Neformalna mreža za praćenje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji u deset mjeseci prikupila je 4.463 primjera seksističkih, homofobnih i transfobnih članaka. „Vijeće za elektroničke medije sve je naše prijave odbilo uz obrazloženje da nema kršenja Zakona o elektroničkim medijima. S druge strane, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i HND prepoznali su kršenje ne samo tog, već i drugih zakona. Smatramo da bi regulatorno tijelo moralo odgovornije obavljati svoj posao“, kaže Nataša Vajagić iz CGI Poreč.
Neformalna mreža za praćenje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji je prikupila čak 4.463 primjera seksističkih, homofobnih i transfobnih članaka i to u samo deset mjeseci praćenja lokalnih i nacionalnih medija. Kada smo prvi put pisali o ovoj temi https://h-alter.org/mediji/mediji-mijenjaju-zene-za-klikove/ krajem 2022. Facebook i Instagram stranice „Seksizam naš svagdašnji“ prikupile su od 2017. 1000 primjera seksizma u medijima. Već tada je bilo jasno da je riječ o problemu koji je izmakao kontroli, a sudeći po novim i puno većim brojkama situacija se samo pogoršava.
„U medijima, odnosno uredništvima nedostaje svijest o problemu ili spremnost da se s problemom suoče. Biraju se klikovi na račun žena i manjina“, kaže Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč.
Najčešće su uočeni pogrdno ili trivijalizirajuće izvještavanje o izgledu ili ponašanju žena umjesto rasprave o stavovima i mišljenjima i to u 1336 slučajeva te seksualna objektivizacija žena u 1546 slučajeva.
„Kada su žene prikazane samo kao seksualni objekti u medijima, njihova osobnost, dostojanstvo i ljudskost se ignoriraju ili umanjuju, te se time stvara opasna percepcija da su žene samo sredstvo za zadovoljenje muških želja, umanjujući njihovu vrijednost i poštovanje. Seksualna objektivizacija žena u medijima doprinosi diskriminaciji jer ih dehumanizira i normalizira nasilje, podržava rodne stereotipe, povećava seksualno nasilje, utječe negativno na mentalno zdravlje žena te u ekstremnim slučajevima može biti povezana s femicidom“, ističe Vajagić.
Izrazito je zabrinjavajuće i to da se reproduciranje i održavanje rodnih stereotipa u odnosu na žrtve rodno utemeljenog nasilja pojavilo u 353 slučaja. Tu je ubrojeno izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju koje je senzacionalističko, koje romantizira ili banalizira nasilje, opravdava počinitelje i okrivljava žrtvi. Kako bi istražile utjecaj takvog medijskog izvještavanja na žene koje su pretrpjele rodno utemeljeno nasilje, u Mreži provode istraživanje i na tu temu.
„Odgovori i iskustva žena koje su pretrpjele rodno utemeljeno nasilje su izuzetno važni za promjene u medijskom izvještavanju koje želimo potaknuti. Nadamo se ovim istraživanjem dodatno senzibilizirati medije o šteti koju takvim izvještavanjem čine – naša je pretpostavka da izvještavanje o rodno utemeljenom nasilju koje nije u skladu sa smjernicama i kodeksima izvještavanja o toj temi, utječe na žrtve na način da ih obeshrabruje od prijave nasilje, izlaska iz nasilja, da jača osjećaj vlastite nesigurnosti i straha. Ovim istraživanjem dokazat ćemo ili opovrgnuti tu tezu“, kaže Vajagić.
U istraživanju su zabilježeni i slučajevi promocije i podržavanja rodnih stereotipa u 837 slučajeva, mizoginija-govor mržnje prema ženama u 43, te homofobija i transfobija u 340 slučajeva. Iz Mreže smatraju kako nedostatak regulacije i nadzora, odnosno nepostojanje strožih kazni za medije koji diskriminiraju po spolu ili spolnoj orijentaciji, omogućava medijima da neometano i dalje proizvode takav sadržaj.
Još te 2022. godine 55 najproblematičnijih slučajeva iz porečkog Centra su prijavile nadležnima, Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva, a neke slučajeve i Agenciji za elektroničke medije koja može izricati novčane kazne i oduzimati koncesije.
„Vijeće za elektroničke medije sve do jedne naše prijave je odbilo uz kratko obrazloženje da nema kršenja Zakona o elektroničkim medijima. S druge strane, PRS i HND prepoznalo je kršenje ne samo tog, već i drugih zakona (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o medijima, Zakon o suzbijanju diskriminacije,…). Smatramo da bi jedno regulatorno tijelo u Hrvatskoj moralo odgovornije obavljati svoj posao“, ističe Vajagić.
Neformalna mreža za praćenje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji izradila je i policy preporuke kako bi se ovakve prakse suzbile. Za državu predlažu da prekršajnim odredbama novčanog kažnjavanja Zakona o elektroničkim medijima treba obuhvatiti i elektroničke publikacije koje promiču spolnu diskriminaciju, nasilje ili mržnju. Za medije ističu bitnim razvijati i osvježavati interne smjernice koje jasno ističu zabranu seksizma i diskriminacije na temelju spola i roda u svim oblicima medijskog sadržaja, uključujući tekst, fotografije, video i audio materijale. Za studije novinarstva predlažu uvesti sadržaje o rodnoj ravnopravnosti i seksizmu u kolegije kako bi se buduće novinarke i novinari educirali o važnosti suzbijanja i sprječavanja seksizma u medijima, kao i njegovom štetnom utjecaju na društvo. Za udruge i građane smatraju bitnim razvijati sadržaje za osvještavanje građanki i građana za prepoznavanje seksizma u medijskim sadržajima.
„Kako smo nebrojeno puta prijavljivale medije koji krše zakone i kodekse, ne može se više reći da je seksističko, homofobno i transfobno izvještavanje rezultat neinformiranosti, neznanja ili omaške – radi se o svjesnoj produkciji takvih članaka u svrhu zarade – senzacionalizam, objektivizacija i dehumanizacija žena i LGBTIQ+ osoba znači klikove, a klikovi zaradu“, dodaje Vajagić.
Iako je situacija mučna, postoje pozitivni pomaci, no ni u približnom broju koliko bi to bilo potrebno. Ipak, građani i građanke sve više prepoznaju seksizam, homofobiju i transfobiju u medijima, oglašivačkoj industriji i izjavama osoba na pozicijama moći, sve više ih prijavljuje, osvješteniji su, reagiraju i ne prihvaćaju više takav način izvještavanja.
„Borba protiv seksizma u medijima zahtijevala bi suradnju države, medija, akademskih institucija, civilnog društva i javnosti. Mi smo kao društvo zasigurno još na početku, a taj početak uključuje osvještavanje i edukaciju“, zaključuje Vajagić.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.