Maša Grdešić, docentica s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, o osnivanju diplomskog programa Rodnih studija: Cilj je rodnih studija ispričati nepoznatu i prešućenu povijest žena i drugih manjina i međusobno povezati rodnu, klasnu, ekonomsku i rasnu potlačenost kako bi se dobila jasnija slika suvremenog društva. Pojmovi poput „rodne ideologije“ izmišljeni su da bi širili homofobiju i transfobiju, kao i strah od napretka ženskih i LGBTIQ prava.
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nedavno je dovršio proces vrednovanja sto reformiranih i novih studija. U potonjoj se kategoriji ističe diplomski program Rodni studiji, prvi takvog tipa u Hrvatskoj. O tome kako će studij izgledati i o kontekstu u kojem je nastao razgovaramo s jednom od glavnih znanstvenica zaslužnih za osnivanje studija, docenticom na Odsjeku za komparativnu književnost dr.sc. Mašom Grdešić. Specijalizirana za feminističku književnu i kulturnu teoriju, Grdešić je autorica triju knjiga, uključujući Cosmopolitika. Kulturalni studiji, feminizam i ženski časopisi (2013) te Zamke pristojnosti. Eseji o feminizmu i popularnoj kulturi (2020).
Tko su glavne pokretačice studija? Kako je došlo do formacije rodnih studija? Tko je sve slagao program te kako ste raspodijelili posao?
U rad na programu Rodnih studija uključeno je tridesetak profesorica i profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji se već niz godina bave feminističkom teorijom u svojim znanstvenim područjima poput psihologije, pedagogije, sociologije, filozofije, povijesti, lingvistike i filologije. Premda smo redovito surađivale na raznim projektima i konferencijama te su mnoge od nas predavale na zagrebačkom Centru za ženske studije, dugo nije bilo političke volje ni uvjeta za pokretanje takvog studija na Sveučilištu. Konkretan poziv da se pokuša organizirati studij došao je tijekom mandata dekanice Vesne Vlahović-Štetić krajem 2017. godine kada se kretalo u reformu studija na cijelom Fakultetu, a dosljednu podršku imamo i od sadašnje Uprave Fakulteta.
Na prvom sastanku koji je sazvala profesorica Lada Čale Feldman početkom 2018. godine razgovaralo se o nazivu potencijalnoga studija, a u igri su bili „Ženski studiji“ kao i „Feministički studiji“, no vrlo smo se brzo složili oko Rodnih studija jer je termin najširi. Osim pitanjima ženskosti, kolege i kolegice bave se teorijama muškosti odnosno maskuliniteta, a htjele smo svakako uključiti i područje queer teorije te studij postaviti što inkluzivnije.
Nakon uvodnih sastanaka nas desetak nastavilo je raditi na konkretnom programu studija, što se prilično odužilo zbog pandemije i političkih turbulencija na Fakultetu i Sveučilištu. Na prvoj verziji teksta programa radile smo profesorica Zrinka Blažević s Odsjeka za povijest i ja. Značajno su je nadopunile profesorica Željka Kamenov s Odsjeka za psihologiju i profesorica Ankica Čakardić s Odsjeka za filozofiju, a brojne druge kolegice i kolege doprinijeli su nastanku programa studija. Budući da je studij zamišljen interdisciplinarno, podjela posla najviše je bila vezana uz našu različitu stručnost, što se pokazalo osobito korisnim kada smo oblikovale obavezne kolegije koji su vezani uz žensku povijest, feminističku teoriju i metodologiju.
Jeste li program stvarali po uzoru na neka vanjska sveučilišta ili ste ga od nule konstruirali znanjem svih uključenih?
Studijski programi rodnih studija na sveučilištima u Europi i svijetu uglavnom su koncipirani kao interdisciplinarni društveno-humanistički studiji i u pravilu nude temeljne kolegije iz feminističke teorije, povijesti i metodologije te izborne kolegije ili smjerove koji studentima i studenticama omogućuju daljnju specijalizaciju. Tako je zamišljen i naš studij, koji bi se uz nove obavezne kolegije sastojao od već postojećih kolegija s feminističkom problematikom kakvi se na Filozofskom fakultetu već godinama izvode na brojnim odsjecima, od kolegija Sociologija roda do kolegija Lik žene i žene autorice u starijoj hrvatskoj književnosti. U tom smislu, bilo je logično postojeće kolegije povezati rodno-studijskim okvirom te studenticama i studentima ponuditi novi dvopredmetni diplomski studij. To znači, moram naglasiti, da bi Rodni studiji koristili postojeće materijalne i ljudske resurse na Filozofskom fakultetu te ne bi zahtijevali dodatno financiranje.
