Dopis br. 1.)
SUZANA HORVAT, Odvjetnica
Nova cesta 82, 10000 Zagreb
Tel./fax. (385)1 46 41 330
E-mail: odvshorvat@gmail.com
U Zagrebu, 21. srpnja 2021.
UDRUGA ZA NEZAVISNU MEDIJSKU
KULTURU, Zagreb
N/p gospodina Toni Gabrić, glavni urednik
Šubićeva 20/3
10000 Zagreb
Podnositelj zahtjeva: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, OIB 81725888904, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, OIB 05023174283, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, Nova cesta 82, po punomoći u privitku,
na temelju članka 40. i članka 41., Zakona o medijima, podnosi slijedeći
ZAHTJEV ZA OBJAVOM ISPRAVKA NETOČNIH I NEPOTPUNIH INFORMACIJA
sukladno članku 22., 40., 41. i 42., Zakona o medijima, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, te prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, u interesu istinitog informiranja javnosti podnose ZAHTJEV za objavom ispravka netočnih, neistinitih i nepotpunih informacija objavljenih na portalu www.h-alter.com dana 12. srpnja 2021. u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece“? i dana 18. srpnja 2021. u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (2), autorice Jelene Jindre.
Naime, u proteklih nekoliko mjeseci od strane novinarke Jelene Jindre, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Poliklinika) zaprimila je više upita vezano za rad Poliklinike kao ustanove, rad pojedinih djelatnika Poliklinike, suradnje s Family Separation Clinic, London i suorganizacije EAPAP-ove (European Association of Parental Alienation Practitioners) konferencije u Zagrebu 2020. godine, na koje je upite, Poliklinika pravodobno, i to prije objave članaka / serijala pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?“, dostavila odgovore novinarki Jeleni Jindri, ali i glavnom uredniku H-Altera, a sve u cilju istinitog informiranja javnosti.
Unatoč dostavljenim podacima / informacijama od strane Poliklinike, objavljeni tekstovi sadrže niz netočnih i neistinitih informacija.
Nije točno, a kako se navodi u članku objavljenom dana 12. srpnja 2021., citat; „Svemu tome usprkos, „otuđenje“ je već godinama u institucionalnoj primjeni u Hrvatskoj. Primjenjuju ga upravo javne ustanove u koje, po sili zakona, moraju ući roditelji s djecom kada se ne mogu dogovoriti oko skrbništva: zdravstvena Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i centri za socijalnu skrb“, budući Poliklinika nije ustanova u koju roditelji i djeca dolaze protivno svojoj volji, a što je notorna činjenica, višekratno objavljena na web stranici Poliklinike. Upravo suprotno, Poliklinika podržava roditelje u izboru zdravstvene ustanove za multidisciplinarnu obradu i tretman djece, kao i pravu roditelja da zatraže drugo stručno mišljenja.
Netočne su, nadalje tvrdnje objavljene u članku od 18. srpnja 2021.;
1. da, citat; „većina djece dolazi u Polikliniku prema uputi centara za socijalnu skrb zbog izloženosti konfliktnom razvodu roditelja“, obzirom je Poliklinika u odgovoru na upit novinarke Jelene Jindre: „Koliko je od tih ukupnih obrada broj onih koje su napravljene na preporuku centara za socijalnu skrb?“, dostavljen prije objavljenog teksta, jasno navela da Poliklinika nema dostupnih podataka vezano za isto, budući da takvu evidenciju/analizu Poliklinika ne vodi niti je u obvezi istu voditi.
2. da, citat; „ Za tehničku organizaciju te konferencije ili webinara Poliklinika je agenciji Moment events d.o.o. iz Zagreba, vlasnice Veronike Jurić, isplatila – 495.382,00 kn! Nitko nije doputovao u Zagreb, nikome nisu plaćene avionske i hotelski smještaj, nije bilo cateringa ni vozača. Svi “praktičari otuđenja” su se javljali iz svojih domova ili ureda. Samo je jedan predavač primio simbolični honorar. “, budući je u odgovoru na upit novinarke Jelene Jindre, Poliklinika navela detaljnu specifikaciju troškova, navodeći kako je trodnevna konferencija s više od 400 sudionika imala ukupne troškove u iznosu od 495.382,00 kn. Udruga Hrabri Telefon finacijski je sudjelovala sa iznosom od 50.000,00 kn, dok je Grad Zagreb financijski podržao konferenciju iznosom od 85.300,00 kn. Hrvatska psihološka komora dala je svoju institucionalnu podršku, a ostatak troškova pokriven je kotizacijama sudionika. Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba nije na svoj trošak organizirala konferenciju EAPAP-a u Zagrebu, niti u Londonu.
