Članak 70. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je jasan i govori da osobe pod međunarodnom zaštitom imaju pravo i na visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao hrvatski državljani. „To pada u vodu kada se od osobe pod zaštitom očekuje da se prijavi na studij kao svaki drugi stranac ne uzimajući u obzir posebne okolnosti“, kaže Luka Kos iz CMS-a. „Ako postoji kvota za strance, u većini slučajeva je nepopunjena. Tako se osobe pod zaštitom mogu puno lakše upisati“, kaže pak Igor Drvodelić iz Agencije za znanost.
Članak 70. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti je jasan i govori da osobe pod međunarodnom zaštitom imaju pravo na osnovnoškolsko, srednjoškolsko i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao hrvatski državljani, no u praksi s visokim obrazovanjem to i dalje nije slučaj.
„To pada u vodu kada se od osoba pod zaštitom očekuje da se prijavljuju na studij kao svaki drugi stranac ne uzimajući u obzir posebne okolnosti. Prije nekoliko mjeseci nam se obratila osoba koja je htjela na studij koji nema predviđenu kvotu za strance. To bi značilo da se ne može ni prijaviti na taj studij. U praksi postoje načini da se to zaobiđe, ali mi želimo da se na sustavnoj razini osobama pod međunarodnoj zaštitom omogući pristup pravima zajamčenim zakonom“, istaknuo je Luka Kos, pravnik i projektni suradnik Centra za mirovne studije, na okruglom stolu „Pristup visokom obrazovanju za osobe pod međunarodnom i privremenom zaštitom“. Razgovor su organizirale Udruge Borders:none i Centar za mirovne studije povodom održavanja 9. Tjedana IZBJEGLICAma prošloga mjeseca na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Na skupu na kojem su gostovali izbjeglice i stručnjaci u području visokog obrazovanja, naglasak je bio i na pomacima koji su se dogodili u zadnjih godinu dana, nakon prošlogodišnjeg okruglog stola pod nazivom Izazovi u uključivanju u visoko obrazovanje za osobe pod međunarodnom zaštitom koji je održan u sklopu 8. Tjedana IZBJEGLICAma.
Iz CMS-a su posebno naglasili da to nije zakonom propisano da se osobe pod međunarodnom zaštitom upisuju u kvotama za strance.
„Nije uzet u obzir dugotrajan proces koji su te osobe prošle da bi dobile međunarodnu zaštitu. Ovo je malena birokratska prepreka koja se može brzo riješiti na razini sustava. Iako se slučajevi na individualnoj razini mogu rješavati upornim pozivima i sastancima i dobrom voljom pojedinih fakulteta, to čini upise stresnijim nego što bi trebali biti. Tražimo da se osobe pod međunarodnom zaštitom upisuju sukladno čl. 70 kao hrvatski državljani na bilo koji fakultet. To je minimum, a uvažavajući specifične okolnosti možda se za njih može uspostaviti posebna kategorija“, istaknuo je Kos.
No, pomoćnik ravnatelja Agencije za znanost Igor Drvodelić istaknuo je da je odlučeno da se osobe pod međunarodnom zaštitom upisuju pod kvotom za strance zato da bi im se olakšalo.
„Ako postoji kvota za strance, u većini slučajeva je nepopunjena. Tako osobe pod zaštitom imaju mogućnost da se puno lakše upišu. Taj element olakšanja je bio jedini zašto smo odlučili da se ide na kvotu za strancu. Ako ne postoji kvota za strance pri pojedinom fakultetu, automatski svi idu na kvotu za EU, osim ako visoko učilište izričito ne želi nikoga upisati nikoga izvan EU. To je taj problem, ali govorimo o jako malom postotku učilišta. Zašto su to neka učilišta napravila je i nama nejasno. Ako promijenimo pravilnik i svi idu na kvotu za EU, susret će s velikom konkurencijom. Imamo puno završenih gimnazijalaca s peticama s državnih matura koje su rađene za gimnazijske programe. Tu je teško konkurirati osobi koja nema završni ispit koji ima vanjsko vrednovanje“, naglasio je Drvodelić.
Dok Ukrajina recimo ima maturu s vanjskim vrednovanjem, većina zemalja izvan EU nema pa bi se potencijalni studenti iz bliskoistočnih ili afričkih zemalja teško upisivali na fakultet.
„Mislim da to treba tako i ostati. Eventualno možemo sva učilišta koja imaju zabranu upisa stranaca upozoriti da nije u skladu sa zakonom da to primjenjuju na osobe pod međunarodnom zaštitom“, kaže Drvodelić. No, kada se osobe pod zaštitom upišu pod kvotom za strance, javlja se problem s plaćanjem školarine jer je za kvotu stranaca propisana školarina, često i veća nego ona za druge studente.
Iako osobe pod međunarodnom zaštitom imaju pravo na besplatno školovanje, u praksi nailaze na problem kako da taj pravo ostvare. Iz organizacije Borders:none istaknuli su primjer Abdulrahmana koji se u 2020. upisao na Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Zbunjeni njegovim statusom, sa Sveučilišta su tražili da plati školarinu s obećanjem da će je dobiti natrag, no do danas on nije dobio povrat školarine.
Naba iz Iraka krenula je u Hrvatskoj u sedmi razred, sada je završila gimnaziju i piše državnu maturu na A razini. I ona se upisuje preko kvote za strance i može joj se dogoditi da joj neki fakulteti odbiju prijavu jer nemaju kvotu za strance.