Na inozemnim sveučilištima rodni studiji postoje još od devedesetih, negdje i ranije. U drugim ste medijima naveli da su pokušaji etabliranja studija na FFZG-u počeli još 2000-tih. Kako to da se rodni studiji tek sad osnivaju u Hrvatskoj?
Pokretanje Rodnih studija tema je koja se pokušavala otvoriti svakih nekoliko godina od sredine 1990-ih, počevši od inicijative osnivačica Centra za ženske studije, koji je godinama bio ključno mjesto izvaninstitucionalnoga feminističkog obrazovanja. Razlozi zbog kojih se Rodni studiji nisu dosad mogli osnovati na Sveučilištu u Zagrebu predvidljivi su i s jedne strane uključuju manjak doktorica znanosti koje bi vodile takav program, no s druge strane nepovoljnu političku klimu kako u društvu, tako i na Sveučilištu i Filozofskom fakultetu. Sada je prijedlog programa Rodnih studija glatko prošao i na Fakultetu i na Senatu Sveučilišta, kao bilo koja druga redovita točka. To ipak pokazuje da su se akademski i društveni uvjeti značajno promijenili.
Na studiju će biti kolegija koji se bave književnom teorijom, antropologijom, psihologijom, sociologijom itd. S toliko raznovrsnim pristupima postavlja se pitanje definicije rodnih studija. Kako biste ih definirali i koja je esencija takvog studija u usporedbi s npr. filozofijom roda?
Rodne studije definirala bih kao interdisciplinarno znanstveno područje koje se pomoću uvida feminističke teorije i prakse bavi proučavanjem odnosa spola i roda, ženskosti i muškosti, ženskih i muških društvenih uloga, kao i presijecanjem roda s klasom, rasom, seksualnošću, dobi, nacionalnošću, invaliditetom itd. te njihovim raznolikim reprezentacijama u medijima, kulturi, znanosti i društvu. Rodni studiji duboko su povezani sa ženskim studijima, studijima maskuliniteta i queer teorijom, koja uvelike obogaćuje razumijevanje pitanja spola, roda i seksualnosti. Rodni studiji su važni jer se bez adekvatnog razumijevanja pojma roda ne može ispravno analizirati položaj žena i muškaraca u društvu, ali ni obitelj, seksualnost, tržište rada, zakoni, industrija, znanost, religija, običaji, mediji, sport, slobodno vrijeme, umjetnost i mnoga druga područja svakodnevnog života.
Interdisciplinarnost područja, uz sve izazove koje takav tip znanja donosi, odlično se slaže sa strukturom studija na Filozofskom fakultetu, gdje na istom mjestu rade stručnjakinje i stručnjaci za različite discipline koje sačinjavaju rodne studije. Studij je stoga zamišljen kao dvopredmetni studij na diplomskoj razini, što znači da će studentice i studenti već imati završen prijediplomski studij iz jednog ili dvaju područja, a zatim će na diplomskom studiju svoju temeljnu struku moći kombinirati s Rodnim studijima. Rodni studiji će im, s obzirom na raznolikost nastavničkog kadra, moći ponuditi nova znanja, kao i nadopunu, proširenje i modifikaciju već usvojenog znanja iz feminističke perspektive.
Na tom tragu, jesu li rodni studiji samo suma mnogih humanističkih disciplina s feminističkom lećom ili svojim međudjelovanjem konstruiraju gestalt cjelinu?
Mislim da ni u jednoj znanstvenoj disciplini nije moguće samo dodati feminističku perspektivu kao apendiks, već je feministička perspektiva nužna da bi se preispitali i izmijenili sami temelji tih disciplina iz kojih su žene i druge manjine u pravilu bile isključene. U mojoj struci, a to je znanost o književnosti, ne postižemo mnogo ako feminističku književnu kritiku proglasimo još jednom teorijskom školom ili u postojeći književni kanon dodamo desetak spisateljica. To je možda prvi korak, ali čeka nas problematiziranje književne teorije i povijesti te književnih vrijednosti koje omogućuju isključivanje spisateljica iz kanona ili uopće negativan stav prema sadržajnim i formalnim aspektima njihovih djela. Uz to, budući da su rodni studiji po definiciji interdisciplinarni, upućivanjem u druga, bliska društveno-humanistička područja možemo dobiti puno dublji i solidniji uvid u to zašto stvari u našoj užoj struci tako stoje. Činjenica da spisateljice nisu bile interesantne književnoj historiografiji bit će nam jasnija ako je povežemo s rodnom podjelom rada, društvenim rodnim ulogama, poviješću žena i sl.