3. da, citat; „Do danas niti jedna javnozdravstvena ustanova u Europi, a pogotovo specijalizirana za mentalno zdravlje traumatizirane djece, ni na koji način ne sudjeluju u radu EAPAP-a. A kamoli da ga financira javnim sredstvima. Osim Poliklinike…….Koliko smo platili tu konferenciju koja je održana 30. i 31. kolovoza 2018. u Londonu u konferencijskom centru Cavendish? Pola milijuna kuna?“ Naime, suprotno navodima iznijetim u tekstu, Poliklinika kao gradska zdravstvena ustanova nije uplatila niti jednu kunu za potrebe međunarodnog udruženja EAPAP, kao niti za ranije održane konferencije EAPAP-a u Pragu i Londonu, dok trošak Poliklinike na članarine svojih zaposlenika u EAPAP-u, kao i na sudjelovanju u EAPAP-u iznosi 0 kuna.
4. da, citat; „Prva javna institucija koja je u sustav za zaštitu djece i obitelji uvela pojam „otuđenja od roditelja“ je Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba“, budući je još 2008. godine pod vodstvom tadašnje pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić održana u Hrvatskoj odvjetničkoj komori stručna rasprava na temu „Manipulacija djecom tijekom razvoda“. Brojni fakulteti Sveučilišta u Zagrebu u znanstveno – stručnom smislu prepoznaju ovu problematiku , koja je bila tema više završnih, specijalističkih i doktorskih radova, te publiciranih radova u njihovim časopisima u proteklom desetljeću, potpuno neovisno od Poliklinike. Aktivnosti vezane za ovu problematiku provode se godinama i pod vodstvom Društva za psihološku pomoć, Studija socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, UNICEF-a, nadležnih ministarstava i dr.
5. da, citat: „Dakle, ‘otuđenje od roditelja’ jest u svojoj definiciji rodno pitanje“ te se opsežno opisuju negativna iskustva žena/majki“, obzirom da postoji pozitivna suradnja stručnjaka koji se bave emocionalnim zlostavljanjem djece od strane roditelja (i majki i očeva) i stručnjaka koji se bave zaštitom žena žrtava od obiteljskog nasilja.
Zaključno ističemo, kako je Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, u nizu svojih opsežnih odgovora novinarki Jeleni Jindri, u cilju da javnosti učini dostupnim sve relevantne podatke kojima raspolaže, te objektivno informira javnost o svome radu, istu uputila i na stručne radove brojnih stručnjaka na polju psihijatrije, psihologije, prava i socijalne skrbi na temu „otuđenja“ i to kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu, od kojih su neki povezani sa Poliklinikom, a neki ni na koji način nisu povezani sa Poliklinikom, Family Separation Clinic i EAPAP-om.
Budući predmetni članci / serijal sadrže maliciozne i neistinite navode o radu Poliklinike, objavljivanjem navedenih članaka postupljeno je protivno svim pravilima novinarske struke na štetu ugleda Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i osobno ugleda prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, stoga ovim putem zahtijevam objavljivanje ovog ispravka netočnih i nepotpunih informacija navedenih na portalu www.h-alter .com, dana 12. srpnja 2021. i dana 18. srpnja 2021., u serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?“, autorice Jelene Jindre, u cijelosti, na način propisan člankom 41. stavak 1. Zakona o medijima u vezi sa člankom 40. Zakona o medijima.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander oboje zastupani po Suzani Horvat, odvjetnici
Dopis br. 2.)
