Skoro tri četvrtine ispitanika u istraživanju Amnesty Internationala izjasnilo se da bi FIFA dio dobiti od Svjetskog prvenstva trebala koristiti za kompenzaciju radnicima stradalim u izgradnji stadiona. Više od dvije trećina ih želi da njihovi nacionalni savezi javno progovore o kršenju prava u Kataru. Zašto se HNS distancira od pokušaja pojedinih sportskih saveza i nogometaša da se Svjetsko prvenstvo iskoristi radi problematiziranja stanja ljudskih prava u toj zemlji?
Iz Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO) u ljeto 2020. godine slavodobitno je najavljeno napuštanje zloglasnog sistema kafale u Kataru, kao i ustanovljenje minimalne plaće za strane i domaće radnike na 1 000 katarskih rijala (QAR) što prema današnjem pretvorbenom tečaju iznosi nešto više od 280 eura.
Kafala (kafala system) predstavlja posebnu vrstu prekarijata u zemljama arapskog poluotoka i šire. Prema takvom zakonu, migrantskim radnicima je dodijeljen lokalni sponzor (kafeel) koji je u većini slučajeva i njihov poslodavac. Sponzor u tim slučajevima vrši dužnosti najbliže onima koje vrše agencije za zapošljavanje u zapadnome svijetu, organizira smještaj i podmiruje putne troškove. Zloglasan dio kafale krije se u činjenici da sponzor nerijetko ima potpunu kontrolu nad radnikom, umjesto, recimo, ministarstva rada ili sličnih ustanova, zbog čega ima pravo zadržati dokumente radnika i tako ograničiti njegovo pravo na kretanje i promjenu radnog mjesta prije isteka vize. Dakle, ne čudi što je opisan sustav proglašen jednim oblikom modernog ropstva.
Opisani su sistem zemlje arapskog poluotoka uvele sredinom prošloga stoljeća kako bi podržale rapidan ekonomski rast i popunile prazninu u radnoj snazi migrantskim radnicima, a svoje porijeklo vuče iz starih islamskih pravnih nauka.
U ime reguliranja radnih prava pred očima svjetske javnosti organizirani su programi i udruge poput The Supreme Committee for Delivery & Legacy (SC) pod čijem je okriljem Workers’ Welfare & Labour Rights , program ustanovljen 2013. godine koji vodi Hassan Al Thawadi, jedan od ključnih organizatora nadolazećeg Svjetskog prvenstva. Na mrežnim stranicama SC-a ne može se naći gotovo pa ništa osim pukih nacrta strategija za poboljšanje radničkih prava. Kraći pregled ostavlja dojam pro forma karaktera i štoviše ad hoc organizacije u svrhu pacifikacije vječito nemirnih kritičara koji pritišću krovnu nogometnu organizaciju da potakne Katar na peglanje zastarjelih zakona i institucija.
Što o tome misli HNS?
Što o tome misli jedna mala kap vode u plimnom valu ljudskih prava i sloboda koji će zapljusnuti tu rubnu državu Arapskog poluotoka krajem idućeg mjeseca? Odgovor na pitanje o stavu HNS-a o kršenju radničkih prava dostavljen je isti dan.
„Hrvatski nogometni savez svjestan je“, piše u dopisu glasnogovornik saveza, „izazova koje država Katar ima u pogledu poštivanja prava radnika i njihovih sigurnosnih standarda. HNS je stava da se navedeni problemi ne smiju podcijeniti te da se moraju nastaviti odlučno i brzo rješavati.“
Nadalje, u skladu s partijskom linijom internacionale nogometnih saveza, glasnogovornik HNS-a nastavlja:
“U širem kontekstu, svjedoci smo dodatnog razvoja ljudskih prava u regiji, što je svakako pozitivan proces. Smatramo da je domaćinstvo SP-a, i otvaranje svijetu, različitim nacijama i kulturama, a koje takav događaj zahtijeva, vrlo korisno za razvoj ljudskih prava u Kataru i cijeloj regiji.”
HNS-a javljaju i da Savez „prati korake koje Fifa poduzima u zaštiti radničkih prava i njihove sigurnosti te smo svjesni kako je – usprkos još uvijek postojećim problemima – učinjeno jako puno“, pozivajući se pri tome na bezbroj PR akcija kojima bi FIFA trebala umiriti sve te zabrinute glasove koji na sve strane viču o deficitu radničkih, manjinskih, rodnih i ekoloških prava (4).