U kojem se smjeru kreću istraživanja o rodu danas? Koje su neke od najvažnijih tema te koliko razvoj teorije rodnih studija utječe na razvoj šireg konteksta humanistike?
Mislim da su istraživanja vezana uz feminističku teoriju ključna za suvremenu humanistiku, posebno ako feminizam shvatimo vrlo široko, kao platformu koja može okupiti interes za pitanja roda, kao i klase, rase, seksualnosti, invaliditeta itd. te pokazati kako su se odnosi moći formirali i transformirali kroz povijest, zašto i kako politička, društvena i ekonomska neravnopravnost između žena i muškaraca opstaje i danas, te kako zamišljati i ostvariti drugačiju, solidarniju budućnost. U mojoj je struci o književnosti danas nemoguće razmišljati bez feminističke kritike, a puno je novijih tema i smjerova istraživanja poput kulturne politike emocija, ekokritike ili novog materijalizma povezano s istraživanjem roda.
Postoji li u Hrvatskoj znanstvena infrastruktura za objavljivanje radova iz istraživanja o rodu? Je li suvremena znanost o rodu uopće zaživjela u domaćim akademskim krugovima ili ćete borbu s objavljivanjem voditi uzbrdo? Planiraju li se u sklopu simpoziji, pokretanje znanstvenih časopisa ili nešto slično?
Većina znanstvenih časopisa i hrvatskih izdavača redovito objavljuje znanstvene članke i knjige vezane uz istraživanja roda i feminističku teoriju. Izdavači su u pravilu jako zainteresirani za knjige koje se bave tom problematikom jer postoji zainteresirana publika; to su knjige o kojima su i mediji skloni izvijestiti. To znači, da ponovim, da se rodnim studijima hrvatska znanost bavi već dugi niz godina i da je novi studijski program samo način da se logično povežu već prisutne i utjecajne teme, kolegiji i ljudi. O interesu za disciplinu govori i činjenica da su kolegiji s feminističkom problematikom među najpopularnijima na Fakultetu i da ih redovito upisuju i vanjski studenti i studentice. Iz područja se već sada piše puno diplomskih radova i doktorskih disertacija.
Također, treba spomenuti feministički časopis Treća koji izdaje Centar za ženske studije (koji, doduše, nema znanstvenu kategorizaciju) i skup Dani Marije Jurić Zagorke koji se održava svake godine. Zasad nismo razgovarale o novom časopisu ili simpoziju jer nam je prioritet pokrenuti studij, no vjerujem da bi za to bilo puno interesa.
Rodni se studiji često od reakcionarnih dijelova društva ismijavaju kao nepotreban studij ili čak i prijetnja. Ako je suditi po članku Narod.hr-a gdje gotovo komično tvrde da je za rodne studije kriv “LGBT-feministički lobi” te po Indexovoj anketi u kojoj je 68 posto ispitanika glasalo da rodne studije ne podržava i smatra “glupošću”, hrvatsko javno mnijenje nije ništa bolje po tom pitanju. Kako biste odgovorili na takve optužbe, odnosno kako biste konkretno uvjerili javnost da su rodni studiji ne samo bitni, već i prijeko potrebni za razvoj zdravog društva u teoriji i praksi?
Rodni studiji mogu nam pomoći da uvidimo da žene i muškarci nisu neprijatelji, da pripadnici manjinskih društvenih skupina nisu prijetnja društvenom poretku, da slabiji, potlačeni i isključeni trebaju podršku i zaštitu, a ne mržnju i odbacivanje. Pojmovi poput „rodne ideologije“ izmišljeni su da bi širili homofobiju i transfobiju, kao i strah od napretka ženskih i LGBTIQ prava. Treba li to uopće reći, ne postoji nikakav „LGBT-feministički lobi“ koji bi djecu nagovarao da promijene spol, to su potpune besmislice. Nasuprot takvom strahu, neznanju i nerazumijevanju, cilj je rodnih studija ispričati nepoznatu i prešućenu povijest žena i drugih manjina i međusobno povezati rodnu, klasnu, ekonomsku i rasnu potlačenost kako bi se dobila jasnija slika suvremenog društva te izgradila zajednička platforma za sigurniju i solidarniju budućnost za sve.