SUZANA HORVAT, Odvjetnica
Nova cesta 82, 10000 Zagreb
Tel./fax. (385)1 46 41 330
E-mail: odvshorvat@gmail.com
U Zagrebu, 02. kolovoza 2021.
UDRUGA ZA NEZAVISNU MEDIJSKU
KULTURU, Zagreb
N/p gospodina Toni Gabrić, glavni urednik
Šubićeva 20/3
10000 Zagreb
Podnositelj zahtjeva: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, OIB 81725888904, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, OIB 05023174283, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, Nova cesta 82, po punomoći u privitku,
na temelju članka 40. i članka 41., Zakona o medijima, podnosi slijedeći
ZAHTJEV ZA OBJAVOM ISPRAVKA NETOČNIH I NEPOTPUNIH INFORMACIJA
sukladno članku 22., 40., 41. i 42., Zakona o medijima, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, te prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, u interesu istinitog informiranja javnosti podnose ZAHTJEV za objavom ispravka netočnih, neistinitih i nepotpunih informacija objavljenih na portalu www.h-alter.com dana 23. srpnja 2021. u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (3)“, autorice Jelene Jindre.
Prije svega ističe se kako je, prije objave članka / serijala pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?“, od strane novinarke Jelene Jindre, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Poliklinika) zaprimila više upita – između ostalog – vezano za rad Poliklinike kao ustanove, rad pojedinih djelatnika Poliklinike, na koje je upite Poliklinika pravodobno odgovorila i novinarki Jeleni Jindri, a sve u cilju istinitog informiranja javnosti.
Unatoč dostavljenim podacima / informacijama od strane Poliklinike, te činjenici da su informacije o radu Poliklinike javno dostupne na web stranici Poliklinike, objavljeni tekstovi sadrže niz netočnih i neistinitih informacija.
Naime, nije točno, a kako se to navodi u članku od 23. srpnja 2021.;
1. da, citat; „….Međutim, u Hrvatskoj praktičari “otuđenja” koji imaju status i moć ne komuniciraju sa stručnjacima za obiteljsko nasilje. Zašto, primjerice, Poliklinika nikada nije organizirala okrugli stol ili javnu raspravu o uvođenju „otuđenja od roditelja“ u sustav za zaštitu djece i obitelji na koji bi bili pozvani svi relevantni stručnjaci?“, budući je jedno od temeljnih načela rada Poliklinike i multidisciplinarnog tima Poliklinike intersektorska suradnja – policije, pravosuđa, socijalne skrbi, odgojno – obrazovnog sustava…- što je javno dostupan podatak na web stranici Poliklinike. Također se ističe, kako je Poliklinika (i/ili stručnjaci Poliklinike) u više navrata organizirala i / ili sudjelovala na raznim aktivnostima (konferencijama, simpozijima, okruglim stolovima, diskusijama, predavanjima…) vezano za zaštitu djece, pa i na ovu temu, na lokalnoj i državnoj, ali i regionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, iako takva obveza Poliklinike ne postoji. Kao i druge zdravstvene ustanove, Poliklinika postavlja dijagnoze prema MKB-u, obavještava službe za zaštitu djece o sumnji na zlostavljanje i zanemarivanje te preporuča daljnje postupke i tretmane u svrhu zaštite zdravlja djece, slijedom čega je jasno, da se „otuđenje“ ne postavlja kao dijagnoza.
2. nadalje, nije točno, da, citat: „Dok u slučajevima seksualnog zlostavljanja djece stručnjaci, pogotovo G. Buljan Flander, javno govore da djeca nikada na lažu i da im je najvažnije vjerovati, u slučajevima “otuđenja” ili emocionalnog zlostavljanja, opet praktičari ‘otuđenja’, pa i G. Buljan Flander, tvrde da djeca u pravilu lažu, pa i o tome da su seksualno zlostavljana. I to pod utjecajem i manipulacijom ‘otuđujućeg’ roditelja.“, budući niti Ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander niti drugi djelatnici Poliklinike nisu izjavili niti da djeca „nikad ne lažu“ u jednoj situaciji, niti da djeca „u pravilu lažu“ u drugoj situaciji.
