Ured zagrebačkog gradonačelnika objavio je sredinom prošloga tjedna rezultate svojega prvog natječaja za dodjelu financijskih sredstava elektroničkim medijima. Kako Tomaševićev trijumvirat nije objavio vlastitu medijsku politiku, raspodjela ovih dva milijuna kuna može nam poslužiti za analizu one neizrečene. Pokušat ćemo ju ocijeniti na osnovu nekoliko kriterija.
Ured zagrebačkog gradonačelnika objavio je sredinom prošloga tjedna rezultate prvog natječaja za dodjelu financijskih sredstava elektroničkim medijima otkako u prvoj fotelji u tom uredu sjedi Tomislav Tomašević. Kako Tomaševićev trijumvirat nije objavio svoju zaokruženu i ekspliciranu medijsku politiku, a nemaju je niti stranke lijevo-zelenog bloka koje stoje iza njega, način i konačni rezultati raspodjele ovih dva milijuna kuna može nam poslužiti za analizu one implicitne. Pokušat ćemo ju ocijeniti na osnovu nekoliko kriterija:
- Tko je, a tko nije ostvario potporu?
- Kakva je lista sretnih dobitnika u odnosu na vremena Milana Bandića?
- Kakva je bila procedura natječaja?
- Ima li prostora za njezino unapređenje?
Tko je, a tko nije ostvario potporu?
Najzadovoljniji može biti radio Yammat, kojemu je pripalo nešto preko 845 tisuća, dakle više od polovice ukupnog iznosa potpora za radije i televizije, i to za četiri emisije: Nula-41, Gradske minute, Zagrebačka sedmica i Selo moje malo.
Otvorena televizija ostvarila je dvostruko manju potporu od Yammata – 441 tisuću kuna, također za četiri redovite i javnosti relativno dobro poznate emisije. Radiju Plavi 9 pripalo je oko 170 tisuća za emisije Miščafl i Zagrebačka dnevnica. Televizija Z1 morat će se pomiriti s 58,8 tisuća kuna za emisiju Kvartura (pažnja, pozor, nema nikakve veze s HRT-ovom Qatarom).
Izraženo u postocima, lista dobitnika izgleda ovako:
Među portalima, najizdašnije je potpomognut Forum.tm koji će uknjižiti nešto preko 43 tisuće kuna za tri programska sadržaja. Na drugom mjestu je Lupiga s nešto manje od 40 tisuća kuna dobivenih za dva programska sadržaja, te Kulturpunkt kojemu je odobreno 36 tisuća kuna za programski sadržaj koji se zove Kultura grada – grad kulture. Potporu je ukupno ostvarilo dvadesetak portala.
Službeni podatak o tome tko nije ostvario potporu, Grad nije objavio. Na njegovim službenim stranicama objavljeni su samo najosnovniji podaci o medijima odnosno nakladnicima kojima će sredstva biti dodijeljena. Nakon široko provedenog novinarskog istraživanja doznali smo tek to da bio prijavljen i H-Alter, ali da je eliminiran iz natječaja zato što, navodno, nije priložio dokaz o bonitetu nakladnika koji su svi prijavitelji bili dužni podastrijeti. Odgovorni u udruzi koja publicira taj portal, neodgovorno su nam rekli da se „ne sjećaju točno“ jesu li priložili potvrdu o bonitetu. Pa, ako smo prethodnom članku o gradskom medijskom natječaju dali naslov Mediji, popravni, sada bismo jednako didaktički mogli dodati: H-Alter pao godinu.
Kakva je lista sretnih dobitnika u odnosu na vremena Milana Bandića?
