16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja: RODA organizira nacionalnu akciju #ŽalbomDoPromjena kojom ukazuje na znanošću nepotkrijepljene mjere za rodilje i trudnice za vrijeme pandemije; Domine organiziraju predavanja o nasilju nad ženama i provode anketu o stupnju zadovoljstva dostupnošću i kvalitetom usluga za žene žrtve nasilja; PaRiter je pokrenula peticiju za smanjenje poreza na menstrualne potrepštine; CESI provodi kampanju „Nije u redu u uredu“ u vezi diskriminacije žena na radnom mjestu, a Status M predstavlja muškarce koji aktivno doprinose rodnoj pravdi.”
Minerva, Patria i María Teresa. U znak sjećanja na tri sestre Mirabal koje su 1960. godine ubijene u Dominikanskoj Republici po zapovijedi diktatora Rafaela Trujilla, 25. studenog slavi se Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Likvidirala ih je Trujillova tajna policija dok su pokušavale doći u posjetu zatvorenim muževima koji su, skupa s njima, bili u pokretu otpora protiv režima. Sve tri sestre su zadavljene, a tijela im pronađena polomljenih kostiju. Njihovo je ubojstvo razbijesnilo narod što je doprinijelo zamahu protiv Trujillovog režima na kojeg je 1961. izvršen atentat.
Godine 1991. odlučeno je da na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama počinje i međunarodna kampanja 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja koja obilježeva i Međunarodni dan osoba s invaliditetom (3. prosinca), Međunarodni dan volontera (5. prosinca), a završava Međunarodnim danom ljudskih prava (10. prosinca). U Kampanji je do sada sudjelovalo više od 6 000 organizacija iz 187 zemalja, a sudjeluje i Hrvatska.
U Hrvatskoj je nasilje nad ženama sveprisutno, što se vidi i iz ekstremnog slučaja nasilja – ubojstva žene u Splitu, na što je reagirala splitska udruga Domine, ističući kako “Hrvatski kazneni zakon ne poznaje femicid kao takav i zločini počinjeni prema ženama i intimnim partnericama nisu kao takvi ni na koji način kvalificirani i sankcionirani.”
“U Zakonu postoji zločin iz mržnje temeljem spola, ali on se ne primjenjuje. Trebao bi postojati i zaseban članak Zakona koji definira femicid kao zločin iz mržnje prema ženama. Naravno, zakon nije dovoljan, potrebno je kako o femicidu tako i o svim oblicima rodno uvjetovanog nasilja educirati one koji zakone provode”, ističe sociologinja Petra Sinovčić iz udruge Domine za H-Alter.
U sklopu kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja udruga Domine organizira Zoom predavanja koja osviješćuju javnost o nasilju: “Vjerujemo da je važno da se o nasilju priča jer je ono stvarnost i svakodnevica velikog broja žena te su ova predavanja način da osvijestimo same sebe i odnose u kojima se nalazimo te da pokažemo onima koje možda prolaze kroz neke krizne situacije da nisu same i da se imaju kome obratiti. Jako nam je važno i to što smo kroz ovaj projekt ostvarili partnerstvo s Društvom psihologa u Splitu, čija je članica Andrea Terzić održala posljednja dva predavanja koja su bila izrazito uspješna. O njihovoj uspješnosti posebno govori to da nam se javljaju osobe koje nisu sudjelovale s molbama da im pošaljemo snimljena predavanja”, navodi Sinovčić.
Domine su organizirale i anketu Stupanj zadovoljstva dostupnošću i kvalitetom usluga za žene žrtve nasilja i obiteljskog nasilja: “Istraživanja koja provodimo daju dodatnu potporu onome što godinama govorimo i zagovaramo. Trenutno zagovaramo otvaranje prvog kriznog centra za žene koje su preživjele seksualno nasilje i druge oblike nasilja u Splitu. Potreba za takvim oblikom smještaja bila je najizraženija tijekom prvog lockdowna u proljeće 2020. kada žene koje su proživljavale nasilje praktički nisu imale gdje. Domine su ih u suradnji s građankama i građanima smještale u prazne apartmane u gradu te smo taj sistem zadržale i do danas. Međutim, to nije adekvatan i sustavan odgovor na pitanje nasilja. Uz to, na osnovu rezultata ankete zagovarat ćemo i promijene u sustavu skrbi i podrške za žene koje su preživjele nasilje u smjeru koji bi direktno odgovarao na njihove potrebe”, napominje Sinovčić i dodaje: “Na području Dalmacije gdje djelujemo u 2020. smo imali porast od 300 posto u broju sati pružene podrške i stručne pomoći ženama i velik porast korisnica. Ova godina još nije gotova, ali podaci koje imamo za prvih 10 mjeseci govore u prilog tome da se trend iz 2020. godine nastavio. Svakako je važno napomenuti da vjerujemo da povećanom broju prijava nasilja idu u prilog i brojne inicijative i pokreti kao #MeToo i Nisi sama koji dodatno ohrabruju žene za prijavu nasilja.”
