Industrija očima bivšeg modela: „Kada si model, ti si zapravo hodajući jumbo plakat, hodajuća biznis kartica. Gdje god odeš, moraš održati taj imidž jer nikada ne znaš gdje ćeš naći nekoga za suradnju. Savršena šminka, savršena koža, itd. Vrlo je dehumanizirajuće“, svjedoči Isaac Herron u razgovoru za H-Alter.
„Budio bih se rano, oko 3 ili 4 ujutro, sam nanosio svoju šminku te čekao da me netko iz agencije pokupi i odveze na photoshoot. Dani su bili dinamični, dugi i naporni – ispunjeni svime i svačime i bez stajanja. Ne, modeling industrija nije ni približno kakva se čini nekome tko nije u njoj. Ponosan sam na period svog života kada sam bio model, ali drago mi je da sam izašao iz tog svijeta.“
Isaac (čit. Ajzek) uzdahne. Odjeven u plavu majicu i crni kombinezon, leži u krevetu u polumraku. Njegov je glas monoton, a umor osjetan. Objašnjava da se tek maloprije vratio s posla na kojem je pod velikim pritiskom i kronično izmoren. Trenutno radi na poziciji „junior“ sadržajnoga specijalista za veliku njemačku uslugu dostave. Iako je originalno Amerikanac odrastao u Kaliforniji, već više od godinu dana prebiva u Berlinu, u stabilnoj je dugogodišnjoj vezi sa svojim partnerom te živi naizgled mirno: voli pojesti dobar hamburger, posjetiti koji muzej, otići van sa svojom ekipom.
Ipak, prije svega godinu i pol, njegova je svakodnevica izgledala podosta drugačije. Danas 28-godišnjak, Isaac (punog imena Isaac Herron) je do svoje 27. bio profesionalni model. Između ostalog, njegovo se lice moglo vidjeti na reklamama za Adidas te u sklopu praškog Mercedes-Benz Fashion Week 2020. Modelingom se profesionalno počeo baviti u svojim ranim dvadesetima, no želja da bude dio industrije zabave u njemu je oduvijek.
„Odmalena volim biti ispred kamere,“ komentira svoje početke, „no modeling nije bio nešto što sam uopće razmatrao kao opciju. Smatrao sam da je taj svijet toksičan, površan i da su modeli generalno neinteligentni. Nisam htio imati veze s tim. Htio sam se baviti glazbom ili glumom.“
U želji da ostvari svoj san, u svojoj se kasnijoj tinejdžerskoj dobi prijavio na talent-natjecanje za glazbenike. Ironično, prvi koji su ga tamo zamijetili bili su upravo profesionalci iz modeling industrije.
„Počeli su mi govoriti da bih se trebao baviti modelingom. Nisam mogao vjerovati jer nikada nisam mislio da sam dovoljno zgodan ili dovoljno visok.“ Kroz smijeh nadodaje: „Štoviše, u školi sam uvijek bio onaj ‘štreberkast’ klinac.“
Ipak, ponude su se počele redati, a novostečena pažnja pasala je mladiću koji je, kako kaže, bio izrazito nesiguran u svoj izgled te pod direktnim utjecajem svijeta Hollywooda. Isaac je situaciju u kojoj se našao vidio kao priliku za izgradnju vlastitog imidža – aspekta sebe na koji je dugo vremena stavljao veliku važnost.
„Estetika ili imidž je moja vizija mene samoga. U neku ruku, to je refleksija onoga što je unutar mene“, objašnjava. „U svijetu modelinga ta se vizija mijenja iz projekta u projekt, no ja sam se uvijek trudio održati neku fluidnost. Moj je stil opušteniji. Volim udobne i jednostavne stvari dinamizirane nekim ‘glasnim’ detaljem. Nikada nisam namjerno tražio poslove s agencijama, fotografima ili bilo kime drugim iz industrije tko ne odgovara toj viziji mene.“
Pa ipak, situacije gdje je njegova vizija sebe stavljena na kušnju nije mogao izbjeći.
Kako sam kaže, u SAD-u se nije osjećao dobro te se 2018. odlučio preseliti u Europu, točnije u Prag. Našao je agenciju za modeling te nastavio svoju karijeru, ovaj put na drugoj strani svijeta. Upravo su se tu počeli redati njegovi najveći projekti.
