• Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Mediji
  • Trg burze
    • Novac
    • Rad
    • Ideja
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Arhiva
  • Kontakt
Facebook Twitter Instagram
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti
Facebook Twitter
H-Alter
  • Hrvatska
  • Europa
  • Svijet
  • Kultura
  • Planet Zemlja
  • Ljudska prava
  • Poslodavci
  • Politika
  • Što nas čeka
    • Kultura
    • Pritisak odozdo
  • Mediji
  • Arhiva
H-Alter
Naslovnica » Kategorija » Spektar svijeta koji može biti slobodan

Spektar svijeta koji može biti slobodan

0
Ivan Slijepčević 29. studenoga 2022. Izdvojeno, Kultura

Ljudsko postojanje pretvorilo se u kružnu uslužnu djelatnost koja cijeni svoje jedine goste – perverzne kapitaliste i profitere koji se pokušavaju prodati kao subverzivan odgovor na probleme koje sami stvaraju.

“Zašto se vi, politički intelektualci, priklanjate proletarijatu? S čime točno suosjećate? Shvaćam zašto bi vas radnik mrzio, vi ne mrzite jer ste buržuji, privilegirani tipovi glatke kože, no radnik bi vas mrzio i zato što ne želite naglasiti jedinu bitnu stvar – da je moguće uživati u gutanju govana kapitala, njegovih materijala, njegovih metalnih štangi, njegovog polistirena, njegovih knjiga, njegovih pašteta. Moguće je progutati tone toga dok ne pukneš – i zato, umjesto da ovo izgovorite, vi postajete liderima, i ljudi i svodnika, naginjete se prema naprijed, otkrivate toplu vodu i govorite: ah, vidite, to je otuđenje, nije lijepo, čekajte, mi ćemo vas spasiti, radit ćemo na tome da vas oslobodimo od te opake naklonosti prema ropstvu, dat ćemo vam dostojanstvo. Na taj način birate najodvratniju stranu, moralizirajuću stranu s koje propagirate potpuno ignoriranje naših želja pod kapitalizmom, dovodite ih u pat poziciju, prema nama se odnosite kao svećenici prema grješnicima, naši vas servilni intenziteti plaše, morate si govoriti: kako li oni samo pate da bi to istrpjeli!”[1]

Kako misliti taj novi svijet? Gdje je subjekt nakon kapitala? Iskreno se nadam da je svugdje, samo ne u odajama pseudointelektualizma. Mislim da smo se toga nagledali – puno, previše

Već nekoliko tjedana pokušavam sakupiti misli koje bi trebale “završiti” prvo poglavlje onoga o čemu proteklo vrijeme pišem. U središtu tog intelektualno primitivnog sklopa je nada – pozicija koju se mnogi (mnogi su u ovom slučaju većinski pasivni ljevičari), ironično, boje nedvosmisleno zauzeti. Lagao bih kada bih rekao da ne razumijem osnovnu premisu takve neaktivnosti – ljudsko postojanje pretvorilo se u kružnu uslužnu djelatnost koja cijeni svoje jedine goste – perverzne kapitaliste i profitere koji se pokušavaju prodati kao subverzivan odgovor na probleme koje sami stvaraju. Ako vam sve ovo zvuči glupo i besmisleno, to je zato što život pod takvim krovom i jest glup i besmislen. Danas je to gotovo nemoguće zaobići. Zvijer je teško ukrotiti, a hororične prizore koje za sobom pušta primjer su najbrutalnije groteske. “Stvaran život” – barem ovaj “moderni”, “trenutni” – ne može se usporediti niti sa sablasnim kadrovima mondo dokumentaraca: Africa Addio (1966.) niti u podtekstu nije zamišljao ovakvo dnevno nasilje. Nasilje kojim se (navodno) pokušava održati privid globalnog “mira”.

Sinoć sam po tko zna koji put izvadio nekoliko redova reflektivnih bilješki nakon čitanja kiselog komunizma Marka Fishera[2]. Taj – retroaktivno gledano – polovičan tekst interpretiram i implementiram kao neku vrstu orijentira, zasad jedinog funkcionalnog ideološkog kompasa kod razvijanja ideja o odgovornoj, kolektivnoj, planetarnoj slobodi i egalitarnosti. U njemu Fisher spominje spektar svijeta koji može biti slobodan. Kao i njegova inačica hauntologije[3], ovaj spektar je također preuzet, iako znatno suptilnije[4]. Ako je Jeremy Gilbert sugerirao najmanji tračak intelektualne mutljavine[5], mi ovdje danas nećemo – činjenica je da veliki umovi nerijetko kradu.