Udruga PaRiter iz Rijeke je u suradnji s Inicijativom zastupnica u Hrvatskom saboru i nizom organizacija civilnog društva koje podržavaju misiju pokrenula peticiju za smanjenje poreza na menstrualne potrepštine s 25 na 5 posto. : “Smatramo da je porez na menstrualne potrepštine od 25 posto inherentno seksistički i mizogin te ga je nužno mijenjati. Kako su druga nužna dobra prilagođene porezne stope, tako trebaju biti i menstrualne porepštine jer nikako ne možemo reći da one nisu nužnost ili da su luksuz – daleko od toga. Porez od 25 posto na menstrualne potrepštine jeste jedan oblik sistemskog nasilja nad ženama i drugih rodnih skupina kojima su navedene potrepštine nužne. Prema našem istraživanju, trećina žena u Hrvatskoj prisiljena je štedjeti na ulošcima jer su im preskupi. Dio njih zbog previsokih cijena kupuje manje kvalitetne menstrualne potrepštine, više od 10 posto građanki Hrvatske nije u mogućnosti kupiti dovoljno uložaka da bi ih redovito mijenjale, a podjednak postotak njih ne može si priuštiti uloške uopće”, ističe Marinella Matejčić iz udruge PaRiter za H-Alter.
“Po završetku peticije mislimo ostati u kontaktu s Inicijativom zastupnica u Hrvatskom saboru s kojima smo pokrenule ovu peticiju, kao i Inicijativom za smanjenje poreza na menstrualne potrepštine, dostaviti sve prikupljene potpise vladajućima i pomno pratiti njihov rad i rasprave o ovoj temi kako bismo mogle što učinkovitije zagovarati promjene. Svjedočile smo u listopadu kako si je HDZ dao nejasan rok od 6 mjeseci kako bi utvrdio razmjer problema. Jedno od pitanja koje ćemo im uputiti kada za to dođe vrijeme je: Što ste napravili u kontekstu menstrualnog siromaštva i koji su vaši zaključci? Naravno, u tom dopisu HDZ-a nije razvidno na koje će načine istraživati, no nadamo se njihovoj kreativnosti i dobroj volji kako ovaj prijedlog ne bi bio još jedan automatski odbijeni prijedlog samo zato što se radi o prijedlogu opozicije”, ističe Matejčić.
Udruga RODA povodom 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja organizira nacionalnu akciju #ŽalbomDoPromjena kojom ukazuje na znanošću nepotkrijepljene mjere za rodilje i trudnice u Hrvatskoj za vrijeme pandemije:
“Već dvije godine dobivamo žalbe od žena iz svih dijelova Hrvatske kako se uvode različite prakse u rodilištima koje u velikoj mjeri nisu utemeljene na dokazima. Primjerice, pratnja na porodu u nekim rodilištima nije moguća skoro dvije godine, a u drugima se situacija periodično mijenja, iako su Svjetska zdravstvena organizacija i mnoga stručna društva iz Zapadne Europe rekla da nema razloga da se uskrati pratnja na porodu ako se mogu zadovoljiti epidemiološki uvjeti, što podrazumijeva test ili nošenje maske. Kao odgovor na to pozivamo sve žene da se jave nadležnim institucijama i pismenim putem opišu situaciju koja ih je snašla i na taj način dokumentiraju svoje iskustvo. Ako ono ostane na razini rekla-kazala ništa se neće promijeniti, ali ako iskustvo dokumentiramo onda se u trenutku kada počnemo govoriti o reformama u zdravstvenom sustavu možemo osloniti na njih. Kriza izazvana koronom se događa jednom u generaciji, ali znamo da nas čekaju nove krize zbog klimatskih promjena i moramo organizirati naš zdravstveni sustav da bude puno otporniji”, rekla je Daniela Drandić iz udruge RODA za H-Alter.
“Osim uskraćivanja pratnje, novorođenčad se često odvaja od majki. U manjim rodilištima se znade događati da se ženama napravi PCR test na ulazu u rodilište, ali bude gotov tek idući dan, u međuvremenu žena rodi i rodilište joj ne da do djeteta. Neke su žene ukazale na činjenicu da anesteziolozi sve više rade na COVID odjelima pa nije moguće dobiti epiduralnu, anelgeziju i druge metode porođaja, nego je isključivo moguće rađati na porodiljnom stolu”, govori nam Drandić.
Status M je feministička nevladina organizacija koja radi s mladima, a ponajviše s mladićima i muškarcima:
“Organizacije koje se bave rodnom pravdom obično imaju fokus na osnaživanje djevojčica i žena i po tome smo mi specifični jer je naš fokus na mladićima i muškarcima. Naša kampanja povodom 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja želi predstaviti muškarce koji su saveznici i aktivno doprinose rodnoj pravdi. Samim predstavljanjem muškaraca saveznika pokazujemo primjerom kako muškarci mogu biti saveznici i prikazujemo ih kao uzore drugim mladićima i muškarcima”, ističe Stipe Nogalo iz Statusa M za H-Alter.
