Domovinski pokret ne može institucionalizirati ništa što u ovom društvu već nije dobrano normalizirano u godinama i desetljećima vladavine HDZ-a. Jedan od recentnijih primjera je promocija knjige Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu čiji autor Mihovil Biočić na Z1 televiziji govori: „Cilj je njihovo (Srba – op.a.) prisvajanje teritorija, o tome se radi, to su oduvijek željeli i na tome i danas kontinuirano rade“. Slijedom H-Alterovog pitanja, pučka pravobraniteljica prijavila je slučaj Vijeću za elektroničke medije. Iz centrale Matice hrvatske, u čijem je vinkovačkom ogranku 10. travnja (!) promovirana knjiga, ignoriraju zahtjev za očitovanjem.
U danima finaliziranja dogovora HDZ-a i Domovinskog pokreta u koji je rijetko tko sumnjao, u javnom se prostoru sve češće ističe bojazan od uskrate manjinskih i prava medijskih sloboda. I kraćim uvidom u program i retoriku pripadnika Domovinskog pokreta jasno je zašto dio javnosti smatra da im namjere u najmanju ruku nisu čiste.
Međutim, unatoč zlokobnim najavama i strahu dobroga dijela javnosti pred koracima koje može preuzeti desna vlast kakvu dugo nismo vidjeli, činjenica je da Domovinski pokret ne može institucionalizirati ništa što u ovom društvu već nije dobrano normalizirano.
Drugim riječima, car je već odavno gol i samim time zapanjuje posvemašnje čuđenje u javnom prostoru.
Donosimo jedan bizaran primjer koji se niti u nazivu ne srami svoje golotinje. Radi se o knjizi Mihovila Biočića, ratnog ravnatelja KBC-a Split, Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu, promoviranoj na kratkoj turneji diljem Hrvatske u posljednjih mjesec dana.
Do zaključenja ovog članka obvezatan primjerak ovog samizdata, unatoč pojavljivanju u katalogu, još uvijek nije dostupan na policama Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a vrijeme će pokazati hoće li narodne knjižnice diljem republike posegnuti za otkupom iste kada postane dostupnom. Zato pokušaja osporavanja bizarnih teza iznesenih u knjizi amaterskog povjesničara ovdje neće biti. Posao je to, uostalom, ravan borbi s vjetrenjačama. Najbolje što je moguće napraviti jest prokazati ili ukazati na stvarnu agendu iza ovakvih napisa.
Tako ovaj amaterski povjesničar u kratkom promotivnom prilogu Televizije Slavonije i Baranje povlači direktnu liniju od ustanka u Srbu 27. srpnja 1941. – kojega vidi kao puki fašističko-četnički ustanak u kojemu „nije poginuo niti jedan fašist“ – do memoranduma SANU i negacije bilo kakvog oblika hrvatske državnosti.
U opasnosti smo, ako niste znali, i dalje od našeg vjekovnog neprijatelja, zato na drugom mjestu, u gostovanju u emisiji Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića na rubnoj Z1 televiziji iznosi niz teza koje se dadu sumirati u kraćem transkriptu spomenutog gostovanja. Kome se ovo čini suviše bizarnim da bi bilo stvarno, neka slobodno proviri na otprilike dvanaestu minutu spomenutog gostovanja:
„Laž je u samom biću srpskoga bića, to nisam rekao ja, to je rekao njihov otac nacije. Književnik i akademik Dobrica Ćosić u knjizi Deobe. I sad smo mi u situaciji da moramo raspravljati s ljudima koji sami za sebe kažu da su lažovi, a tko laže taj i krade. Pa su nam odmah od Vuka Karadžića počeli krasti jezik i književnost, pa sve do naših dana kad opet kradu. Negiraju jezik i književnost, kradu naše velikane, znanstvenike i tako dalje. Sve je to uvod u teritorijalno osvajanje i okupaciju (…) Cilj je njihovo prisvajanje teritorija, o tome se radi, to su oduvijek željeli i na tome i danas kontinuirano rade.“
Daljnji dio gostovanja nije vrijedan navođenja. Ukratko, slijedi autorova revizionistička tirada potkrijepljena navodnim svjedočanstvima na spomen ustanka u Srbu i traumatizirajućim iskazima o paljenju, komadanju i masakriranju hrvatskog pučanstva. Nakon toga, slijedi dio o isticanju činjenice da je Nedićeva Srbija vrlo brzo po uspostavljanju kvislinškog režima postala Judenfrei, što ne predstavlja nikakvu historiografsku ekskluzivu („Nema nijedne knjige, kamoli udžbenika“, kaže voditelj Dujmović), a čime bi se, ako dobro shvaćamo, trebalo sprati ljaga sudjelovanja Endehazije u Holokaustu, kojega je, prema ekipi iz studija, NDH čak i „opstruirala“.
Umjesto dekonstruiranja ukratko opisanih revizionističkih teza, fokusirat ćemo se na opoziciju uspostavljenu prema vjekovnom neprijatelju. Dakle, „mi“ i „oni“ – čudni ljudi čudnog imena.
