Yazdan Fayyaz učenik je jedne od zagrebačkih medicinskih škola. Uživa u školovanju i praksi, želi raditi kao medicinski tehničar i studirati medicinu te potom raditi kao liječnik na jednom od otoka. Iako je u Hrvatskoj ostvario pravo na azil i školovanje, teško će se zaposliti u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Uvjet za to je hrvatsko državljanstvo koje Yazdan nema. „Svakako se radi o problemu koji bi država trebala adresirati. Zakoni se trebaju mijenjati kada se utvrde nelogičnosti i nepravde, pogotovo kada govorimo o posebno ranjivim skupinama u društvu“, ističe Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.
„Tek sam ljetos shvatio da se neću moći zaposliti u hrvatskoj bolnici i bio sam jako tužan i iznenađen”, kaže 18-godišnji Yazdan Fayyaz, učenik trećeg razreda srednje Škole za medicinske sestre Mlinarska u Zagrebu.
Yazdan, njegova majka i dvije mlađe sestre dolaze iz Irana i u Hrvatskoj su ostvarili pravo na azil. Hrvatska je Yazdanu omogućila besplatno školovanje u javnoj školi, no kakva je trenutna situacija, ne i mogućnost konkuriranja za poslove u zdravstvenom sustavu. Uvjet je, naime, za poslove u zdravstvu hrvatsko državljanstvo, što Yazdan i njegova obitelj nemaju.
Ovaj srednjoškolac, koji je odlično svladao hrvatski jezik, zato je došao na ideju da pokuša steći hrvatsko državljanstvo. Pokrenuo je peticiju kojom traži ljude da ga podrže i dosad je skupio više stotina potpisa.
Želja za bavljenje medicinom javila mu se nakon što su on i njegova obitelj ušli u Hrvatsku. Njegovoj je majci pritom pozlilo te je došla hitna pomoć. Medicinski tehničar joj je pružio prvu pomoć i inspirirao Yazdana.
„On joj je spasio život čime sam bio oduševljen. Tada sam odlučio da ću se baviti medicinom”, opisuje Yazdan kako se odlučio za Medicinsku školu.
Već pri upisu u srednju školu suočio se s preprekama kao i većina izbjeglica u Hrvatskoj.
“Upis u medicinsku školu nije bio jednostavan, ali uz trud socijalnih radnika, MUP-a i Hrvatskog Crvenog Križa se taj proces jako ubrzao. Prvi put kada sam ušao u školu osjećao sam se odlično”, kaže Yazdan čija su iskustva školovanja u Hrvatskoj “jako pozitivna”.
„Škola je ispunila sva moja očekivanja, a neke lijepe stvari su me i iznenadile. U školi sam odličan učenik i prihvaćen i od nastavnika i od prijatelja u školi“, kaže Yazdan koji trenutno odrađuje praksu u kabinetu koji je dio škole. Uskoro će odrađivati praksu i u dječjem vrtiću iz predmeta Opće njege zdravog djeteta i adolescenta, a zatim u klinikama iz predmeta Opće zdravstvene njege.
„Najizazovnije mi je to što nas usmeno ispituju u školi, a najljepše mi je to što svaki put učim nešto novo iz medicine“, kaže ovaj učenik koji se neće moći zaposliti u klinikama u kojima praksu može obavljati ukoliko ne uspije u svom naumu da dobije državljanstvo.
„Peticiju ću službeno uz zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva predati kao prilog Službi za državljanstvo i statusna pitanja stranaca MUP-a”, kaže ovaj poduzetni mladić koji želi studirati medicinu, ali i raditi kao medicinski brat za vrijeme studija.
„Ni u školi ni u društvu se nikako ne osjećam diskriminiran, ali time što me zakon ograničavao za samostalni rad u zanimanju medicinskog tehničara se osjećam diskriminiran jer se školujem pod istim uvjetima kao hrvatski državljani i jednako učim, čak i više“, kaže Yazdan koji bi u budućnosti želio raditi na hrvatskim otocima kao liječnik.
S nemogućom misijom traženjem posla u zdravstvenom sustavu se već suočio mladić s Bliskog istoka (podaci poznati redakciji) koji je također osoba kojoj je Hrvatska odobrila azil. Iako izvrsno govori hrvatski jezik, diplomirao je stomatologiju prije dolaska u Hrvatsku, položio razliku predmeta u Zagrebu i ostvario sve druge uvjete za obavljanje posla stomatologa u Hrvatskoj, od traženja posla u Hrvatskoj gotovo je odustao.
„Uopće nisam znao da se ne mogu prijaviti za posao ni u domovima zdravlja ni u bolnicama, nigdje osim u privatnim ordinacijama. Shvatio sam to tek kad sam već odradio složeni, dugotrajni i za mene skupi proces polaganja jezika, ispita i nostrifikacije diplome“, kaže.
Iako se pokušavao prijavljivati za poslove i u javnim ustanovama, to mu nije uspjelo jer kao ni Yazdan nema hrvatsko državljanstvo. Nakon godinu dana potrage, nedavno se zaposlio u jednoj privatnoj ordinaciji.
„Ja gotovo da više nisam imao izbora. Svuda sam već slao životopis. Da nisam dobio posao, otišao bih iz Hrvatske. Čuo sam puno puta da Hrvatskoj nedostaje ljudi u zdravstvenom sustavu, ali u praksi se to nije pokazalo“, kaže naš sugovornik.
