Prostranstvo ceste, golemi urbani prostori i sitne figure ljudi koji prolaze dok ih autorica zaustavlja na svojim crno-bijelim fotografijama dio su izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti.
Grupa ljudi iza parkirane bube, brutalističke zgrade uz savski nasip i prostrane ceste u crno-bijeloj tehnici dio su izložbe Slavka Pavić: gledati zajedno.
Slavka Pavić rodila se u Jajcu 1927. godine, a u Zagrebu je 1946. godine upisala studij ekonomije. Njen suprug, Milan Pavić, radio je kao fotoreporter , a Slavka se počela baviti fotografijom pedesetih godina prošlog stoljeća. Premda je za nju fotografija bila hobi, održala je tristotinjak grupnih i 19 samostalnih izložbi i postala jedna od najpoznatijih hrvatskih fotografkinja.
Izložba se može pogledati u Galeriji MSU do 27. studenog. Izložene su fotografije i autoričina supruga, fotografa Milana Pavića, a upravo naslov izložbe upućuje na fotografiju kao umjetnost susretanja različitih pogleda na stvarnost, u ovom slučaju zagrebačke svakodnevice od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Iako prevladavaju urbani krajolik i praznine gradskih prostora, na svakoj su fotografiji prisutni ljudi, bilo kroz dijelove njihove svakodnevice ili kroz mjesta kojima prolaze. Fotografija tako otvara mogućnost dijaloga i razumijevanja drugoga, otkrivajući nam usput i dijelove grada koji su se, kao i život u njima, postupno promijenili.
Fotografije Slavke Pavić odvest će posjetitelje kroz dijelove zagrebačke prošlosti, upućujući promatrače na sitne figure ljudi kao ono što grad čini živim, kroz originalnu vizuru fotografkinje koja, kako je jednom prilikom sama rekla, „hoda i promatra život oko sebe“.
