Svijet je potresen. Traženje doma mukotrpno je i frustrirajuće, ali sam proces je vrijedan dokumentiranja.
Neispunjena obećanja postala su žalosna točka sive svakodnevice, a liberalna srednjestrujaška zvijer ne kani odustati od propagiranja tek nešto bolje i humanije budućnosti. Njezini tvorci nikad nisu bili oni s vrha – vidi propali koncept trickle down ekonomije. Post-kolonijalni svijet je, unatoč jezi mnogih od nas čiji su identiteti posljedično fragmentirani, ipak prepun slabo osvjetljenih, paradoksalnih misli i ideja – stoga ne čudi da je svijet potresen sa svih strana. Nema komada stvarnosti koji je stvaran, koji ne nalikuje na nekakvo “silaženje” s višednevne viroze.
Tu i tamo se netko svejedno potrudi ponuditi nekoliko suvislih misli o tom fragmentiranom svijetu. Te misli nadilaze mutne generacijske parametre te su njihove “poruke”, odnosno razlozi postojanja univerzalni.
Jednog tmurnog popodneva, netom prije no što je nastupilo nekoliko uzastopnih sunčanih dana u slovenskoj metropoli, iz opće znatiželje zavrtio sam album Shook WORLD njujorškog repera, producenta i multimedijskog zanatlije King Vision Ultra. Više se desetljeća kreće masnim podzemljem New Yorka, a godine upijanja ideja, koncepata i nekonvencionalnih zvukova daleko su najjasnije definirane na upravo ovom mixtapeu, koji je nastao kao dijalog s trans-žanrovskim i trans-geografskim bendom Algiers.
Tape me zaista bacio na pod, sve u njemu je već na prvi posluh bilo toliko gusto i primamljivo, nepregledno a jasno… odmah sam uzeo okretati brojeve poznanika, glazbenih i kontrakulturnih entuzijasta s ciljem širenja riječi hvale.
“Nikad nisam čula/o više njujoršku stvar u životu” bio je neki univerzalni sentiment. Sam dijalog s drugim materijalom (koji će izaći krajem veljače pod imenom Shook) jasan je i prije njegova službena objavljivanja: Algiers nikad nisu skrivali svoju strogo definiranu identitetnu fluidnost po pitanju vlastite kolektivne povijesti i prostora koji okupiraju, a Shook WORLD s druge strane nipošto ne skriva bolnu istinitost kontinuirane potrage za istim. Bez obzira na činjenicu da je nevjerojatno masan, Shook WORLD je jednako toliko i univerzalan upitnik, otprilike star kao i prvi trag čovječanstva. Kolektivitet predstavlja okosnicu oba albuma, a potresen svijet kod titularnog materijala pored kreativnog direktora interpretira mnoštvo domaćih glasova – Bigg Jus, Dis Fig, E L U C I D, Marcus, No Land, Rena Anakwe, Matana Roberts i Harlem Boog. Težište samog albuma nosi pozamašna paleta arhivskih i nešto aktualnijih zvukova, čija tekstura tvori autorski potpis jedinstven za formu kojoj ovaj album bez imalo okolišanja odaje počast, a to je (njujorški) mixtape, oblikom vezan uz osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća.
U skladu s nekim općim normama, dijalog (barem formalno) ne bi smio biti parazitske prirode, što se jasno očituje na ovom konkretnom odnosu. Shook WORLD ima svoj “roditeljski materijal”, ali svakako funkcionira i kao zasebna cjelina sa svojim pitanjima i podebljanim crticama. S druge strane, ne sumnjam da će izlazak neksusa potresenog svemira na neki način upotpuniti narativ. Sve što se dosad moglo poslušati od ova dva albuma stavlja naglasak na proces formiranja svojeg prostora, našeg prostora kojeg okupira familija – biološka ili ona druga. Okvir samog prostora je dvostruk: dok Shook WORLD svoju buku situira u New York i govori o “jednoj njujorškoj priči od mnogo njujorških priča” i na taj način filtrira “fizički” prostor, Algiers kreiraju socijalni prostor koji nije definiran životom na jednom specifičnom mjestu.
Glavna poruka leži u činjenici da je svijet potresen. Traženje doma mukotrpno je i često frustrirajuće, ali sam proces je vrijedan dokumentiranja.
Čar putovanja je ponekad samo putovanje, a ne polazište ni odredište.
