Izvještaj sa stručnog konzultacijskog skupa „Prostitucija: utjecaj na prava žena i ravnopravnost spolova“.
Dana 19. listopada, dan nakon Europskog dana borbe protiv trgovanja ljudima i prosvjeda održanog 2023. u organizaciji Centra za žene žrtve rata – ROSA, održan je stručni sastanak Prostitucija: utjecaj na prava žena i ravnopravnost spolova koji je okupio eminentne stručnjakinje za područje nasilja nad ženama i područje prostitucije[1].
Ispred organizatora okupljene je pozdravila Nikolina Zec iz Centra za žene žrtve rata – ROSA te izvijestila kako se na pravovremeno upućen poziv nisu odazvali predstavnici/e Ministarstva unutarnjih poslova, Državnog odvjetništva te općih i specijaliziranih sudova iz Zagreba i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
Moderatorica Zlata Đurđević s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je u uvodnom dijelu rekla da žali što na raspravi nema pravosudnih i policijskih dužnosnika koji su ključni za današnju raspravu. Navela je da je prostitucija globalni mehanizam koji omogućava nasilje prema ženama i podređivanje žena muškarcima te podsjetila na vezu između trgovanja ljudima i prostitucije. Podsjetila je prisutne na alarmantan podatak Globalnog indeksa roblja (Global Slavery Index) koji mjeri opasnost od trgovanja ljudima koja za Hrvatsku iznosi 30 posto što Hrvatsku pozicionira kao posljednju – na samo dno Europske unije.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić podsjetila je na povijest svojega bavljenja temom regulacije prostitucije u RH. “Upoznavanje s temom je započelo 2005. godine kada sam kao savjetnica u vladinom Uredu za ljudska prava imala prilike vidjeti rezultate istraživanja Janice Raymond pod nazivom „Deset razloga zašto ne treba legalizirati prostituciju“ i to je bio putokaz koji smo slijedili”. U svom izlaganju pod nazivom „Prostitucija kao rodni fenomen – preporuke Pravobraniteljice“ iznijela je relevantne statističke podatke MUP-a za 2022. godinu koji ukazuju na rodnu dimenziju prostitucije. Osvrnula se i na postojeći zakonodavni okvir iz 1977. godine, kao i na potrebu donošenja novog zakona, istaknuvši kako je Hrvatska, uz Rumunjsku, trenutno jedina država članica EU koja sankcionira osobe koje se bave prostitucijom. Naglasila je kako se još uvijek ne prepoznaje rodni aspekt prostitucije kao oblika nasilja nad ženama. Iznijela je potom preporuke iz svojeg Izvješća o radu za 2022. godinu koje se odnose na prostituciju. Osvrnula se i na problematiku kibernetičkog nasilja i prostitucije u virtualnom prostoru.
Profesorica Snježana Vasiljević pozdravila je skup u ime Ureda potpredsjednice Vlade Anje Šimprage čija je stručna suradnica i održala izlaganje o Rezoluciji Europskog parlamenta (14.9.2023.) o reguliranju prostitucije u EU-u: prekogranične posljedice i utjecaj na rodnu ravnopravnost i prava žena (2022/2139(INI)). Istaknula je da u situaciji kada je prisutan prekogranični element na području temeljnih prava, a zakonodavstva država članica pokazuju asimetriju, EU nema drugih načina nego da zakonodavno prisili države i doprinese harmonizaciji propisa s ciljem zaštite temeljnih prava. Podsjetila je da je još 2014. godine donesena Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova koja također predstavlja soft law mehanizam (koji nema izravan učinak), ali služi kao interpretativno pomagalo u zaštiti temeljnih prava ženama. “Prostitucija jest jedan od najtežih oblika kriminaliteta i predstavlja kršenje ljudskog dostojanstva, a to je primarno zaštićeno pravo EU. Prostitucija je rodno utemeljeno nasilje i kao takvo predstavlja diskriminaciju na temelju spola, ali i višestruku diskriminaciju samom činjenicom da su većina žena koje su žrtve prostitucije i trgovine ljudima na prostoru EU zapravo žene migrantkinje”, naglasila je Vasiljević.