3. nije točno, da, citat: „(…) mogu prepoznati, opet, samo stručnjaci za „otuđenje”. Kao što smo prethodno dokumentirali, u cijeloj hrvatskoj psihologiji, psihijatriji i socijalnoj skrbi to su samo zaposlenici Poliklinike.“, budući je u više navrata novinarki Jeleni Jindri i to prije objave članka / serijala Poliklinika odgovorila kako se praktičar općenito definira kao „onaj koji ima neposredno iskustvo u struci, koji je usmjeren na primjenu znanja“. Praktičari u području otuđenja, su oni stručnjaci koji se u svom svakodnevnom radu susreću s tom problematikom, rade s obiteljima kod kojih postoji sumnja na otuđenje. Niti na jednom dokumentu nitko nije imenovan stručnjakom za otuđenje ili slično, niti netko od stručnjaka Poliklinike od strane Family Separation Clinic, tako ni drugi stručnjaci od strane Poliklinike.
4. u odnosu na dio teksta koji započinje sa, citat: „(…) Šesta hrvatska Laura…“, ističe se kako prikazivanje doživljaja jednog anonimnog roditelja, bez ikakvog konteksta i informacija, kompletnih anamnestičkih podataka i informacija od strane institucija i stručnjaka iz bilo kojeg sektora uključenih u konkretan slučaj, a posebno bez procjene stanja djeteta, ne može biti objektivno, a činjenica da stručnjaci ne smiju komentirati konkretne slučajeve vezane uz djecu, daje mogućnost pristranom i neprofesionalnom iznošenju informacija.
5. nije točno, da, citat: „Woodallovi primjerice u Razumijevanju otuđenja od roditelja pišu da stručnjak za otuđenje mora biti iskusan, čvrst i energičan terapeut. U Poliklinici su praktičarke „otuđenja” psihologinje koje ne ispunjavaju te preduvjete. Sve te ekstenzije ravnateljice Poliklinike koje donose mišljenje i nalaze o djeci nemaju ni radno ni profesionalno iskustvo izvan Poliklinike.“, budući se niti jedan stručnjak Poliklinike ne deklarira kao „praktičarka“ otuđenja. U Poliklinici rade stručnjaci/stručnjakinje, a ne „ekstenzije“, kako ih se članku pogrdno naziva, čiji su životopisi javno dostupni na web stranici Poliklinike – to su primarijusi, docenti, profesori, doktori znanosti, psihoterapeuti za odrasle, psihoterapeuti za djecu i mlade, subspecijalisti dječje i adolescentne psihijatrije, međunarodni eksperti, konzultanti, od kojih su neki osim u Poliklinici radili u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan, Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot, u drugim zdravstvenim ustanovama/bolnicama i u drugim gradovima, a neki i na fakultetima. Isto prepoznaje Vijeće Europe koje je u više navrata predstavilo Polikliniku kao primjer dobre prakse za 47 zemalja Europe u zaštiti djece, kao i ISPCAN (International Society for Prevention of Child Abuse and Neglect ) koji je dodijelio Poliklinici nagradu na svjetskom nivou (u konkurenciji više od 180 zemalja svijeta) upravo za multidisciplinarni tim.
6. nije nadalje točno, da, citat: „U javnosti je zahvaljujući kultu ličnosti koji njeguje ravnateljica Poliklinike stvoren pogrešan dojam da djeca preko uputnice dolaze na dijagnostiku ili na psihoterapiju kod Gordane Buljan Flander.“, obzirom liječnici upućuju djecu u ustanovu (Polikliniku) i / ili multidisciplinarni tim općenito, a ne pojedincu osobno, pa tako niti Ravnateljici ustanove, osobno. Prilikom naručivanja, roditelji pri obavijesti o prvom terminu ili terminima obrade, dobiju informaciju o imenu i struci / imenima i strukama stručnjaka kod kojih imaju termin za dijete, ovisno o uputnoj dijagnozi liječnika koji dijete upućuje.
