„Većina žena i djece koja su proživjela seksualno nasilje neće progovoriti o tome ili dulje vrijeme ili ikada. Pokazalo se da očekivanja da će osoba odmah prijaviti seksualno nasilje nisu realistična. Ta je tema dugo godina bila apsolutno na marginama, a mi smo jako daleko od potrebnog broja mjesta koje pružaju žrtvama seksualnog nasilja dugotrajnu holističku pomoć i podršku. Žrtve najčešće ostaju same“, rekla je Maja Mamula iz Ženske sobe.
„Preko 80% i žena i djece koja su proživjela seksualno nasilje neće progovoriti o tome ili dulje vrijeme ili ikada. Pokazalo se da očekivanja da će osoba odmah prijaviti seksualno nasilje nisu realistična. Ta je tema dugo godina bila apsolutno na marginama, a mi smo jako daleko od potrebnog broja mjesta koje pružaju žrtvama seksualnog nasilja dugotrajnu holističku pomoć i podršku. Žrtve najčešće ostaju same i šute. Često nemaju ni osobu kojoj bi se povjerile ili se posavjetovale s njom. Čak i prijatelji često bježe od te teme. Zato je izuzetno važno da i dalje radimo s jednakim entuzijazmom i energijom na promjeni zakonodavstva i edukaciji s ljudima koje rade s žrtvama nasilja“, rekla je Maja Mamula iz Ženske sobe na online okruglom stolu pod nazivom „Potreba za podrškom osobama koje su preživjele seksualno nasilje – iskustva iz prakse“. Okrugli stol je održan u organizaciji Ženske sobe povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama s ciljem podizanja razine svijesti o rasprostranjenosti problema seksualnog nasilja u Hrvatskoj i potrebi za sustavnom i sveobuhvatnom podrškom osobama koje su preživjele takvo nasilje.
Upravo je Ženska soba jedno od mjesta na kojima žrtve mogu dobiti pomoć. U sklopu te udruge djeluje Centar za žrtve seksualnog nasilja koji pruža krizno savjetovanje u situacijama kada žrtve neposredno dožive nasilje, informiranje o pravima žrtava, podršku u sudskom postupku, pravno i psihološko savjetovanje, psihoterapiju i medicinsko savjetovanje.
U nepredvidivim situacijama pandemija i prirodnih katastrofa potrebe za psihološkim zbrinjavanjem rastu, a broj pružatelja usluga ostaje isti što je obilježilo i rad Centra prošle godine u pandemijskim uvjetima. 2020. su tako zabilježili porast pruženih usluga za 43%, a porast broja klijentica za 15%. U razdoblju od siječnja do listopada 2021. brojke zasad prate prethodne statističke trendove. Najveći broj žena bile su žrtve kaznenog djela silovanja, njih 43%, zatim seksualnog nasilja u djetinjstvu njih 20%, a i seksualno nasilje u obitelji bilježi porast.
„Treba ukazati na seksualno nasilje kao dio nasilja u obitelji. Ta vrsta nasilja bilježi porast u 2020. Žrtve su počele podnositi prijave i za seksualno nasilje kao dio nasilja u obitelji, što prije često nije bio slučaj jer se zbog preplavljenosti i težine ostalog nasilja nije identificiralo kao takvo. Žrtve sada to počinju prepoznavati“, istaknula je Marijana Senjak, psihologinja i psihoterapeutkinja iz Ženske sobe.
U vrijeme pandemije Centar je uspio osigurati da usluge ostanu dostupne. Žrtvama seksualnog nasilja pomoć pružaju i udruga Domine u Splitu i SOS Rijeka, no to nije dovoljno.
„Zagovaramo osnivanje kriznih centara za žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Rodno uvjetovano nasilje je duboko ukorijenjeno, ali nije neizbježno. Može se okončati zajedničkim naporom velikog broja muškaraca i žena“, kaže Senjak.
Put do oporavka osobe koja je preživjela takvo nasilje nije lak. Neke od faza koje su bitne u oporavku su prekinuti šutnju, zbunjenost, suočiti se s vlastitim sjećanjima, usmjeriti ljutnju na počinitelja, suočiti se s vlastitom ranjivošću, povezati se sa svojom duhovnošću, završiti posao i krenuti dalje.
„Suosjećati znači biti uz žrtvu a ne raditi nešto umjesto nje. Razumjeti da svaka osoba u danom trenutku radi najbolje što zna i umije. Osnažiti znači prepustiti kontrolu žrtvi da sama čini izbore, donosi odluke i djeluje“, ističe Senjak.
Savjetovalište splitske udruge Domine pruža podršku žrtvama obiteljskog nasilja i ženama žrtvama nasilja zadnjih desetak godina. U vrijeme Covida utrostručio im se broj korisnika kao i broj pružanja pravne i psihološke podrške.
„Sve češće se susrećemo sa ženama i djevojkama koje su preživjele seksualno nasilje, uključujući i one ispod 15 godina. Ove godine smo imali 13 ovakvih slučajeva. U Dalmaciji ne postoji nijedno autonomno žensko savjetovalište, a imamo i drugih problema. Na primjer, kada se javila potreba da žrtva ide na psihološko savjetovanje, pokušavale smo naći psihologinju koja bi radila s njom, međutim to se pokazalo nemogućom misijom. Nitko nije želio preuzeti tu odgovornost na sebe“, kaže Mirjana Kučer iz Domina.
Djelatnice splitske udruge primijetile su i problem koji postoji kod zdravstvenih radnika. Na hitnoj pomoć ginekolozi ponekad odbijaju pregledati žene koje prijave da su preživjele seksualno nasilje.