Za komentar smo se obratili pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter iz čijeg je ureda pristigao odgovor koji prenosimo u cijelosti (istaknuto je naše):
„Problem ove poruke koju ste izdvojili, ali i drugih dijelova emisije, iznošenje je i prenošenje različitih negativnih generalizacija o Srbima. Uvijek je problem kada se iste negativne karakteristike pripisuju svim osobama jedne etničke pripadnosti što je klasičan primjer stigmatizacije i širenja negativnih stereotipa.
S obzirom na sve izrečeno u emisiji, najveći problem je zapravo izrečeno o pripadnicima srpske nacionalne manjine i njihovim namjerama u Hrvatskoj danas.
Takve poruke su duboko stigmatizirajuće i, osobito u dodatno zaoštrenom političkom kontekstu kojem svjedočimo, mogu potaknuti diskriminaciju, govor mržnje i zločine iz mržnje prema pripadnicima srpske nacionalne manjine. Osim za pripadnike srpske nacionalne manjine, ovakve poruke su štetne i za čitavo društvo jer potpiruju atmosferu mržnje.
Pri tom je dodatno štetno i opasno što se ovakve poruke bez ograđivanja šire u eteru televizijske postaje i dalje na njezinom YouTube kanalu, gdje se animozitet prema Srbima nastavlja poticati i širiti u komentarima. Slijedom Vašeg upita i emisije na koju ste nam ukazali i u njoj izrečenog obratit ćemo se Vijeću za elektroničke medije koje je nadležno postupati i izricati sankcije jer je prema Zakonu o elektroničkim medijima zabranjeno poticati, pogodovati poticanju i širenju, između ostalog, ksenofobije i mržnje ili diskriminacije na različitim osnovama, pa tako i osnovi etničke pripadnosti.“
I, što dalje?
Vidjet ćemo, iako, imajući na umu razvitak političke slike u Hrvatskoj, vjerojatno ide dobro poznati odgovor – ama baš ništa.
I sve bi ovo moglo komotno ostati na margini amaterskog historiografskog uratka da promocija nije rađena s ciljem da „sve političare, kandidate na izbornim listama“ uputi u „sve što je potrebno znati kako bi prestale ideološke podvale, ucjene i etno-trgovačke koalicije“. Dakle, pobjedonosno. Baš u vrijeme dovršavanja ovog članka mediji javljaju da je okončana mogućnost, priznali ili ne priznali njihovi akteri, koalicije na koju ukazuje zabrinuta ekipa iz studija. Uspješno smo se otarasili Srba iz izvršne vlasti.
Fotografije s promocija svjedoče o zainteresiranom mnoštvu koje je pohodilo ukupno četiri promocije knjige u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Vinkovcima. Zapela nam je za oko posljednja, održana u vinkovačkom ogranku Matice hrvatske 10. travnja (!) ove godine. Zanimalo nas je i pokušali smo saznati što centrala misli o ovakvom događanju i to na sasvim znakovit datum. Pa čak i da svjetonazorski u tome ne vide problem, očekivali bismo ograđivanje od postupaka svojih ogranaka makar radi dobrog ukusa i izbjegavanja osuda javnosti kao što je, recimo, ova naša. Iz centrale na ponovljeni upit i nakon zvanja na kontakt za medije, nismo dobili nikakav odgovor. Zaključit ćemo da Matici hrvatskoj sudjelovanje njezinih ogranaka u promociji ovakvog sadržaja uopće ne smeta, pogotovo ako na umu imamo da je vijest prenijeta i na matičinim mrežnim stranicama.
Osim na ranije navedenim lokalnim televizijama, o knjizi i promocijama obaviješteno je s niza desnih i konzervativnih portala. Evo, za ilustraciju, fragment reportaže na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća izvjesnoga Damira Borovčaka, urednika Biočićeve knjige:
„Na koncu i srpske Novosti cijelo vrijeme vrijeđaju i blate hrvatsku državu i vlast, iako su obilno i bez kriterija financirane iz hrvatske državne riznice. Sve je poprimalo najviši oblik farse za javnost kad se na srpskim pravoslavnim dernecima lažno prikazivala velika ljubav Pupovca, Porfirija i drugih bradonja s hrvatskim vlastima. Kad se lomio ‘hleb’ iz njega je redovito novčić cinički ispadao u dlan nekom od hrvatskih političara koji je tako dobio zadatak podkusuriti vječno ‘ugrožene’ Srbe.“
Ako citirano zvuči poznato, to je zato što je odveć lagan skok od retorike promovirane na bizarnim desničarskim portalima do uzdizanja iste na razinu službene izvršne vlasti. Posla za Vijeće za elektroničke medije k’o u priči.
Na H-Alteru su dosad obrađivani primjeri perfidne promocije negacije broja žrtava jasenovačkog logora, dugom vijeku komemorativnih ploča predratnom ustaši u centru Zagreba, odnosno HOS-u na zagrebačkom autobusnom kolodvoru i drugih slučajeva.
Zato vrijedi ponoviti: primjera koji ukazuju da hadezeovoj proeuropskoj demokršćanskoj vlasti nije bio potreban jedan Domovinski pokret da očuva društvenu klimu u kojoj vlada neoustaški sentiment zaista je mnogo. Ostaje nam pripremiti se za inflaciju takvih primjera – posla za H-Alter k’o u priči, rekli bismo.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.