Posljednji natječaj za elektroničke medije koji je provela Bandićeva gradska uprava bio je raspisan 3. kolovoza 2020. godine i njemu je radijima i televizijama podijeljeno blizu 5 milijuna kuna. Potpore su tada ostvarili:
Uočljivo je da Radio Kaj (orijentiran prema dijalektu i tradicijskoj kulturi), Enter („lifestyle radio za mlade; svira samo aktualne svjetske hitove“; formalno, vlasnik je stanoviti Ivan Jurić-Kaćunić, međutim bolji poznavaoci odnosa u elektroničkim medjima tvrde da je u pozadini Petar Pripuz), MT Eter (nakladnik Zabavnog radija Martin, u vlasništvu sesvetske obitelji Barbarić) i Extra FM(vlasnik Davor Gavranić, dovodi ga se, kao i Jurić-Kaćunića, u vezu s Pripuzom) ove godine nisu dobili potporu, međutim Ured gradonačelnika nije objavio popis svih prijavitelja na natječaj pa je javnost uskraćena za informaciju, koja je zasigurno od javnog interesa, je li njihovo nepodupiranje plod svjesnog opredjeljenja natječajne komisije, ili se možda uopće nisu prijavili. Ili su se prijavili, ali su zaboravili priložiti potvrdu o bonitetu nakladnika.
Nedvojbeno je, međutim, da je Z1 doživio najveći pad među radijima i televizijama koji su ove godine dobili potporu. S 20 posto ukupnog iznosa u (Bandićevoj) 2020. došli su na manje od 4 posto u (Tomaševićevoj) 2022. Ured gradonačelnika nije objavio natječajne prijave svih nakladnika, niti zapisnike o radu natječajne komisije, pa je javnosti uskraćena mogućnost usporedbe njihove prijavnice s ostalima, odnosno onemogućen joj je nadzor nad opravdanošću odluke komisije kao i njezina argumentcija. Bez tih podataka, možemo samo podsjetiti na H-Alterov članak Kol’ko košta ustašenje, iz 2017. godine, u kojem intelektualci i znanstveni proučavatelji medija Gordana Vilović, Hajrudin Hromadžić i Vjeran Zuppa, iznose stav kako je „neodgovorno i sramota da mediji koji nude sadržaje poput Bujice primaju javna sredstva“ (Vilović), odnosno da je „ format neke medijske produkcije, neodvojiv od sadržaja koji se upisuje u taj format“ (Hromadžić). Drugim riječima, da televizija koja svake druge večeri u prime timeu emitira filoustašku Bujicu, ne bi trebala primati javna sredstva za potporu vlastita rada. Potpora Z1 je ovoga puta znatno smanjena, što neodoljivo podsjeća na odnos Ministarstva kulture u vrijeme SDP-HNS-ove vlade prema filoustaškom Hrvatskom slovu: umjesto prestanka financiranja uz eventualno prosljeđivanje prijavnice DORH-u, što bi bio dosljedan potez jedne antifašističke medijske politike, potpora mu je bila prepolovljena, dočim je sadržaj ostao isti.
Radio Yammatu je, s druge strane, potpora narasla s 10 posto na preko 55 posto ukupnog fonda natječaja. Yammat osnovan je bio 2014. godine, od strane jedne od frakcija slavnoga Radija 101. Među pokretačima su bili Milan Peh, Siniša Švec i kasnije umrli Alen Balen. Glavna urednica je Silvija Šeparović, a odgovorna je Ivona Kovačević, prethodno booking menadžerica muzičkih grupa Hladno pivo i Bolesna braća. Kao vlasnik kontrolnog udjela nad Yammatom naveden je Emil Tedeschi, preko tvrtki E2E4MUSIK d.o.o. i YELLO d.o.o, te, u nešto manjem udjelu, nekoliko pripadnica obitelji Balen.
I bez uvida u gore navedenu dokumentaciju koju Grad nije objavio, uočljiva je naklonost gradonačelnikove natječajne komisije prema kadrovskom (a dijelom i idejnom) „nasljedniku“ Radija 101, koji je osamdesetih i devedesetih godina odlučujuće utjecao na formiranje „modernog“ zagrebačkog identiteta, radiju koji je k tome u vlasništvu „dobrog“, „progresivnog“ i „medijski osviještenog“ tajkuna. Stojedinica je kao neupitna vrijednost odavno ušla u zagrebački kolektivni medijski imaginarij, bez obzira na to što je za sobom ostavila i nekoliko nečuvenih uređivačkih gafova i propusta, poput širenja snajperističke paranoje ranih devedesetih, podsmjehivanja tragičnim ratnim zbivanjima u Bosni i Hercegovini, i općenito, brisanja jasne razdjelnice između moderne urbanosti i purgerskog mentaliteta.