„Čak smo imali slučaj da je žrtva došla s policajkom i bila odbijena. Imali smo slučaj nekoliko odvraćanja ginekologa i liječnika opće prakse od toga da se slučaj silovanja prijavi. I s policijom smo suočeni da standardi prijave nisu kakvi bi trebalo biti pa se i u tom kontekstu događa odustajanje od samog postupka. Problemi postoji, a unutar sustava nema pravog odgovora. To nas je motiviralo da krenemo u izgradnju tima, edukaciju stručnjakinja i vanjskih suradnika, kao i volonterki. Bez naše međusobne suradnje i međusektorske suradnje problem se neće riješiti, s time da je izuzetno važno raditi i na prevenciji i osvještavanju“, kaže Kučer.
U riječkoj udruzi SOS Rijeka djeluje Savjetovalište za žrtve partnerskog i seksualnog nasilja koje također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku i primarnu pravnu pomoć, ali i ostale psihosocijalne usluge, kao što su pomoć u reintegraciji na tržište rada, komunikaciji s institucijama, pratnju i podršku kroz pravosudni proces.
Ono što su uočili u riječkoj udruzi je nesrazmjer broja služeno prijavljenih slučajeva i broja osoba koje dolaze kod njih potražiti pomoć.
„U Primorsko-goranskoj županiji u 2020. smo imali prijavljeno 31 kazneno djelo protiv spolne slobode. To mi je zvučalo jako malo s obzirom koliko mi imamo korisnica koje nam se javljaju. Mi tu vidimo problematiku neprijavljivanja. U ovoj godini su 92 osobe od nas potražile psihološku pomoć i podršku, a 246 primarnu pravnu pomoć. 2020. i 2021. Bilježimo porast javljanja zbog seksualnog nasilja. Prije bi se žrtve javljale zbog obiteljskog i partnerskog nasilja pa bi tek kasnije isplivalo da je uključeno i seksualno nasilje“, rekla je Lorena Zec iz SOS Rijeka.
Problem koji uočavaju je i centraliziranost usluga za pomoć i podršku u Rijeci.
„Neka mjesta su loše prometno povezana, pa ako ste npr. žrtva nasilja u Malom Lošinju, treba vam cijeli dan za date iskaz državnom odvjetništvu ili da dođete na savjetovanje. Ako zapuše bura, ni ne možete se vratiti doma. Broj stručnjaka i organizacija koji pružaju podršku u Primorsko-goranskoj županiji definitivno je premali“, kaže Zec.
Vidljivo je i kako u turističkoj sezoni dolazi do porasta broja slučajeva što je specifičan problem turističkih destinacija. Istovremeno, Ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uočava trend anonimnih pritužbi vezano uz seksualno uznemiravanje, primjerice na radnom mjestu.
„Žrtve nemaju povjerenja u sustav. Prijave umjesto njih često podnose članovi obitelji, brat za sestru i slično. Poslodavci ako i provode postupak zaštite dostojanstva radnika, često imenuju osobu koja formalno sasluša obje strane i na tome sve završi. Poslodavac, ako utvrdi da postoje neki prekršaji, treba razdvojiti žrtvu i počinitelja, ali oni često maknu žrtvu, a ne počinitelja. Žrtvu rasporede negdje drugdje ili na neko niže radno mjesto pa se žrtva mora prilagođavati novim uvjetima. Mi ukazujemo poslodavcima da to nisu primjeri dobre prakse. Dajemo upozorenja, prijedloga i preporuke, posebno vezano uz to da se žrtva nikad ne smije kažnjavati. No, još uvijek kod žrtava ima puno straha od prijavljivanja ili straha od otkaza, a postoji nepovjerenje i u sudske postupke.“, rekla je Martina Krnić iz Ureda Pravobraniteljice.
O svemu ovome Ured Pravobraniteljice redovno izvještava Hrvatski sabor. „Napredak je ipak vidljiv, ali treba i dalje raditi“, smatra Krnić.
Sandra Batlak iz Uprave za obitelj i socijalnu politiku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, najavila je kako je u tijeku izrada Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja.
„Pred nama je puno posla, ali nadam se da ćemo sredinom iduće godine iznjedriti taj dokument. Cilj je izraditi dobar nacionalni dokument, koji će biti provediv, a uključivat će i dva akcijska plana, za razdoblje 2022-2024. i 2025-2027.“, zaključila je Batlak.
Centar za žrtve seksualnog nasilja
Centar za žrtve seksualnog nasilja djeluje u okviru zagrebačke udruge Ženska soba i namijenjen je ženama koje su preživjele silovanje, seksualno zlostavljanje i/ili seksualno uznemiravanje, kao i osobama koje trebaju informacije i podršku iz područja seksualnih prava i seksualnog zdravlja.
tel: 01 6119 444
e-mail adresa: savjetovaliste(at)zenskasoba.hr
Načini pružanja usluga: osobni dolazak (uz prethodni telefonski dogovor), telefonsko savjetovanje, online savjetovanje (Skype, ZOOM), e-mail savjetovanje
SOS Rijeka – pravno i psihološko savjetovalište
Za pomoć se mogu obratiti žrtve svih vrsta nasilja putem telefonskog broja 051 211 888 ili na e-mail pomoc@sos-rijeka.org. Linija pomoći otvorena je svaki radni dan od 10 do 16 sati.
Udruga Domine
Za pravnu, psihološku i medicinsku pomoć u Splitu se može obratiti udruzi Domine na brojeve telefona 021 537 272 i 021 344 688 ili na e-mail domine@domine.hr.