Razlozi za zabrinutost
Međutim, iz organizacije Amnesty International javljaju da itekako postoje razlozi za zabrinutost. Tamošnja reforma zakona o radu još uvijek nije gotova, implementacija obećanih zakona još je uvijek u tijeku, brojni smrtni slučajevi iz vremena izgradnje velebnih pustinjskih stadiona o kojima mediji pišu godinama još uvijek nisu istražene, a kamoli kompenzirane.
Ipak, ako već ne postoji konsenzus oko uzroka i odgovornosti za iste probleme, svijest zasigurno postoji. Amnesty je u rujnu tekuće godine objavio rezultate istraživanja provedenog u petnaest svjetskih zemalja: Keniji, Meksiku, Španjolskoj, Argentini, Švicarskoj, Finskoj, Belgiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Maroku, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Norveškoj, Danskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Skoro tri četvrtine (73%) od ukupno više od 17 000 ispitanika izjasnilo se za tvrdnju da bi FIFA dio sredstava od dobiti Svjetskog prvenstva trebala koristiti za kompenzaciju stradalim radnicima. Više od dvije trećina njih žele od svojih nacionalnih saveza da javno progovore o kršenju prava za vrijeme priprema za Svjetsko prvenstvo.
Vrijedi spomenuti i kampanju #PayUpFIFA pokrenutu od strane udruga poput Amnesty International i Human Rights Watch, koje žele koordiniranu akciju čiji je krajnji cilj pritisnuti krovnu nogometnu organizaciju na reparacije unesrećenima. Zbog toga su u otvorenom pismu iz svibnja 2022. godine FIFA i njezin čelnik Gianni Infantino pozvani na suradnju sa sindikatima, Međunarodnom organizacijom rada i civilnim sektorom na suradnju povodom poboljšanja radnih uvjeta u Kataru.
Čini se da se ovdje radi tek o još jednom pozivu upomoć. Odnosno, jedno u nizu od poslanih otvorenih pisama na adresu onih koji, iako nisu formalno odgovorni, veličinom svojih organizacija možda i mogu izvršiti pritisak na zastarjele institucije u Kataru o čemu je javnost itekako bila obaviještena još 2010. godine kada se FIFA dodjeljivanjem mandata za Svjetsko prvenstvo obvezala utjecati na promjene u toj zemlji.
Naravno, na upite i vapaje civilnih organizacija stižu generički odgovori kojima FIFA izražava žaljenje i niže obećanja promjena. Ostaje nada da će glas onima koji ga nemaju uspjeti dati niz poznatih ličnosti poput bivšeg njemačkog nogometaša Philippa Lahma , engleskog kapetana Harryja Kanea ili danske zvijezde Christiana Eriksena.
Zašto bi, nakon svega, od HNS-a očekivali išta više od generičkog odgovora?
“Te mjere [tj. koraci koje povodom problema poduzima FIFA, op. a.] uključuju pritisak koji su FIFA i njeni partneri u Kataru vršili na kompanije kada je bilo potrebno kompenzirati radnike na različite načine u slučajevima nepoštivanja Standarda za dobrobit radnika koji je uspostavila Visoka komisija (SC), kao najviše tijelo u Kataru zaduženo za organizaciju SP-a, a što je standard koji koristi FIFA kako bi osigurala zaštitu radnika koji su uključeni u aktivnosti povezane sa Svjetskim prvestvom” , kažu u HNS-u.
Dugine boje
Naravno, radnička prava nisu jedina po kojima se gazi arapskim zemljama. Odnos Katara prema homoseksualnosti relativno je dobro pokriven u hrvatskim medijima. Čini se da je najveći utisak ostavila činjenica da kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić na Mundijalu neće nositi kapetansku trakicu s duginim bojama. Vrlo je indikativna i činjenica da je HNS na upit postavljen od strane portala Index.hr odgovorio sljedeće: „Hrvatski kapetan nosit će traku koja najbolje simbolizira vrijednosti koje zastupa hrvatska nogometna reprezentacija, a to je – hrvatska zastava“.
Za kraj, vrijedi citirati posljednju rečenicu iz dopisa HNS-a za H-Alter: „Smatramo da su dijalog i otvaranje Katara svijetu najbolji načini rješavanja svih izazova i problema koji postoje u Kataru.“
Uključuje li taj svijet i Hrvatsku?