Položaj Otvorene televizije, čiji je čelni čovjek Damir Vujinović ujedno dopredsjednik moćne Nacionalne udruge televizija, nije se promijenio. I u Bandićevo vrijeme i danas ostvarila je oko 30 posto ukupnog iznosa potpore.
Promjena na listi portala koji su ove godine ostvarili potporu još je uočljivija u odnosu na posljednju listu iz Bandićevih vremena. Tada su, među 40 portala kojima je raspodijeljeno 780 tisuća kuna najveći iznosi pripali portalu Zna.hr (70 tisuća kuna, tj. oko 9 posto ukupnog iznosa određenog za potpore), Politikaplus.com (50 tisuća, 6,5 posto) Coverstyle.hr (također 50 tisuća, 6,5 posto). Danas tih portala uopće nema na popisu dvadesetak sretnih dobitnika koji je raspodijeljena 491 tisuća kuna. Zanemarimo li mogućnost da nisu predali potvrdu o bonitetu, očito je opredjeljenje natječajne komisije da podrži nekomercijalne portale koji nude relevantniji sadržaj: glavni su dobitnici, rekosmo, Forum.tm, Lupiga i Kulturpunkt, koji su u Bandićevo vrijeme dobivali simbolične potpore ili, poput H-Altera, ne bi niti osvanuli na listi sretnika. Naglašenu potporu neprofitnim medijima valja u načelu pozdraviti, ali s odmakom od raširenih dogmatičnih uvjerenja kako je neprofitnost garant novinarske kvalitete, nezavisnosti i etičnosti. Podrepašenje i diletantizam moguće je pronaći u svim medijskim „sektorima“ – i javnom i komercijalnom i neprofitnom.
Kakva je bila procedura natječaja?
Kao što smo već napisali, gradonačelnikova odluka da imenuje komisiju sastavljenu (uglavnom) od kompetentnih ljudi jedan je od novih momenata u vezi zagrebačkog medijskog natječaja koje valja pozdraviti. Međutim sama procedura njihova imenovanja ostala je obavijena maglom. Za razliku od, primjerice, nekadašnjega programa potpore neprofitnim medijima koji je kreiralo Ministarstvo kulture, a koji je, uz brojne slabosti u provedbi postavio dosta visoke standarde transparentnosti, Tomaševićev ured nije raspisao javni natječaj za izbor članova i članica dviju komisija, već su one, pretpostavljamo, popunjene na osnovu direktnih poziva.
Drugo, zadržana je cinična praksa koju primjenjuju gotovo svi raspodjelitelji javnog novca u Hrvatskoj, da je sudionicima koji se smatraju oštećenima dodijeljeno osam dana za upućivanje prigovora, međutim Ured zagrebačkog gradonačelnika nije se potrudio proaktivno objaviti sve informacije koje bi mogle biti predmetom prigovora; preciznije rečeno, skoro sve informacije ostale su ležati jako daleko od očiju javnosti. Sudionici natječaja, recimo, ne mogu doznati je li tko od članova komisije deklarirao vlastiti sukob interesa, jer zapisnici o njezinu radu nisu dostupni. Nisu dostupne niti bilo kakve ocjene ili recenzije prijavljenih medija i njihovih programa, kao što je to bio slučaj na spomenutim natječajima Ministarstva kulture. Da ne spominjemo slučajeve zabilježene protekom godina, da nadležne komisije pojedinih raspodjelitelja javnih sredstava pogrešno protumače pravila o bodovanju, ili matematički pogrešno zbroje bodove dodijeljene pojedinim sudionicima i tako ih grubo oštete, ili pak da davaoci sredstava jednostavno ne uplate odobrenu potporu zato što im se nisu