7. nije točan navod, da, citat; „No, činjenica je da je u ovom trenutku Poliklinika jedina ustanova koju sustav prepoznaje kao relevantnu ustanovu za probleme zlostavljane djece i djece u konfliktnim razvodima, a da je baš ona uvela u primjenu „otuđenje od roditelja”, opasna je za sve – muškarce, žene, djecu.“, obzirom je prije objave članka poslan odgovor novinarki Jeleni Jindri i glavnom uredniku, u kojem se navodi kako Poliklinika nastoji osnažiti roditelje da se dogovore i odaberu zdravstvenu ustanovu koja je kadrovski opremljena za multidisciplinarnu obradu djece, kao i da po želji i potrebi potraže drugo mišljenje. U javnim nastupima Poliklinika ističe kako kolege iz drugih ustanova imaju zakonsku i etičku obvezu raditi s djecom i obiteljima bez obzira na problematiku, te surađivati s nadležnim institucijama u svrhu zaštite djece. Pored Poliklinike kadrovske odnosno stručne mogućnosti za dijagnostičku obradu i rad s djecom, mladima i obiteljima u području problema i zaštite mentalnog zdravlja imaju i Klinički bolnički centar Zagreb, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež te Klinika za dječje bolesti Zagreb.
Slijedom iznijetog, a budući da predmetni članak / serijal sadrži maliciozne i neistinite navode o radu Poliklinike, objavljivanjem navedenih članaka postupljeno je protivno svim pravilima novinarske struke na štetu ugleda Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i osobno ugleda prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, stoga ovim putem zahtijevam objavljivanje ovog ispravka netočnih i nepotpunih informacija navedenih na portalu www.h-alter .com, dana 23. srpnja 2021. u serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (3)“, autorice Jelene Jindre, u cijelosti, na način propisan člankom 41. stavak 1. Zakona o medijima u vezi sa člankom 40. Zakona o medijima.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander oboje zastupani po Suzani Horvat, odvjetnici
Dopis br. 3.)
SUZANA HORVAT, Odvjetnica
Nova cesta 82, 10000 Zagreb
Tel./fax. (385)1 46 41 330
E-mail: odvshorvat@gmail.com
U Zagrebu, 03. kolovoza 2021.
UDRUGA ZA NEZAVISNU MEDIJSKU
KULTURU, Zagreb
N/p gospodina Toni Gabrić, glavni urednik
Šubićeva 20/3
10000 Zagreb
Podnositelj zahtjeva: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, OIB 81725888904, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, OIB 05023174283, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, Nova cesta 82, po punomoći dostavljenoj uz Zahtjev za objavom ispravka netočnih i nepotpunih informacija od 02. kolovoza 2021.
na temelju članka 40. i članka 41., Zakona o medijima, podnosi slijedeći
ZAHTJEV ZA OBJAVOM ISPRAVKA NETOČNIH I NEPOTPUNIH INFORMACIJA
sukladno članku 22., 40., 41. i 42., Zakona o medijima, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, te prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, u interesu istinitog informiranja javnosti podnose ZAHTJEV za objavom ispravka netočnih, neistinitih i nepotpunih informacija objavljenih na portalu www.h-alter.com dana 28. srpnja 2021. u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (4)“, autorice Jelene Jindre.
U odnosu na dio članka od 28. srpnja 2021.;
1. koji započinje sa, citat; „(…)Skraćeno pismo desete hrvatske Laure: „Djelatnica Poliklinike…..“, a završava sa, citat; „(…) Više nemam koga moliti za pomoć.“, ističe se kako navodi u tekstu vezano za obradu u Poliklinici, niti u jednom dijelu ne odgovaraju načinu provođenja multidisciplinarnih obrada u Poliklinici, a osobito ne u slučaju sumnje na spolno zlostavljanje djeteta.
Poliklinika, kao zdravstvena ustanova, ne provodi istragu, ne uzima iskaze, niti provodi forenzični intervju bez odgovarajućeg naloga nadležnog tijela / suda, već u slučaju sumnje o eventualnom zlostavljanju ili drugačijem kršenju prava djeteta, obavještava nadležne institucije, radi daljnjeg postupanja.