Možda će, za početak, verbalizacija želja izlaza iz okrutnog siromaštva otvoriti novi, svježi diskurzivni prostor u kojem ćemo svojevoljno mjeriti i pratiti interese moćnika.

Ideološka brava prethodne rečenice nalazi se u gore navedenoj nadi u svojevrsnu zajedničku inteligenciju koja je sposobna sklapati moralno uvjetovane društvene paktove[6] i adekvatne moralne sudove. Međutim, jasno je, sama Fisherova potreba za pisanjem takvog teksta (potom i takve knjige) nalaže njihovo konstantno otkazivanje. On sam ne napada iz moralizirajuće pozicije, što zatvara vrata bilo kakvom obliku klasnog “izdajništva” (koje danas, nažalost, postaje stvar opće svakodnevice).

Govoreći o zajedničkoj inteligenciji ne mislim nametnuti kojekakve transhumanističke situacionizme kao nešto što se isplati racionalizirati i “opravdati”, no ipak mislim kako je od krucijalne važnosti naglasiti poželjnost prepričavanja nama poznatih priča o duhovima iz vlastita folklora. Bili oni lokalni ili globalni, dakle nacionalni ili kolonijalni – njih se nipošto ne smije zaboraviti.

Jedino nas oni još nisu napustili. Možda će upravo uporna interakcija s našim željama, potrebama i – u konačnici – ciljevima klasičnom zapadnom životnom konzumentu pomoći pri osvještenju njegove startne pozicije i trenutnog klasnog predznaka (predznaka koji mu često ispada kao jedna od većih anomalija). Možda će, za početak, verbalizacija želja izlaza iz okrutnog siromaštva otvoriti novi, svježi diskurzivni prostor u kojem ćemo svojevoljno mjeriti i pratiti interese moćnika.

Kiselo, dakle, u ovom konkretnom neologizmu ne podrazumijeva rekreativno korištenje opijata u svrhu zbližavanja sa svojim klasnim suborcima, već razmišljanje o post-kapitalističkim željama lišenih svakog eksternog diktata. Komunizam je pak nešto radikalnija metafora, pošto je ipak riječ samo o opstruiranju terora kapitala, a egalitarnost koja se nalazi u podtekstu svega opet nastaje kao reakcija na hiperindividualizam koji sadašnji poredak nameće.

Kako misliti taj novi svijet? Gdje je subjekt nakon kapitala?

Da se vratim na citat s vrha teksta, iskreno se nadam da je svugdje, samo ne u odajama pseudointelektualizma. Mislim da smo se toga nagledali – puno, previše.

Ali, za kraj: kulturni duhovi – oni koje susrećemo u glazbi, filmu, književnosti i ostalim umjetničkim praksama – trebali bi ostati zaključani u ladicama prošlosti. Budućnost bi trebala biti sinonim za slobodu, zajedništvo i svijet lišen normalizirane diskriminacije. Prvi korak bio bi zamisliti svoj kiseli komunizam, nakon čega jedino ima smisla početi ga iscrtavati na životnom platnu.

Uz neizbježnu historizaciju.