„Sjećam se dana kada sam snimao reklamu za Adidas. Moji mi agenti zapravo nisu niti rekli za koga je reklama. Mislim da su me htjeli zaštiti od nervoze“, smije se Isaac. „Odjednom sam se našao u tom velikom skladištu, a ispred mene je bilo oko 12 različitih odjevnih kombinacija koje sam morao nositi. Vidio sam da na većini njih piše Adidas ili Carhartt – sve brendovi za koje nikad ne bih niti htio raditi. Pomislio sam, ‘sranje’. Obuzela me totalna panika. A kad je photoshoot završio, otišao sam doma plačući jer sam mislio da sam odradio užasan posao.“
Isaac priču zaključuje time da je industrija nepredvidiva, zahtjevna te da je posao modela onaj koji ne traje od 9 do 5, već 24/7.
„Kada si model, ti si zapravo hodajući jumbo plakat, hodajuća biznis kartica. Gdje god odeš, moraš održati taj imidž jer nikada ne znaš gdje ćeš naći nekoga za suradnju. Savršena šminka, savršena koža, itd. Vrlo je dehumanizirajuće.“
Upravo se iz toga razloga Isaac našao zatočen u krugu toksičnih navika. Osim što je na samoga sebe počeo gledati kao na produkt industrije koji se mora prezentirati na ovaj ili onaj način, razvio je i nekonzistentne prehrambene navike.
„Postojali su trenuci – recimo kada sam saznao da ću biti model za Mercedes Benz Fashion Week – kada bih se danima prije izgladnjivao samo da stanem u određenu odjeću. Čim bi projekt bio gotov, kupio bih tri hamburgera i pojeo ih odjednom. Kad sam bio mlađi, bio sam izrazito mršav te se ti hamburgeri nisu ‘primali’. No, sada se vide. Trenutno sam u procesu prihvaćanja toga.“
Iako Isaac svoje tadašnje prehrambene navike ne naziva poremećajima prehrane, već na njih gleda kao na nekonzistentne i nezdrave, istraživanja pokazuju da su nepravilne prehrambene navike i prehrambeni poremećaji čest dio industrije modelinga. Prema statistici organizacije Eating Disorder Hope, 40 posto modela tijekom svoje karijere razvije neku vrstu nepravilnih prehrambenih navika. Pretpostavlja se da bi taj postotak mogao biti i veći.
Ali nisu samo Isaacove prehrambene navike i njegova percepcija sebe ti koji su stradali tijekom njegove karijere. Kao Afroamerikanac, Isaac se također susretao i s rasizmom.
„Ljudi drukčije rase često su korišteni kao token osobe za raznolikost u modeling agencijama. Brendovi danas žele pokazati raznolikost, pa ćeš kao crnac početi dobivati puno projekata. Ali to će većinski biti vrlo specifični projekti. Mi nismo glupi. Vidimo da nas se obično bukira za npr. streetwear odjeću, a nikad za nešto sofisticirano“, objašnjava Isaac.
Sa svojom je češkom agencijom doživio vrlo neugodnu situaciju tijekom Black Lives Matter pokreta 2020.
„Postoji taj osjećaj nesigurnosti. Ja sam se rijetko osjećao sigurno. Sa svojom sam agencijom u Pragu prekinuo ugovor upravo jer su na Black Lives Matter pokret 2020. reagirali kroz diskriminatorne tweetove i objave. A kada sam ih prozvao zbog toga, postali su izrazito defenzivni“, prisjeća se Isaac.
Godine 2021. Isaac se preselio u Berlin te prekinuo svoju modeling karijeru. Kako kaže, svi su negativni aspekti uzeli svoj danak te je čitavo takvo okruženje postalo previše toksično za njega. Ipak, kaže kako ne bi odbio dobru priliku da mu pokuca na vrata.
„Ponekad mi nedostaje. Obožavam taj osjećaj adrenalina kada dobiješ novi projekt, kada je kamera ispred tebe. Unatoč svemu, modeling je bio dobro poglavlje moga života. Prije svega me naučio radnoj disciplini i donio mi vještine koje mogu koristiti u svojim budućim projektima. Ali kada mi počne nedostajati, zapitam se – želim li zaista ući u svoje četrdesete razmišljajući kako sam dvadesete i tridesete proveo u takvom toksičnom okruženju?
Isaac zastane pa se nasmije.
„Mislim, možda se ti hamburgeri danas i vide na mome tijelu, ali koga boli briga? Mene sigurno ne.“
Članak je objavljen u sklopu projekta “Kultura na H-Alter-u” koji sufinancira Grad Zagreb.