“Biti muškarac saveznik prvo uključuje prepoznavanje načina na koji muškarci kao grupa imaju političke, ekonomske i društvene privilegije. Iako se muškarci također mogu suočiti s diskriminacijom zbog svog roda i/ili intersekcionalnih elemenata svog identiteta – uključujući klasu, seksualnost, etničku pripadnost, dob i invaliditet, između ostalog – oni su u konačnici privilegirani u odnosu na žene u trenutnom poretku. Saveznici razumiju, priznaju i, gdje je prikladno, iskorištavaju svoju mušku privilegiju kako bi pomogli u otklanjanju rodne neravnoteže moći”, nastavlja Nogalo.
“Patrijarhat djeluje na razini stvaranja rodno uvjetovanih ponašanja i ljudi koji su mu potrebni. Patrijarhat žene s jedne strane subjektivizira kao kućanice i one koji u društvu obavljaju gotovo besplatan reproduktivni rad u obliku skrbi za djecu i/ili bolesne te u održavanju kućanstva, dok muškarce subjektivizira u obliku hranitelja (jeftine najamne radne snage) i onih kojima je uloga održavanje odnosa moći kakvim jesu. Norma muške samodostatnosti i negiranja osjećaja kakva se nameće muškarcima u patrijarhatu izolira ih od dubljih odnosa s ljudima oko sebe i traženja pomoći. Ta kombinacija vrijednosti i normi koja im se nameće također se vidi u tome da muškarci za dokazivanje patrijarhatu svoje muževnosti se upuštaju u razna rizična ponašanja, dok s druge oduzimajući muškarcima alate brige za sebe i traženja pomoći dovodi visoke stope problema s mentalnim zdravljem i samoubojstava. Patrijarhat nas sve zatvara u okvire rodnih normi koje ograničavaju naše potencijale koje imamo kao ljudi”, navodi Nogalo.
Feministička udruga CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje) u sklopu projekta Radnica – Rodna jednakost u svijetu rada provodi kampanju Nije u redu u uredu:
“Kampanja kao ciljeve ima potaknuti javnu raspravu o rodnim stereotipima i diskriminaciji u svijetu rada, što smo uspjeli provokativnim porukama na plakatima diljem Hrvatske i na društvenim mrežama. Također, peticijom tražimo da se postojeći Zakon o radu koji štiti trudnice i osobe koje koriste rodiljni dopust samo 15 dana nakon prestanka uvjeta izmjeni tako da poslodavac ne smije dati otkaz trudnici ili osobi na rodiljnom/roditeljskom dopustu za vrijeme trajanja i minimalno godinu dana nakon prestanka ovih uvjeta. U samo tri dana skupile smo 10,000 potpisa što je bio primarni cilj kampanje, no do sada smo prikupile više od 18,000 potpisa. Kampanju završavamo 4. prosinca kako bismo nastavile raditi na zagovaračkom dijelu projekta Radnica. Tražit ćemo sastanak s nadležnim Ministarstvom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike i nastaviti raditi na zagovaranju za izmjene Zakona o radu kroz sastanake sa saborskim zastupnicima_cama i klubovima zastupnica_ka”, navodi Anamarija Tkalčec iz udruge CESI za H-Alter
“Već dugi niz godina razlika u stopi zaposlenosti žena u odnosu na muškarce prelazi 10 posto. Prema Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova najviše pritužbi na diskriminaciju zaprima se upravo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (48,3 posto). Prema pritužbama građanki, životna dob i majčinstvo i dalje ostaju glavni uzroci rodne diskriminacije žena na tržištu rada, a one čine i većinu žrtava spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. U Hrvatskoj još uvijek ne postoje odgovarajuće mjere i propisi koje bi na učinkovit način poticale participaciju žena na pozicijama ekonomskog odlučivanja. Slijedom toga, žene čine većinu nezaposlenih (55 posto), kao i većinu u potplaćenim sektorima. Isto tako, podzastupljene su na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja (12,6 posto u upravama i 22,3 posto u nadzornim odborima dioničkih društava), odnosno nailaze na tzv. stakleni strop jer nemaju jednake mogućnosti za napredovanje. Sve to rezultira time da žene imaju niže plaće i mirovine pa tako jaz u plaćama iznosi oko 13 posto, a u mirovinama 22 posto. Rodnom diskriminacijom u svijetu rada i na radnom mjestu dovodimo žene u lošiju ekonomsku poziciju koja je posebno teška za žene žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Takva diskriminacija utječe na njihov profesionalan, ali i privatan život te je sistemski oblik nasilja nad ženama”, ističe Tkalčec.