2. nije točno, da, a kako se navodi u članku, citat: „Drugi je razlog taj što se Poliklinika specijalizirala u multidisciplinarnim obradama djece u tzv. visokokonfliktnim razvodima. Također, Gordana Buljan Flander jedina širi svoju vjeru „otuđenja od roditelja“ i preko hrvatskih granica, putem svojih „edukacija o otuđenju“ u Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori. Ravnateljica Poliklinike je, uostalom, na račun hrvatskih poreznih obveznika osnovala i udrugu pompoznog naziva Europska udruga praktičara otuđenja od roditelja EAPAP.“, obzirom se Poliklinika nigdje ne deklarira kao ustanova specijalizirana u obradama djece u visokokonfliktnim razvodima, niti su visokokonfliktni razvodi nužno povezani s otuđenjem, o čemu postoje brojni izvori, dostupni na web stranici Poliklinike. Poliklinika je specijalizirana za tretman djece s traumatskim iskustvima, a ne za obradu djece razvedenih roditelja. Nadalje, Ravnateljicu Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, kao i druge stručnjake Poliklinike pozivaju da kao eksperti predstave model rada Poliklinike koja je od strane Vijeća Europe višekratno predstavljena kao primjer dobre prakse za 47 zemalja Vijeća Europe. Nazivanje predavanja „širenjem vjere“ je više nego zlonamjerno i uvredljivo za sve stručnjake Poliklinike s visokom stručnom i znanstvenom reputacijom u međunarodnim krugovima, ali i za Polikliniku kao ustanovu. Neistiniti su i zlonamjerni navodi da bi Poliklinika osnovala udrugu, kako EAPAP, tako i bilo koju drugu udrugu.
3. netočni su i navodi, da bi se citat: „(…) Poliklinika specijalizirala za nalaze i mišljenja o djeci u „visokokonfliktnim“ razvodima, a pogotovo isprakticirala u utvrđivanju „otuđene djece“, na odvlačenje medija od tih tema radi se i preventivno, a gdje drugdje nego u medijima…“, budući se Poliklinika ne deklarira kao ustanova specijalizirana za visokokonfliktne razvode i otuđenje djece.
Nadalje, suprotno navodima iznijetim u članku, Poliklinika s medijima sustavno i uspješno surađuje u području zaštite djece gotovo već dva desetljeća, pa tako – između ostalog – i sa portalom h-alter u serijalu „Ranjive na vidjelo“ u članku „Ljubav nije bol“, 11.5.2021.
4. u odnosu dio teksta, citat: „..Da je Državnu nagradu za znanost primila u 2019. godini, u kojoj javno promovira potpuno neznanstvenu doktrinu „otuđenja od roditelja“, pa i to je u ovom društvu samorazumljivo…“, ističe se kako je na službenim stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja, objavljeno obrazloženje Odluke o dodjeli Državnih nagrada za znanost za 2019. godinu, u odnosu na sve dobitnike, pa tako i u odnosu na prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander, koje obrazloženje Odluke je javno dostupno svima i u kojem se obrazloženju niti jednom riječju ne spominje doktrina „otuđenja od
roditelja“.
5. nije točno, da, citat: „ (…) Jedna od tih ustanova je i Poliklinika za djecu Grada Zagreba…, a gdje je Milan Popović dolazio s Gzim Redžepijem, desnom rukom Bandića.“, budući Milan Popović nikada nije u Polikliniku dolazio zajedno s dr. Gzimom Redžepijem.
