Crna Gora je jedna od devet evropskih država koje zahtijevaju sterilizaciju transrodnih osoba, tj. podvrgavanje medicinskim tretmanima zbog kojih osoba gubi reproduktivnu sposobnost. „Država primorava osobu da se sterilizira kako bi mogla da ostvari pravo na lična dokumenta koja odgovaraju njenom ličnom opisu, ali i rodnom identitetu. Na ovaj način krši se pravo na privatni i porodični život, ali i pravo na samoodređenje, kao i pravo na dostojanstven život“, kaže Jovan Džoli Ulićević iz asocijacije Spektra.
Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore u 2023. pokazao je da nije bilo napretka u pogledu zaštite prava LGBT+ osoba.
Tako je Crna Gora i dalje jedna od devet država u Evropi koje zahtijevaju sterilizaciju transrodnih osoba, tj. podvrgavanje medicinskim tretmanima zbog kojih osoba gubi reproduktivnu sposobnost, kako bi ostvarile pravo na promjenu pola na ličnim dokumentima.
Direktor asocijacije Spektra, Jovan Džoli Ulićević, jedan je od samo nekoliko osoba u državi koje su prošle kroz proces sterilizacije.
„Ono što je ovdje važno naglasiti jeste da je u pitanju prinudna sterilizacija, odnosno država primorava osobu da se steriliše kako bi mogla da ostvari pravo na lična dokumenta koja odgovaraju njenom ličnom opisu, ali i rodnom identitetu. Na ovaj način krši se pravo na privatni i porodični život, ali i pravo na samoodređenje, kao i pravo na dostojanstven život“, kaže Ulićević u razgovoru za H-Alter.
On ističe da je trans zajednica jedina zajednica od koje se zahtijeva sterilizacija da bi bila pravno prepoznata, što u startu oduzima preduslove za dostojanstven život.
„Ovaj zahtjev nas tjera da biramo između nasilja, nasilja od strane države, i nasilja od strane društva – jer kad posjedujete dokumenta koja ne odgovaraju vašem identitetu, sigurno ćete se susrijetati sa mnogo situacija u kojima ćete doživljavati nasilje kad god pokažete dokumenta – u banci, pošti, u bilo kojoj instituciji“, objasnio je Ulićević.
On dodaje da „sama činjenica da prolazite kroz prinudnu sterilizaciju, utiče na vaše zdravlje i opšte blagostanje, činjenica da nijeste imali pravo da odlučujete o svom tijelu ostavlja mnoge posljedice na vaš život“.
Ulićević govori da je najveći izazov ka promjeni zakona u ovom smislu nedostatak političke volje da se ova tema postavi kao važna, što, kako je rekao, govori o odnosu onih koji odlučuju o našim životima prema temi ljudskih prava, sloboda i generalno prema uslovima za dostojanstven život. Takođe, on upozorava da može biti izazovno promijeniti predrasude među ljudima i stereotipe koji dovode do stava da je sasvim u redu da neko prođe sterilizaciju da bi bio pravno prepoznat kao ono što jeste.
„Nije u redu, i to je pitanje prava na samoodređenje svih nas, a ne samo trans osoba. Onoliko koliko nam je u redu da se svako od nas pita sa svojim životom i tijelom, e toliko smo slobodno društvo“, rekao je Ulićević.
Na pitanje da li je za promjenu pola na dokumentima obavezno odraditi i medicinske postupke promjene pola, Ulićević odgovara potvrdno, ali naglašava da je to u praksi tumačenje Zakona o matičnim registrima koji je prilično nedefinisan u tom pogledu, jer taj zakon samo propisuje da je moguće promijeniti JMBG u različitim situacijama, od kojih je jedna „promjena pola“.
Ovo znači da zahtjeva za sterilizacijom nema u zakonu, ali ima u praksi kada dođe do tumačenja zakona od nadležne institucije.
„U tom smislu, svaka trans osoba koja bi tužila državu Crnu Goru, dobila bi taj spor, što joj omogućava i praksa Evropskog suda za ljudska prava. Trans osobe to ne rade, upravo jer radimo na nacrtu Zakona o pravnom prepoznanju roda baziranom na samoodređenju kroz radnu grupu formiranu od strane Ministarstva za ljudska i manjinska prava, te se nadamo da će to zakonsko rješenje biti usvojeno naredne godine u Skupštini Crne Gore“, objasnio je Ulićević.
On je ocijenio da je tokom godina, najmanje urađeno u oblasti ljudskih prava trans osoba, te da smo uglavnom svjedočili instrumentalizaciji ljudskih prava LGBTI osoba u procesu evropskih integracija.