„Ne mogu se prijaviti na sve fakultete, na primjer Građevinski i arhitektonski fakultet u Osijeku. Iako piše da sam iračko državljanstvo, po sustavu obrazovanju nisam stranac. Imam dozvolu boravka i pravo dobiti stalni boravak i ne vidim se kao strankinja ovdje“, kaže Naba koja bi se željela na fakultete prijavljivati pod kvotom za hrvatske državljane no to trenutno nije moguće.
Iz navedenih primjera proizlazi da postoje dvije grupacije osoba pod međunarodnom zaštitom, oni koji su završili srednjoškolsko obrazovanje izvan Hrvatske i oni koji si veći dio svog školovanja proveli u hrvatskom sustavu obrazovanju. Isti sustav upisa osoba s međunarodnog zaštitom neće svima odgovarati. Ako osoba ima maturu bez vrednovanja, ona se tretira kao mature u Hrvatskoj prije 2010. čime će osobi na upisu vjerojatno nedostajati bodovi.
Da je moguće drugačije pokazuje primjer Sveučilišta u Zagrebu koje je uvelo posebnu kvotu za upis ukrajinskih izbjeglica.
„Kvotu za Ukrajinu bi trebalo proširiti za sve osobe pod međunarodnom zaštitom“, predlaže Darija Maslić Teršić s Odsjeka za psihologiju.
No, upis na fakultet je samo prvi korak. Na kakve sve probleme je naišao poslije upisa opisao je Semih Adiguzel iz Turske, koji kao osoba s međunarodnom zaštitom danas završava drugu godinu Pravnog fakulteta u Zagrebu.
„Tu su i pravo na korištenje studentske menze, studentske poslove, smještaj… Svugdje piše da nemam pravo na to jer sam stranac u sustavu. Većinom sam to ipak riješio preko Ministarstva znanosti i obrazovanja, njihovom posebnom odlukom. Na primjer, nisam se mogao prijaviti za mjesto u studentskom domu jer imam prijavljeno prebivalište u Zagrebu. Trebali su znati da kao azilant nemam ovdje pravo na smještaj nakon dvije godine. Nisu znali kako postupati. Sam sam našao članak da Ministarstvo ima pravo posebnom odlukom dodjeljivati smještaj i pozvao sam se na to. Uvijek moram ići posebnim putovima. Ništa ne mogu kao drugi“, kaže Adiguzel.
Susreo se i s problemom u korištenju studentske menze. Odobrili su mu obroke dva puta dnevno, od ponedjeljka do petka. Preko vikenda i praznika nije imao pravo koristiti X-icu u menzi dok se opet nije sam uhvatio čitanja pravilnika.
„Pronašao sam članak koji kaže da studenti koji imaju pravo na zajamčenu minimalnu socijalnu naknadu, tj. njihove obitelji, imaju pravo na višu razinu prava preko X-ice. Tri mjeseca jeo sam samo jaja u sobi dok mi to nisu odobrili“, prisjeća se.
Nije mogao dobiti ni državnu stipendiju. Ministarstvo tu nije imalo diskrecijsko pravo.
„Napisao sam nacrt pravilnika kako bi to trebalo izgledati. Dva sata sam sjedio na sastanku u Ministarstvu i pokušavao im objasniti. Ministarstvo je na kraju promijenilo pravilnik i ove godine sam postao prvi azilant koji dobiva državnu stipendiju. Prijavio sam se normalno preko natječaja. Bilo mi je veliko zadovoljstvo pročitati svoje ime na popisu. Još uvijek vjerujem da ćemo uspjeti. Pravni fakultet će preko ljeta vjerojatno promijeniti statut, dodati članak koji će omogućiti azilantima da se prijave“, kaže Adiguzel.
S istim problemima se susrela i Hala, koja je 2017. upisala Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
„Upisana sam kao stranac. Morala sam pisati molbu dekanu da me oslobode plaćanja školarine, nisam mogla dobiti stipendiju ni dom. Morala sam raditi više poslova i bilo mi je teško pratiti nastavu na FER-u. Zato sam odustala, radila dvije godine, pa sam upisala Filozofski fakultet“, kaže Hala. Ona i dalje mora raditi više poslova da bi plaćala troškove života. Iako je studentica Filozofskog fakulteta odbili su joj i molbu da sluša Hrvatski jezik na Croaticumu kao izborni predmet. Ako želi dalje učiti Hrvatski jezik, mora platiti 700 eura po semestru.
„Tjedna dana nakon što sam o tome obaviještena, stigao mi je mejl da studenti iz Ukrajine mogu slušati Croaticum kao izborni kolegij. Kakva je to diskriminacija! No, svi samo slegnu ramenima. Moja sestra ne želi upisati fakultet jer ne želi kucati na toliko vrata“, kaže Hala.
Ivan Pavao Boras, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je kako oni žele da se napravi sustav za studente s privremenom zaštitom preko Studentskog zbora.
„Trenutno se piše pravilnik o prehrani do kraja godine. Želja je da napravimo neki korak naprijed. Žalosno je da se svakom problemu pristupa individualno kad se jednom rečenicom u nekom pravilniku može sve to izmijeniti“, zaključio je.
Ministarstvo obrazovanja koje bi moglo bolje odgovoriti na probleme iz prakse se ne odaziva na okrugle stolove pa tako nisu bili prisutni ni ovdje.