dopali javni komentari čelnika udruga koje su je ostvarile, što je na kraju i sudski utvrđeno. To sve ne bi moglo olako proći bez javnog nadzora. S druge strane, na H-Alteru smo vrlo temeljito dokazali da sve informacije o raspolaganju javnim sredstvima moraju gotovo bezuvijetno biti dostupne javnosti, bilo da se radi o dodjeli televizijskih koncesija, natječajima za neprofitne medije ili velikom biznisu od prvorazredne nacionalne važnosti koji nema neposredne veze s medijskom politikom. Naposljetku, potpisnik ovih redaka je, nakon spora na Visokom upravnom sudu i pozivajući se na pravo na pristup informacijama, od Ministarstva kulture uspio izvući cjelokupnu dokumentaciju sva tri natječaja za dodjelu bespovratnih sredstava neprofitnim medijima (predmet se vodio kod VUS-a pod brojem Usll-332/17-2, iz 2017.), redom: cjelokupnu prijavnu dokumentaciju svih medija koji su dobili potporu, njihove završne izvještaje nakon provedenih projekata, završne izvještaje o radu financiranih medija koje je sastavljalo stručno povjerenstvo MK, pojedinačne ocjene svakog člana i članice stručnog povjerenstva u odnosu na svaki pojedini medij, i to za sve tri godine postojanja toga programa potpore, dok ga Hasanbegović i ostali HDZ-ovci 2016. godine nisu naprasno ugasili. Nema nikakve zapreke da raspodjelitelj javnih sredstava kojemu je doista stalo do transparentnosti njihove raspodjele – a sadašnja zagrebačka vlast tvrdi da joj je stalo – ne prizna kako interes javnosti da zna sve detalje o ulaganju javnog novca ima prioritet nad interesima (nekih) nakladnika – neprofitnih i ne-neprofitnih – da javnost o tim detaljima zna što manje.
Sudeći prema ovogodišnjim izmjenama gradskog pravilnika o financiranju udruga čini se da gradonačelnik i njegov tim ipak ne misle baš posve transparentno, jer proaktivno namjeravaju objavljivati samo „popis udruga kojima su odobrena financijska sredstva, popis udruga kojima nisu odobrena financijska sredstva, naziv programa ili projekta, razloge neodobravanja financijskih sredstava, ukupno ostvaren broj bodova, obrazloženje ocjene programa i projekta te iznos i način plaćanja“. No, objavljeni rezultati ovoga, gradonačelnikovog medijskog natječaja ne dosežu čak niti ovu razinu transparentnosti – jer među njima nema popisa nakladnika kojima nisu odobrena sredstva, razloga neodobravanja niti obrazloženja ocjene programa.
Treće, „nestanak“ potvrde o bonitetu iz kuverte, što se ove godine dogodilo H-Alteru, uvijek izaziva nedoumice: je li stvar u zaboravnosti i nekoncentriranosti podnositelja projekta, ili se prilog izgubio u uredu davatelja sredstava? Ili je netko od njegovih činovnika, našavši se možda pogođenim navodima iz članka Mediji, popravni odlučio poigrati se s moći koja mu je dodijeljena? Naravno, u zemlji visokoetične i visokoprofesionalne administracije poput Hrvatske, neusporedivo je vjerojatnije da podnositelj prijave zaboravi dostaviti traženi papir, nego da ga neovlaštena osoba kod udjelitelja sredstava izuzme iz dokumentacije. Vjerojatnost za ovo drugo je manja od šanse da, kajaznam, Hrvatska eliminira Brazil u četvrtfinalu Svjetskog nogometnog prvenstva.
