Početkom travnja usvojena je prva rezolucija Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, kojoj je cilj zaštita prava interspolnih ljudi. UN navodi kako je 1,7 posto beba rođeno interspolno što znači da se njihove spolne karakteristike ne uklapaju u tipične definicije muškog ili ženskog tijela. „Oni koji nam se obraćaju za pomoć često govore o posljedicama stigmatizacije i diskriminacije koje doživljavaju u svakodnevnom životu. Osjećaji izolacije i nevidljivosti u društvu, zajedno s nedostatkom podrške, pa čak i unutar LGBT+ zajednice, dodatno naglašavaju potrebu za širom društvenom senzibilizacijom“, kaže Erin Vlahović, koordinator programa za prava interspolnih osoba u udruzi kolekTIRV.
Početkom travnja usvojena je prva rezolucija Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda, kojoj je cilj zaštita prava interspolnih ljudi. Rezolucija naglašava potrebu za zaštitom i promicanjem zdravlja i dobrobiti interspolnih osoba te poziva na izradu izvještaja koji će detaljnije istražiti diskriminatorne zakone, politike, nasilje i štetne prakse na globalnoj razini.
„Ova rezolucija je značajna jer predstavlja prvi slučaj da se na međunarodnoj razini specifično adresira diskriminacija, nasilje i štetne prakse usmjerene prema osobama koje su rođene s varijacijama u spolnim karakteristikama. Ona ima potencijal da poveća svijest o pravima interspolnih osoba i potakne države na preispitivanje i reformu svojih zakona u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava“, kaže Erin Vlahović, koordinator programa za prava interspolnih osoba u udruzi kolekTIRV, koja se bavi promicanjem i zaštitom prava transrodnih i interspolnih osoba te eliminacijom nasilja i diskriminacije nad njima.
UN navodi zaključke međunarodnih stručnjaka kako je 1,7 posto beba rođeno interspolno što znači da se njihove spolne karakteristike ne uklapaju u tipične definicije muškog ili ženskog tijela. To može uključivati različite kombinacije kromosoma, gonada i genitalija. Ono što je posebno problematično je praksa širom svijeta da se na interspolnim osobama vrše medicinski često nepotrebne operacije u najranijoj dobi kako bi ih se uklopilo u društvena očekivanja o spolovima.
„To predstavlja ozbiljno kršenje temeljnih prava. Takve operacije narušavaju pravo na tjelesnu autonomiju, provodeći se bez pristanka i ostavljajući trajne fizičke promjene. Osim toga, pravo na zdravlje se krši budući da takvi zahvati često rezultiraju kroničnom boli, hormonalnim disbalansima i potrebom za dodatnim medicinskim intervencijama. Kroz odrastanje, posljedice ovih operacija mogu biti duboko štetne. Interspolne osobe često trpe depresiju, anksioznost i nisko samopoštovanje. Osjećaj izolacije i suočavanje s diskriminacijom dodatno pogoršavaju njihovu situaciju, posebno zbog stigmatizacije i nedostatka vidljivosti u društvu“, ističe Vlahović.
I u Hrvatskoj postoji povijest nepotrebnih i invazivnih medicinskih postupaka, često izvedenih bez pristanka. Takvim operacijama se nekada i „bira“ spol bebe uklanjanjem spolnih obilježja drugog spola.
„Informacije o učestalosti ove prakse u Hrvatskoj nisu široko dostupne u javnim izvorima, što može odražavati i opću manjkavost podataka i istraživanja o interspolnim osobama u mnogim zemljama. U stručnim krugovima, rasprava o ovim praksama postoji, ali može varirati u intenzitetu i vidljivosti. U Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama, postoji potreba za daljnjim edukacijama i razvojem protokola koji bi zaštitili prava interspolnih osoba od rođenja“, kaže Vlahović.
Interspolne osobe se susreću i s nizom drugih ozbiljnih izazova, uključujući poteškoće u pristupu medicinskoj skrbi koja bi bila educirana o njihovim specifičnim medicinskim i psihološkim potrebama.
„Oni koji nam se obraćaju za pomoć često govore o posljedicama stigmatizacije i diskriminacije koje doživljavaju u svakodnevnom životu. Osjećaji izolacije i nevidljivosti u društvu, zajedno s nedostatkom podrške, pa čak i unutar LGBT+ zajednice, dodatno naglašavaju potrebu za širom društvenom senzibilizacijom“, kaže Vlahović.
Iz udruge kolekTIRV smatraju kako bi implementacija UN-ove rezolucije trebala pokrenuti raspravu među hrvatskim donosiocima odluka i široj javnosti.
„Važno je da Hrvatska prilagodi svoje zakone i politike kako bi učinkovito adresirala specifične izazove i kršenja ljudskih prava s kojima se interspolne osobe suočavaju. Ovo uključuje borbu protiv prisilnih i nepotrebnih medicinskih intervencija, sprječavanje čedomorstva, te osiguranje pravnog priznanja i upisa pri rođenju. Također je ključno eliminirati diskriminaciju u pristupu zdravstvu, obrazovanju i sportu“, ističu iz udruge.
Uz interspolnost je i dalje vezana velika stigma koja proizlazi iz neznanja i nerazumijevanja, a pravne prakse koje interspolnost tretiraju kao problem koji treba „ispraviti“ samo održavaju stigmu.
„Medijski prikazi interspolnih osoba često su senzacionalistički i površni, što doprinosi negativnim stereotipima i stigmatizaciji. Za smanjenje stigme potrebno je educirati javnost, promijeniti medijske narative, revidirati medicinske i pravne protokole te osnažiti glasove interspolnih osoba“, navodi Vlahović.
Iako je u cijelom svijetu potrebno je još puno podizanja svijesti na ovu temu, postoje i pozitivni primjeri. Malta je tako 2015. godine usvojila zakon koji zabranjuje medicinske intervencije za promjenu spolnih karakteristika bez pristanka osobe. Slijedila ju je Grčka koja je 2022. godine usvojila zakon kojim se zabranjuju medicinske intervencije usmjerene na promjenu spolnih karakteristika interspolnim osobama mlađima od 15 godina bez njihova informiranog pristanka. Njihov zakon predviđa i sankcije za liječnike koji izvode takve operacije i tretmane protivno novom zakonu, uključujući i gubitak licence za rad.
„Portugal je također usvojio zakon koji zabranjuje kirurške intervencije na interspolnim bebama i djeci, osim ako postoje medicinski opravdani razlozi koji ne mogu biti odgođeni. Osim toga, zemlje poput Njemačke, Austrije i Islanda su reformirale svoje zakone tako da omogućuju osobama da samostalno definiraju svoj spol u službenim dokumentima, pružajući opcije izvan muškog i ženskog spola. Ove promjene ukazuju na rastuće međunarodno priznanje važnosti prava na samoodređenje interspolnih osoba, kao i potrebu za njihovom većom zaštitom i priznavanjem u društvu“, zaključuje Vlahović.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.