Posebno je istaknula kako se u Rezoluciji ne navodi eksplicitno da žena u prostituciji zapravo trpi nasilje i da se pristanak koji daje ne može smatrati slobodno danim pristankom te da su ženska tijela u virtualnim mrežama objektivizirana. “Činjenica je da je to što mi kao društvo toleriramo objektivizaciju žena zapravo poražavajuća”, rekla je. Podsjetila je da nizozemska praksa pokazuje da od oko 3000 osoba u prostituciji, 70 posto njih smatra da su bile prisiljene i/ili vrbovane na prostituciju. Rezolucija govori da prostitucija nije individualan čin, nego strukturalno nasilje i poziva države članice da smanje potražnju te da istodobno zaštite osobe u prostituciji i njihova prava te da osiguraju bezuvjetan pristup sustavima socijalne sigurnosti i integraciji te donesu mjere potpore kojima se osobama pomaže da napuste prostituciju i izgrade život koji žele, kao i da osiguraju da su osobe u prostituciji aktivno uključene u oblikovanje politika koje se odnose na njihova prava.
Moderatorica se zahvalila na informativnom izlaganju te se nadovezala na konstataciju da je prostitucija jedan od najtežih oblika kriminaliteta bez obzira što je legalizirana u određenim državama. “Prostitucija je usko vezana uz trgovanje ljudima i iskorištavanje žena i nanošenje najtežih oblika kaznenih djela, a žrtve su izložene najtežim oblicima fizičkog i psihičkog nasilja kao što je fizičko mučenje i zlostavljanje kroz gladovanje, traumatske ozljede glave, prebijanje, lomovi kostiju, deformacije lica, gubitak zubi, spolno prenosive bolesti, ginekološke komplikacije, teške posljedice višestruko nestručno izvedenih pobačaja te psihičke posljedice poput ovisnosti o drogama, patološki strah, PTSP, depresija, suicidalnost i druge teške duševne smetnje i psihosomatske bolesti što u nemalom broju slučajeva završava smrću žene. To je jedan od glavnih argumenata protiv legalizacije prostitucije”, zaključila je Đurđević.
Maja Munivrana s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je izlaganje pod nazivom Kaznenopravna zaštita žena u prostituciji – konceptualni i praktični izazovi. U uvodnom dijelu je navela terminološke napomene i javne politike i praksu ESLJP. “Odlučila sam se na termin prostitucija i riječ žena. Poredbeno gledajući postoji i termin seksualni rad i seksualne radnice i prisile na prostituciju, ali on ne pokriva cijelo područje. Moramo biti svjesni da je i određen broj muškaraca involviran u prostituciju – to je nekih 18% prema zadnjem izvješću MUP-a o prijavljenim osobama u 2022. godini. Od 36 počinitelja prekršaja „odavanja prostituciji“ njih 7 bilo je muškog spola”. Osvrnula se i na represiju koja je prisutna već dugi niz godina. Govoreći o kaznenom pravu istaknula je da imamo manjak istraživanja i fokusa naše znanstvene zajednice uz iznimku Ivane Radačić. Navela je i odluku tj. presudu Velikog vijeća ESLJP-a koja u predmetu S.M. protiv Hrvatske navodi da iskorištavanje za prostituciju treba tumačiti vrlo široko i da uključuje i suptilne forme prisile. Iznijela je i mišljenje da postoji manjak političkog fokusa na ovu temu i izostanak javnih politika. Tome u prilog govori i činjenica da u temeljnim dokumentima nema ni riječi o prostituciji niti alternativama za izlaz, marginalno se spominje u dokumentima vezanim uz zaštitu od HIV-a. Mislim da se svi slažemo da moramo pod hitno dekriminalizirati pružanje seksualnih usluga kada je riječ o odabiru modela”, zaključila je Munivrana.