[1] Transkript dijela izlaganja Marka Fishera na simpoziju o akceleracionizmu (Goldsmiths, Sveučilište u Londonu, 14. rujna 2010.)
[2] Kiseli komunizam (“Acid Communism”, eng.) trebao je biti naslov Fisherove nedovršene knjige. Nakon njegove smrti 2017. godine, sve što je ostalo od budućeg rukopisa jest nepotpuni uvod, koji se posthumno objavio u kolekciji Fisherovih dotad (službeno) neobjavljenih tekstova – “K-Punk – The Collected and Unpublished Writings of Mark Fisher (2004-2016)” (2018.). U tekstu ću se referirati na sam koncept kiselog komunizma kojeg Fisher razvija u dotičnom uvodu.
[3] Hauntologiju je prvotno razvio francuski filozof Jacques Derrida u svojoj knjizi “Specters of Marx” (1993.). Fisher je preuzeo koncept i aplicirao ga u domeni popularne kulture, slavno se referirajući potom na “sporo otkazivanje budućnosti”.
[4] Ovdje je riječ o jedinom suvislom semantičkom križanju Fishera i Marxa: u svojim predavanjima Fisher je često povezivao duhove – kao kulturne outpute koji pripadaju bližoj povijesti – spektre, kao mostove između povijesti (kao zone kulturne stagnacije) i razne Marxove misli o početnoj klasnoj poziciji proletarijata. Marx i Fisher susreću se upravo kod spektra iz “Komunističkog Manifesta“ (1848.). Spektar komunizma na kojeg se refeirao Marx, Fisher – rekao bih – doživljava kao posljedicu konstantnog povijesno-ideološkog proganjanja koje se nalazi u fokusu njegova razmišljanja.
[5] Gilbert se svojevremeno odazvao na skicu kiselog komunizma: https://www.opendemocracy.net/en/psychedelic-socialism/
[6] Slavoj Žižek se u zadnje vrijeme igra s idejom o “društvenim dogovorima koji se krše”, i iako se pritom prvenstveno referirao na određene populističke pozicije opće skepse, smatram kako je kasni kapitalizam proizvod više prekršenih dogovora, odnosno abortiranih moralnih pozicija koje idu uz klasni interes radničkog sloja.
kapitalizam knjiga komunizam ljevica socijalizam
Share. Facebook Twitter WhatsApp Email
Ivan Slijepčević

Povezani članci

Ivan Berislav Vodopija21. prosinca 2022.

Režimski ustroj ili zaustavite Reuters

Paul Stubbs16. prosinca 2022.

Gospodarski kriminal u Hrvatskoj (i drugdje)*

Kevin Rudd14. studenoga 2022.

Povratak crvene Kine

Fran Radonić Mayr9. studenoga 2022.

Neznanje kao strast

  • Posljednje
  • Popularno

Single-Mingle u Pločniku na Valentinovo, osvoji ulaznicu!

9. veljače 2023.

Udruga Vestigium poziva na besplatna događanja: Od autogenog treninga do razmjene sjemena!

9. veljače 2023.

Gong pozdravlja odluku USUD-a, Sabor konačno mora djelovati

8. veljače 2023.

Cijena ratnog idiotizma

7. veljače 2023.

Single-Mingle u Pločniku na Valentinovo, osvoji ulaznicu!

9. veljače 2023.

Ranjive na vidjelo!

1. rujna 2020.

Crno-bijeli svijet

15. rujna 2020.

Where does the time go? Time and temporality in a pandemic

16. rujna 2020.
Posljednje vijesti

Gong pozdravlja odluku USUD-a, Sabor konačno mora djelovati

8. veljače 2023.

Nasilje na Platku: policija nije kontaktirala DORH, niti su protiv napadača podnesene kaznene prijave 

3. veljače 2023.

Zrinjevac neadekvatno brine o zagrebačkim zelenim i parkovnim površinama

1. veljače 2023.

Solarnim elektranama u vlasništvu građana do većeg korištenja solarne energije

30. siječnja 2023.

Prošle je godine na bečkim ulicama zabilježeno čak 11,7 milijuna biciklista

26. siječnja 2023.

Komentiraj i predloži kako poboljšati metodu za planiranje uključivih i pristupačnih društvenih vrtova

26. siječnja 2023.

Tomašević o štrajku u Čistoći: “Štrajk je reguliran zakonom i točno je propisano kako se on provodi. Uprava će danas prijaviti sudu ovaj nezakoniti štrajk.”

25. siječnja 2023.

Iranskom LGBT filmašu odbijen zahtjev za azil, štrajka glađu

23. siječnja 2023.

Povratna naknada za ambalažu u Hrvatskoj najniža u EU

17. siječnja 2023.

Beč u samo dvije godine udvostručio kapacitet solarnih sustava

14. prosinca 2022.

Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
E-mail: redakcija@h-alter.org
Tel: 01/ 492 15 46

Facebook Twitter
  • Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
  • Podržite nas!
  • Donatori
  • Oglašavanje
  • Impressum
  • Kontakt
  • Politika privatnosti

Pretplati se na newsletter

© H-Alter - Udruga za medijsku kulturu
  • BozooArt

Unesi pojam i pritisni Enter za pretragu ili pritisni ESC za odustajanje.