No, iako je ovdje riječ o zapošljavanju u zdravstvu, isti je uvjet i za druge poslove u javnoj upravi te tu Hrvatska nije iznimka. Mnoge države rad u javnoj upravi uvjetuju državljanstvom. Članak 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje iznimke u kojima stavljanje osoba u nepovoljnijih položaj na temelju državljanstva unutar posebnih propisa ne predstavlja diskriminaciju, objašnjavaju u Centru za mirovne studije.
“Iako je takvo ograničenje shvatljivo za poslove koji obuhvaćaju izvršavanje javnih ovlasti i zaštitu općih interesa države, razmjernost je u ovom slučaju zaista upitna, što zbog potrebitosti i deficitarnosti konkretnog zanimanja, što zbog specifične situacije u kojoj se osobe s međunarodnom zaštitom nalaze u odnosu na druge strane državljane koji žive u Hrvatskoj”, kaže Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.
Kekuš smatra da bi trebalo uzeti u obzir da se kada je riječ npr. o Yazdanovom slučaju, radi o deficitarnom zanimanju, da već godinama javnom zdravstvu nedostaje stručnih radnika, kao i činjenicu da izbjeglice kojima je Hrvatska pružila utočište ne bi trebala imati isti tretman kao ostali stranci, upravo zbog specifične situacije koja im je i priznata Ustavom i zakonima.
„Kada se sve to uzme u obzir, situacija je zaista nelogična. Svakako se radi o problemu koji bi država trebala adresirati. Zakoni se trebaju mijenjati kada se utvrde nelogičnosti i nepravde, pogotovo kada govorimo o posebno ranjivim skupinama u društvu. Isto tako, potrebno je zagovarati, kako kod zakonodavaca, tako i kod institucija koje provode propise u ovom segmentu da se u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje razmjernost i opravdanost određene mjere te da se, u situaciji kakva je Yazdanova, primijene odredbe koje propisuju izuzeće od generalnog pravila”, ističe Kekuš koja dodaje kako potpisivanjem peticije možemo podržati Yazdana u ovoj borbi te na taj način pokazati kako je promjena potrebna.
“Želim biti koristan svojoj Hrvatskoj. Smatram Hrvatsku svojim domovinom. Molim vas, pružite mi priliku“, poručio je na kraju Yazdan hrvatskim vlastima.
Ministarstvo zdravstva: Nema to veze s nama
Ministarstvo zdravstva kaže da je u njihovom djelokrugu zdravstvena zaštita azilanata, ne i pitanja njihovog zapošljavanja.
“Na temelju Zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2021. godinu, Ministarstvo zdravstva daje suglasnost za zapošljavanje temeljem zahtjeva zdravstvenih ustanova ukoliko utvrdi opravdanost zahtjeva za zapošljavanje. Natječaje za zapošljavanje provode same zdravstvene ustanove te je odabir kandidata isključivo u njihovoj nadležnosti.
Zdravstveni radnici moraju zadovoljavati uvjete propisane Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i strukovnim zakonima”, kažu u Ministarstvu.
Podržite Yazdana
Prenosimo tekst Yazdanove peticiju, a podržati ga možete potpisom ovdje.
„Yazdan Fayyaz je učenik 3. razreda Škole za medicinske sestre Mlinarska, savršeno govori hrvatski jezik i prepoznaje hrvatsku kulturu. S obzirom na to da nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja za stjecanje kvalifikacije medicinskog tehničara opće njege naveden ne bi mogao biti zaposlen u hrvatskim zdravstvenim ustanovama kao strani medicinski tehničar koji ima status azila te da bi mogao obavljati te posao u hrvatskim zdravstvenim ustanovama i pomagati zdravstvenom stanju hrvatskih građana po Zakonu Republike Hrvatske mora biti i državljanin Republike Hrvatske, s tim da se kvalifikacija medicinskog tehničara smatra deficitarnim zanimanjem prema informacijama Ministarstva zdravlja i HZZ-a, smatramo da je u interesu Republike Hrvatske da Yazdan Fayyaz dobije hrvatsko državljanstvo na temelju 12. članka Zakona o hrvatskom državljanstvu (NN 102/19) kako bi mogao dati svoj doprinos u održavanju zdravlja hrvatskih građana.“
Razlike u pravima
Osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita sadržajno imaju jednaka prava kao hrvatski državljani, međutim, njihova su prava striktno definirana Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti zbog čega nisu istovjetna onima koje imaju hrvatski državljani, pojašnjavaju za H-Alter iz Centra za mirovne studije.
Neke od razlika u pravima hrvatskih državljana i osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita koje navode su:
- osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom imaju pravo na punu zdravstvenu zaštitu, ali nisu osiguranici HZZO-a, već njihove zdravstvene troškove pokriva Ministarstvo zdravstva;
- osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom nemaju isto pravo na radnu mobilnost unutar EU kao hrvatski državljani;
- osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom imaju pravo na pristup visokom obrazovanju, ali ih sustav ne prepoznaje kao posebnu kategoriju, zbog čega ili plaćaju više školarine kao ostali stranci ili su prisiljeni položiti državnu maturu kao hrvatski državljani.
Tekst je objavljen u sklopu projekta “Ranjive na vidjelo” sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu.