„Tako smo od ‘lidera u regionu’, mada rekao bih, najboljeg među najgorima, došli do zemlje koja stagnira, i kojoj nijedna doza pinkwashinga neće ponovo ojačati proces pristupanja EU. Dodatno, u kvir zajednici smo stava da svako ubiranje bodova preko naših leđa nije prihvatljivo, jer mi vrlo vidimo povezanost kvir borbe sa svim drugim borbama, uključujući klasnu, rodnu, borbu protiv kolonizacije i genocida, kao i sve druge borbe protiv opresivnih sistema“, naglašava Ulićević.
On je rekao da je rješenje na pomolu, upravo kroz usvajanje pomenutog nacrta Zakona o pravnom prepoznavanju roda baziranom na samoodređenju, te da je saradnja u Radnoj grupi bila odlična.
„Međutim, na Radnoj grupi je da predloži zadovoljavajući nacrt zakona, a na Vladi, a zatim Skupštini da ga usvoje, tako da ostaje da vidimo da li postoji volja donosioca odluka da donesu zakonsko rješenje koje će prekinuti nehumanu praksu sterilizacije i omogućiti poštovanje ljudskih prava i sloboda“, zaključio je Ulićević.
U kontekstu prava na samoodređenje, iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava su nam potvrdili da je počeo proces izrade zakona i politika, koji omogućavaju trans osobama da se izraze i identifikuju u skladu s vlastitim rodnim identitetom.
“Svrha novog zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja je da se svakom građaninu i građanki omogući da živi u skladu sa svojim rodnim identitetom što je ključno za njihovu dobrobit i mentalno zdravlje”, rekli su nam u Ministarstvu.
Dakle, usvanje Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta po osnovu samoodređenja omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da prethodno obave medicinske intervencije.
“Ovaj Zakon smanjiće administrativne barijere vezane za ostvarivanje prava transrodnih osoba. Cilj zakona je da promjena oznake pola u ličnim dokumentima bude ostvarena uz minimalne prepreke. Osobe koje žele da promijene pol neće morati da dostavljaju dokaze o razlozima zašto podnose zahtjev”, objašnjavaju u Ministarstvu.
Dodali su da će se ovim zakonom, uz donošenje krovnog anti-diskriminacionog Zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, zaokružiti okvir zaštite prava LGBT+ osoba u Crnoj Gori.
„Imajući u vidu aktuelni politički ambijent, promjene u strukturi državne uprave u vezi sa novim sazivom Vlade, naglašavamo da je to usporilo dinamiku rada Radne grupe. Ipak, u direktnoj komunikaciji sa članovima/icama Radne grupe, definisana je većina odredbi koje su bile predmet usaglašavanja“, kažu u Ministarstvu.
Najavili su da će Ministarstvo čim se bude postigao konsensus među članovima/icama Radne grupe oko svih odredbi, pripremiti proces javne rasprave.
„Usvajanjem ovog zakona Crna Gora će potvrditi svoju posvećenost poštovanju ljudskih prava LGBTI+ zajednice, kao i činjenicu da teži inkluzivnom društvu u kojem svako ima pravo da bude ono što jeste, bez obzira na svoj rodni identitet“, ističu u Ministarstvu.
Pored ovoga, rekli su da Ministarstvo u ovoj godini nije imalo kampanja koje je samoinicijativno pokrenulo, već su predmetne kampanje realizovane kroz saradnju sa nevladinim organizacijama, te da je u 2023. izdvojeno 250.000,00 eura za unapređenje i zaštitu LGBT+ osoba.
Neke od kampanja koje je Ministarstvo realizovalo kroz saradnju sa NVO u tekućoj godini su: Montenegro PRIDE 2023 sa NVO Kvir Montenegro, Human rights fashion show i događaj kroz projekat “Pravno prepoznavanje roda-korak ka jednakosti“ sa NVO Asocijacija Spektra, Govor mržnje pod lupom sa NVO LGBT Progres, Prajdaonice sa NVO Juventas, NVO Kvir Montenegro i NVO Asocijacija Spektra.
Međutim, u Izvještaju Evropske komisije stoji da su brojni slučajevi govora mržnje prema LGBT+ zajednici zabrinjavajući, te je dat poseban osvrt na slučajeve govora mržnje koji su procesuirani prekršajno, a kojih je u izvještajnom periodu bilo 76. Posebno je naglašena potreba za efektivnim rješavanjem svih oblika diskriminacije korišćenjem mehanizama pravne zaštite.
Jedina organizacija koja ima sistem praćenja i prijavljivanja online govora mržnje na društvenim mrežama, LGBT Forum Progres, je od početka 2023. godine podnijela 222 prijave.
John M. Barac, izvršni direktor LGBT Forum Progresa, govori da je obim prijava za online govor mržnje u 2022. i 2023. približno isti, te da nije došlo do pada u broju homo/bi/transfobičnih komentara.