Ako im je stalo da izbjegnu sumnjičenja, kao i stvarne mogućnosti manipuliranja prijavnom dokumentacijom, udjelitelji financijskih sredstava trebali bi otvoriti mogućnost naknadnog dostavljanja pojedinih dokumenata, ako se utvrdi da nedostaju u prijavi. Upravo na takav korak odvažio se zagrebački gradonačelnik, izmjenama pravilnika o financiranju udruga koji je, u obliku nedavno podastrtom javnom savjetovanju, sadrži odredbu: „Od prijavitelja čije prijave imaju manje nedostatke koji ne utječu na sadržaj bitan za ocjenjivanje prijave, gradsko upravno tijelo koje provodi natječaj će tražiti naknadno dopunjavanje, odnosno ispravljanje prijave potrebnim podacima ili prilozima u točno određenom roku koji mora biti jednak za sve prijavitelje.“ Nestrpljivo očekujemo da vidimo hoće li se odredba zadržati i u propisu kada on stupi na snagu; no gradonačelnikovu uredu ništa nije stajalo na putu da ju testira već na ovom natječaju za elektroničke medije, koliko god on nije namijenjen isključivo udrugama.
Četvrto, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske objavili su 31. kolovoza preporuke za jedinice lokalne samouprave o financiranju medija. Natječaj Gradonačelnikovog ureda bio je raspisan tjedan dana prije, i formalno, ne možemo ga optuživati što očito odudara od nekih preporuka. Članice i članovi natječajne komisije ujedno su aktivni članovi HND-a, pače neki od njih su autori preporuka i popratne dokumentacije; javnosti je ostalo nepoznato jesu li, kao članovi komisije, skrenuli pažnju Uredu gradonačelnika da bi za potrebe pripreme budućih medijskih natječaja trebao ozbiljno razmotriti preporuke nacionalne strukovne i sindikalne organizacije.
Peto, dobrom se praksom smatra da prijavitelj mora zadovoljiti postavljene uvjete na dan raspisivanja, natječaja, a ne do kraja roka za podnošenje prijave. Tako je, recimo, uređena raspodjela institucionalnih podrški Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Svejedno, u slučaju natječaja Ureda zagrebačkog gradonačelnika, dva su portala, i to: Green.hr i Urbano.hr registrirana tek nakon raspisivanja natječaja: prvi je u registar upisan dva dana prije isteka roka za prijavu na natječaj, nakon što je, šest dana prije, VEM odlučio o registraciji, a drugi je upisan 7. rujna, dan prije isteka roka za prijavu na natječaj, nakon što je istoga dana VEM donio odluku o upisu. Moglo bi se pretpostaviti da se VEM, koji bi trebao donositi svoje odluke nezavisno, našao pod telefonskim udarom njihovih nakladnika da tu stvar obavi što prije. K tome, Green.hr izlazi od jeseni 2022, a Urbano.hr od proljeća iste godine. Ako bi se ispostavilo da je npr. nakladnik Urbano.hr-a podnio prijavu za upis u registar portala tek za zadovoljavanje potreba zagrebačkog natječaja, a ne samom činjenicom pokretanja portala, to bi za sobom trebalo povući prekršajnu kaznu (čl. 99. st. 1. tč. 9 ZEM-a), a ne „nagradu“ na javnom natječaju za medije.
Šesto, na natječaju su prošla i dva portala, i to: Poslovnifm.com i Zaposlena.hr, koji su ustvari inačice internetskog radija, odnosno časopisa, što je suprotno njegovim jasno izraženim pravilima: „Pravo na dodjelu potpore male vrijednosti temeljem Programa mogu ostvariti nakladnici koji kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete: /…/ nisu elektroničke inačice tiskanih, televizijskih, radijskih i drugih medija“. Uvaženoj je natječajnoj komisiji to promaklo, ili njezine članice i članovi valjda imaju drugačije mišljenje o tome što jest, a što nije elektronička inačica drugog medija. Za detaljniji uvid nedostaje nam (opet) objava zapisnika o radu natječajnih komisija, koji bi morali biti objavljeni istodobno s objavom rezultata.
Ima li prostora za unapređenje procedure?
Studente na prvoj godini novinarstva uče da bi podnaslov trebalo biti barem nekoliko puta kraći od teksta koji slijedi ispod njega. Prethodna rečenica služi za ispunjenje toga školskog zahtjeva, a direktan odgovor na postavljeno pitanje glasi: ima. Ocjena neizrečene zagrebačke medijske politike je, ajmo reći, prolazna, ali dečki i cure iz Ureda gradonačelnika mogli bi i dosta bolje.