6. nadalje, netočni su i zlonamjerni navodi, citat: „Sve institucije u sustavu za zaštitu djece i obitelji – DORH, sudovi, nadležna ministarstva, saborski odbori za obitelj, uredi pravobranitelja, stručne udruge i komore – svjesno ili nesvjesno, izgleda da surađuju u promociji doktrine „otuđenje od roditelja“ G. Buljan Flander i Poliklinike.“, budući nije riječ o doktrini, kako je prije objave navedenog teksta, Poliklinika odgovorila novinarki Jeleni Jindri, niti je Poliklinika na bilo koji način uključivala stručnjake raznih ustanova i / ili insitucija u promociju „doktrine otuđenja od roditelja.“
7. netočan je navod, citat: „ Djeca koja priznaju da ih jedan roditelj zlostavlja, prema „otuđenju“, lažu. To nema smisla. Što će to napraviti djetetu? To da djeca priznaju da su zlostavljana, a da stručnjaci to odbacuju je opasno za djecu, za žene, za muškarce, za cijelo društvo.“, budući niti jedan stručnjak Poliklinike nije naveo da djeca koja priznaju zlostavljanje, prema „otuđenju“ lažu. Stručnjaci Poliklinike u potpunosti se slažu s navodima psihologinje Senke Sekulić Rebić da je opasno odbacivati iskaze djece o zlostavljanju, te su u više navrata javno iskazali kako je u slučaju obavijesti o postojanju zlostavljanja, nužna multidisciplinarna i intersektorska suradnja radi utvrđenja svih relevantnih činjenice, međutim, primarni zadatak Poliklinike je pružiti pomoć djetetu što god da jeste ili nije proživjelo.
8. netočan je navod, citat: „Prijedlog Autonomne ženske kuće Zagreb i odvjetnice Sanje Jelavić za stručniju i upućeniju raspravu o „otuđenju od roditelja“, te kvalitetniju edukaciju stručnjaka unutar sustava, još uvijek je otvoren.“, budući je Poliklinika u više navrata na upit novinarke Jelene Jindre, a prije objave navedenog članka, odgovorila kako se nitko od djelatnika Poliklinike ne deklarira kao hrvatski praktičar „otuđenja“.
Slijedom iznijetog, a budući da predmetni članak / serijal sadrži maliciozne i neistinite navode o radu Poliklinike, te radu stručnjaka Poliklinike, kao i osobno radu prof. dr. sc. Gordane Buljan Flande, objavljivanjem navedenog članka postupljeno je protivno svim pravilima novinarske struke, te je povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno pravo na ugled, čast, dostojanstvo i ime Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i pravo osobnosti, odnosno pravo na ugled čast, dostajanstvo i ime prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, stoga ovim putem zahtijevam objavljivanje ovog ispravka netočnih i nepotpunih informacija navedenih na portalu www.h-alter .com, dana 28. srpnja 2021. u serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (4)“, autorice Jelene Jindre, u cijelosti, na način propisan člankom 41. stavak 1. Zakona o medijima u vezi sa člankom 40. Zakona o medijima.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander oboje zastupani po Suzana Horvat, odvjetnica
Dopis br. 4.)
SUZANA HORVAT, Odvjetnica
Nova cesta 82, 10000 Zagreb
Tel./fax. (385)1 46 41 330
E-mail: odvshorvat@gmail.com
U Zagrebu, 18. kolovoza 2021.
UDRUGA ZA NEZAVISNU MEDIJSKU
KULTURU, Zagreb
N/p gospodina Toni Gabrić, glavni urednik
Šubićeva 20/3
10000 Zagreb
Podnositelj zahtjeva: Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, OIB 81725888904, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, i prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, OIB 05023174283, Zagreb, Ul. Ignjata Đorđića 26, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, Nova cesta 82, po punomoći u privitku,
na temelju članka 40. i članka 41., Zakona o medijima, podnosi slijedeći
ZAHTJEV ZA OBJAVOM ISPRAVKA NETOČNIH I NEPOTPUNIH INFORMACIJA
sukladno članku 22., 40., 41. i 42., Zakona o medijima, Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordani Buljan Flander, te prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, oboje zastupani po punomoćnici Suzani Horvat, odvjetnici iz Zagreba, u interesu istinitog informiranja javnosti podnose ZAHTJEV za objavom ispravka netočnih, neistinitih i nepotpunih informacija objavljenih na portalu www.h-alter.com dana 03. kolovoza 2021. u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (5)“, autorice Jelene Jindre.
Naime, u proteklom periodu na portalu www.h-alter.com objavljen je serijal / niz članaka pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?“ u pet nastavaka, autorice Jelene Jindre, a u kojim su tekstovima, između ostalog, iznesene maliciozne, netočne i nepotpune informacije vezano za rad Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: Poliklinika), njezine djelatnike, te prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander, kao Ravnateljicu Poliklinike, iako su od strane Poliklinike, novinarki Jeleni Jindri, a povodom njezinih brojnih upita dostavljeni svi podaci, odnosno informacije s kojima je Poliklinika kao institucija raspolagala i to prije objave navedenih članaka.
