oštećenje tuđe stvari“ šteta je vrlo bitan element, a u konkretnom slučaju se radilo u najgorem slučaju o beznačajnom, bagatelnom kaznenom djelu, jer je stupanj krivnje nizak, nema posljedica niti štete, a nema ni razloga ni potrebe za kažnjavanjem optuženika. Neprihvatljivo je da državni odvjetnik tri godine progoni mog branjenika tvrdeći da je u nakani oštećenja spomenika izmijenio izgled spomenika te ga oštetio, da bi tri godine nakon podizanja optužnice jednostavno taj dio o oštećenju tuđe stvari i o izmjeni izgleda spomenika jednostavno ispustio i bez argumenata smanjio kaznu na 8 mjeseci zatvorske kazne s dvogodišnjim rokom kušnje i to tek u svom završnom govoru. Takvo mijenjanje prijedloga kazne je očito pokušaj da se popravi dojam pred javnošću. Također, državno odvjetništvo nije dostavilo nijedan dokaz da je ovaj spomenik u vlasništvu Grada Zagreba”, rekla je Budak.
Da je riječ o političkom procesu, ukazuje i činjenica da je “državna odvjetnica pisala Milanu Bandiću i sugerirala mu da podnese prijedlog za progon u ime Grada protiv Filipa Drače radi oštećenja tuđe stvari. Bandić se zatim složio s njom i angažirao odvjetnika Krsnika da troši naš novac, pa građani financiraju i zastupanje oštećenog grada po odvjetniku izabranom po gradonačelniku. Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko je Grad Zagreb potrošio novaca na ovaj postupak. Imajmo na umu da s obzirom na izmjenu vlasti, mog branjenika više ne progoni Bandić nego Tomislav Tomašević i sramotno je da usprkos svim dokazima Grad Zagreb i dalje ustraje kod prijedloga za progonom Filipa Drače i suglasan je s predloženom kaznom zatvora. Grad, koji sad promovira štednju, i dalje ustraje u ovom skupom, nepotrebnom i neutemeljenom procesu”, rekla je Lina Budak za H-Alter.
Ne zaboravimo da je skulptura posvećena osobi koju međunarodna zajednica smatra ratnim zločincem zbog provođenja etničkog čišćenja na području Bosne i Hercegovine kako bi uspostavio hrvatski entitet, Republiku Hrvatsku Herceg-Bosnu, koja se trebala nalaziti “djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939., kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u BiH trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom”. Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je prvostupanjske osuđujuće presude čelnicima Herceg-Bosne i potvrdilo postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH:
“U osmišljavanju i ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja, jedna grupa hrvatskih javnih ličnosti, među kojima se ističu Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, postigla je međusobni dogovor. Iz svih činjeničnih i pravnih zaključaka koje je Vijeće izvelo, proizlazi da su se organi, strukture i ljudstvo HVO-a koristili radi ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja”.
Etničko čišćenje događalo se i na prostoru same Hrvatske, gdje oko 200 tisuće hrvatskih Srba bježi pred osloboditeljima, a one koji zaostaju se muči i ubija, uglavnom bez pravnih posljedica. Kako bi osigurala takvo demografsko stanje, hrvatska država u idućih nekoliko tjedana i mjeseci mijenja niz zakona i donosi nove propise kako bi se razvlastilo pobjegle Srpkinje i Srbe i onemogućio im se povratak, kao što su Zakon o otkupu stanova, Uredba o privremenom preuzimanje “određene” imovine, suspendiranje pojedinih odredbi Zakona o ljudskim pravima i pravima manjina, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o najmu stanova na oslobođenom teritoriju itd. Za izvedbu takve politike zadužen je bio ministar Jure Radić, koji je dobio nadimak “arhitekt etničkog čišćenja”.
Tuđman objavljuje knjigu Bespuća povijesne zbiljnosti u kojoj tvrdi da je “genocidno nasilje prirodna pojava, sukladna ljudsko-društvovnoj i mitološko-božanskoj naravi”, potvrđujući još jednom kako nacionalistička ideologija podrazumijeva “prirodne protivnike” – druge nacionaliste, s kojima opravdavaju svoje postojanje, oslanjajući se na pseudoznanstveni koncept “ljudske prirode” kojeg tumače na vrlo ograničen i mizantropski način. Jasno je da Tuđman početkom devedesetih priželjkuje Miloševićevu agresiju kako bi kroz rat bilo dovršeno ono što do 1945. nije – srpsko pitanje.
S obzirom na rečeno, Tuđmanov spomenik ne bi se smjelo pošarati, već bi ga trebalo srušiti i uništiti, a činjenica da se u Zagrebu, osim njegova kipa, nalazi Trg Franje Tuđmana, vojno učilište Franjo Tuđman, a avionom se polijeće i slijeće u Zračnu luku Franjo Tuđman, začuđuje u najmanju ruku. Sve to posvećeno je ratnom zločincu i opstruktoru demokracije u glavnom gradu Hrvatske.
Filip Drača, okrivljenik u ovom političkom procesu, zadnje je dvije godine H-Alterov suradnik.