Profesorica Anita Lauri Korajlija s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održala je izlaganje pod nazivom „Psihološke posljedice prostitucije“. Istaknula je da je briga o mentalnom zdravlju od iznimne važnosti, i ključno je ovoj temi pristupiti s osjetljivošću i empatijom, prepoznajući da se žene koje su uključene u prostituciju često suočavaju s nizom složenih i izazovnih okolnosti. “Stigmatizacija, osjećaj krivnje, trauma, PTSP i zloupotreba sredstava ovisnosti samo su neki od faktora koji prate prostituciju. Razumijevanje psiholoških posljedica od ključne je važnosti kako bi se pružila odgovarajuća podrška i pomoć ženama koje su u nju uključene”, naglasila je. “Važno je razumjeti da mnoge žene u prostituciji dolaze iz teških socijalnih i ekonomskih okolnosti. To može uključivati siromaštvo, nasilje u obitelji, ovisnost o drogama ili alkoholu u obitelji te smanjen pristup obrazovanju te da ove teške životne okolnosti mogu izazvati niz psiholoških problema, uključujući nisko samopouzdanje, anksioznost, depresiju i traume, čineći ove žene u startu ranjivijima za daljnje psihičke smetnje.” U prostituciju su najčešće uključene djevojke i mlade žene u psihološki vrlo ranjivoj dobi jer je to razdoblje formiranja vlastitog identiteta i slike o sebi, razvoja partnerskih odnosa… Kad se takav razvoj događa u kontekstu prostitucije treba nam biti jasno da to ima zaista dugoročne posljedice na psihičko zdravlje žena. Mnoga iskustva povezana sa prostitucijom uključuju nasilje i traumatske događaje. Zbog straha od prijavljivanja nasilja, mnoge osobe u prostituciji ostaju bez ikakve pravne zaštite, što dodatno pogoršava njihovo psihičko zdravlje. “Nekoliko je čimbenika koji pridonose ovim psihičkim posljedicama: stigma, društveno osuđivanje, i strah od javnog otkrivanja sudjelovanja u prostituciji samo su neki od njih. Skrb o psihičkom zdravlju žena u prostituciji treba biti bez osuđivanja, kulturološki osjetljiva i prilagođena jedinstvenim potrebama i iskustvima svake žene te temeljena na znanjima i informiranosti o traumi”, zaključila je Lauri Korajlija.
Nikolina Zec i Nela Pamuković su govorile o iskustvima žena koje su preživjele prostituciju, a koje su se obratile za pomoć Centru ROSA, te su navele kontinuitet zagovaranja uvođenja Modela jednakosti u Hrvatskoj i ključne zahtjeve koji obuhvaćaju sve komponente.
“Povijest incesta i ostalog seksualnog nasilja u ranom djetinjstvu kao i odrastanje u državnim institucijama zajedničko iskustvo mnogih žena u prostituciji. Trgovci ljudima i svodnici često su partneri s kojima su žene u prostituciji prethodno bile u nekoj vrsti emotivnog odnosa. Zajedničko iskustvo im je i da su ih svodnici kontrolirali, ograničavali i nadzirali kretanje, odijevanje, ponašanje, novac kao i komunikaciju i odnose sa drugim ljudima. Žene s iskustvom prostitucije imaju velikih problema sa mentalnim zdravljem, poput depresije, suicidalnosti, anksioznosti, iznenadnih slika i sjećanja zlostavljanja u djetinjstvu, ekstremne tenzije, česte promjene raspoloženja i problema s ostvarivanjem željenih emocionalnih i seksualnih odnosa. Zajedničko im je i da učestalo prolaze nevidljive kroz sustav, da njihova trauma nije prepoznata i da umjesto cjelovite pomoći i podrške sustava budu kažnjavane”, rekla je Zec. Nela Pamuković je podsjetila da je 18. listopad proglašen Evropskim danom protiv trgovanja ljudima i da je evropska koordinatorica protiv trgovanja ljudima, Diane Schmitt navela da u prosjeku svake godine Evropska unija identificira 7000 žrtava trgovanja ljudima, ali da ih mnogo više ostane neotkriveno. Rekla je da je trgovanje ljudima teško kazneno djelo koje počine pojedinci ili organizirane kriminalne mreže koje djeluju na međunarodnoj razini te da profit trgovaca ljudima može generirati do 14 milijardi eura godišnje za samo za seksualno iskorištavanje. Istaknula je da je trgovanje ljudima radi seksualnog iskorištavanja najučestalija forma trgovanja ljudima i da se u EU 59 posto ukupnog broja evidentiranih slučajeva trgovanja ljudima odnosi na zločine seksualnog iskorištavanja.
Nakon izlaganja uslijedila je vrlo zanimljiva rasprava koja se bavila ključnim momentima ove teme: o mogućim zakonskim intervencijama i mogućnostima u zakonodavnom okviru, i gdje je mjesto prostitucije u nacionalnim politikama,o liberalnoj dimenziji pristupa prostituciji, o samoj terminologiji odnosno o diskursu koji traže žene koje su preživjele prostituciju.