„U odnosu na raniji period, prije 2022. godine, bilježimo povećanje u broju podnijetih prijava, koje proizilazi iz porasta govora mržnje usmjerenog ka LGBTI zajednici na internetu. Trenutno je u pripremi detaljna analiza podnesenih prijava za prethodni period, koja će dati precizne informacije o trendovima, sadržini komentara i drugim značajnim karakteristikama“, rekao nam je Barac.
Tokom više od decenije rada na monitoringu online prostora i podnošenju prijava za govor mržnje, iz Foruma Progres, razvili su jasnu metodologiju i kriterijume po kojima cijene da li će neki od postavljenih komentara biti prijavljen ili ne.
Prije svega, analiziraju sam komentar i da li on sadrži elemente koji bi mogli da predstavljaju govor mržnje, poziv na nasilje i sl. Takođe, posmatra se i kontekst u kome se komentar nalazi, odnosno da li je u pitanju dio veće prepiske koja takođe sadrži elemente govora mržnje i sl.
„Naš tim za praćenje govora mržnje na internetu ima potpuno jednak pristup svim komentarima, bez obzira na to ko ih je postavio – razmatra se samo njihova sadržina i kontekst u kome su napisani i, zavisno od toga se odlučuje da li će se podnijeti prijava ili ne“, objasnio je Barac.
On je rekao da „praksa pokazuje da je govor mržnje gotovo jednako prisutan na svim društvenim mrežama i različitim online prostorima, što je svakako razlog za veliku zabrinutost“.
Naglašava da ovaj govor mržnje nije usmjeren samo ka LGBTI zajednici, već i drugim marginalizovanim grupama, zatim ženama, vršiocima i vršiteljkama javnih funkcija, i drugim kategorijama društva.
„Naš monitoring se najviše fokusira na komentare na društvenoj mreži Facebook, ali smo tokom godina podnosili prijave i za govor mržnje i na drugim platformama, poput Instagrama, Tvitera/X-a, te online portalima i slično“, rekao je Barac.
Barac je naveo da nije realno da može postojati bilo kakav vid „evidencije“ same LGBTI zajednice, ali ono što je država dužna da obezbijedi jesu „detaljne, jasne i ažurne evidencije o slučajevima nasilja i govora mržnje, o LGBTI osobama koje žive na ili ispod granice siromaštva, zatim LGBTI osobe koje su zdravstveno ugrožene usljed manjinskog stresa, kao i brojne druge važne podatke koji bi stvorili pretpostavke i osnov da se suštinski pruži podrška LGBTI osoba, a ne ponavljaju kozmetičke javne politike koje nemaju konkretne ishode, u smislu poboljšanja kvaliteta života LGBTI osoba“.
U ovom trenutku, u Crnoj Gori većinu podataka proizvodi civilni sektor i nezavisne institucije (Ombudsman).
Barac upozorava da je govor mržnje usmjeren ka LGBTI zajednici gotovo svakodnevna pojava u crnogorskom online prostoru. On govori da će, koja god društveno-politička tema da je aktuelna, dio komentara biti usmjeren protiv LGBTI osoba.
„Tako, na primjer, eskalacija uvijek uslijedi nakon održavanja povorke ponosa u Podgorici — ove godine je LGBT Forum Progres nakon vikenda povorke podnio 108 prijava za online govor mržnje. Što se sadržine samih komentara tiče, oni mahom uključuju direktne prijetnje nasiljem u različitim oblicima (spaljivanje, upotreba vatrenog oružja, nabijanje na kolac, prebijanje, bacanje bombi i sl.), zatim pozivanje na Hitlera i Putina, kao i niz različitih psovki i sadržaja koji potpadaju pod kategoriju govora mržnje“, objašnjava Barac.
On dodaje da su sami komentari najčešće upućeni cjelokupnoj LGBTI zajednici, ali postoji i dio onih koji su direktno usmjereni pojedinačnim LGBTI osobama koje su autovane ili koje se pominju u konkretnom medijskom tekstu.
Barac poboljšanje situacije vidi u tome da država, suštinski, mora da osigura punu i nedvosmislenu primjenu postojećeg zakonodavnog okvira u praksi, kako bi LGBTI zajednica mogla da bude makar korak bliže ka ravnopravnosti.
„Ono što Crna Gora ima jeste snažan i najvećim dijelom usklađen normativni okvir, ali je njegova primjena u potpunosti neadekvatna – od zaštite od nasilja i mržnje, preko socijalne inkluzije i zastupljenosti u obrazovnom sistemu, pa do političke participacije, ekonomskog osnaživanja, zdravstvene zaštite i uživanja niza drugih prava“, zaključio je Barac.
Podsjećanja radi, nedavno objavljeno istraživanje je pokazalo da je više od 40 odsto LGBTI osoba navelo da živi u stanju egzistencijalne ugroženosti, dok je njih 77 odsto navelo da ima strah da će biti odbačeni i/ili diskriminisani ako bi drugi saznali za njihovu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.