Međutim, novinarka Jelena Jindra u potpunosti je ignorirala dostavljene odgovore, te u tekstovima proizvoljno, zlonamjerno i tendenciozno iznosi neistinite činjenice i okolnosti vezano, i to kako uz rad Poliklinike, način rada Poliklinike, tako i uz rad i način rada djelatnika Poliklinike, te osobno Ravnateljice Poliklinike prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, a na koji je način grubo povrijedila dostojanstvo i ugled Poliklinike, njezinih djelatnika, ali i Ravnateljice osobno.
U tom pravcu ističe se, kako je Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanova čija je temeljna svrha pružanje psihološke, socijalne, psihijatrijske, defektološke i pedijatrijske pomoći djeci s različitim traumatskim iskustvima, kao i njihovim roditeljima, kako bi se bolje i uspješnije nosili s posljedicama navedenih iskustava, a to prvenstveno uključuje seksualno, fizički i emocionalno zlostavljanu te zanemarenu djecu, ali i djecu rizičnu za traumatizaciju.
Iznošenjem neistina u citiranim tekstovima narušava se ugled i profesionalnost Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kao i ugled i stručnost njezinih djelatnika, te se u javnosti stvara sumnja u sustav skrbi o traumatiziranoj djeci i njihovim roditeljima općenito, ali i dodatno slabi povjerenje građana u sustav skrbi, što sve može imati dalekosežne posljedice. Posljedica ovakvih neistinitih, tendencioznih i zlonamjernih informacija, gubitak je povjerenja osjetljivih skupina ljudi u rad Poliklinike.
Zaključci koje novinarka Jelena Jindra iznosi u tekstu nisu utemeljeni na stručnim studijama, referencama, niti stručnim podacima, već isključivo predstavljaju neargumentirane zaključke novinarke koji su usmjereni isključivo ka cilju difamiranju Poliklinike i svih njezinih stručnjaka, želeći u javnosti stvoriti sliku o nestručnosti, nekompetentnosti svih djelatnika Poliklinike i Ravnateljice Poliklinike osobno, iako svjesna da je Poliklinika kao institucija – između ostalog – nagrađena kao najbolji multidisciplinarni tim na svijetu od strane Interdisciplinarne udruge za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja (ISPCAN) i to u konkurenciji timova iz više od 180 zemalja svijeta.
Prethodno navedena nagrada priznanje je svim djelatnicima Poliklinike, koji su rukovođeni od strane Ravnateljice Poliklinike za stručan, požrtvovan i predan rad koji novinarka Jelena Jindra svojim tekstovima nastoji diskreditirati.
Obzirom u članku / serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (5)“, novinarka Jelena Jindra opetovano iznosi tvrdnje koje je već ranije iznosila u člancima / serijalu svi „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?“ (2), (3), (4), a koji su navodi već u ranijim Zahtjevima za objavom ispravka netočnih i nepotpunih informacija, detaljno demantirani uz navođenje konkretnih činjenica, a koje su činjenice novinarki Jeleni Jindri bile itekako dobro poznate i prije pisanja tekstova, ponavljanje istih u svrhu demantija smatramo suvišnim.
Slijedom iznijetog, a budući predmetni članak / serijal sadrže maliciozne i neistinite navode o radu Poliklinike, objavljivanjem navedenog članka postupljeno je protivno svim pravilima novinarske struke na štetu ugleda Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ali i osobno ugleda prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander, stoga ovim putem zahtijevam objavljivanje ovog ispravka netočnih i nepotpunih informacija navedenih na portalu www.h-alter .com, dana 03. kolovoza 2021., u serijalu pod naslovom „Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece? (5)“, autorice Jelene Jindre, u cijelosti, na način propisan člankom 41. stavak 1. Zakona o medijima u vezi sa člankom 40. Zakona o medijima.
Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zastupana po Ravnateljici prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander oboje zastupani po Suzani Horvat, odvjetnici
