Boban Batričević, sveučilišni profesor i kolumnist, optužen zbog kritiziranja pripadnika crnogorskog pravoslavnog klera: „Stvarnost koju živimo je farsa prošlih vremena – danas nas, makar u ovom dijelu Evrope, ne ubijaju i prebijaju, ne drže godinama utamničene i izgladnjele, ne uništavaju čitave porodice, kako su to nekad radili. Upravo, zbog ljudi koji su prošli sve te torture da bi mi danas imali prave kičme, moramo nastaviti borbu za slobodu govora i kritikovati svaki vid opresije.“
„Strah pojedinaca od odmazde zbog iznošenja mišljenja putem interneta smanjio se od vremena DPS-a, a otvorena kritika parlamentarne većine i Vlade postala je uobičajena“, stoji u izvještaju Freedom House-a o slobodi govora u Crnoj Gori, za 2023. godinu.
Međutim, zbog kolumne koju je napisao za Antenu M u avgustu te godine, protiv Bobana Batrićevića, profesora na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK), pokrenut je prekršajni postupak. Batrićević je u pomenutoj kolumni iznio vrijednosne sudove o ponašanju Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, te kritikovao stavove mitropolita Joanikija i episkopa Metodija, kojima su njih dvojica veličali ratnog zločinca Dražu Mihailovića.
Naime, Viša državna tužiteljka Snežana Šišević smatra kako je tezom da popovi crkve Srbije ne propovijedaju vjeru Hristovu i argumentacijom takvoga stava prekršio zakon i da treba da bude kažnjen, po čl. 19 Zakona o javnom redu i miru. Tužilaštvo ga tereti za vrijeđanje po vjerskoj pripadnosti, zbog čega mu prijeti novčana ili kazna zatvora do 60 dana.
Relevantne državne institucije nijesu pružile podršku Batrićeviću, na taj način se svrstavajući u red onih koji ga optužuju, ali su aktivisti, akademici i nevladin sektor oštro reagovali, pozivajući na povlačenje tužbe. Uprkos tome što su tražili da lično prisustvuju suđenju, ovaj zahtjev je odbijen i na ročištu je bio dozvoljen dolazak jednog medija, i jedne nevladine organizacije.
Batrićević, koji već neko vrijeme piše kolumne za Antenu M i druge medije, te otvoreno kritikuje SPC i aktuelnu vlast, za H-Alter kaže da je očekivao pokušaje kršenja slobode govora.
„Uzmemo li u obzir stanje u Crnoj Gori posljednjih godina, koje se očituje kroz izuzetno jačanje i prelivanje uticaja autoritarnog režima Aleksandra Vučića iz Srbije te porast značaja i društveno-političke moći Srpske pravoslavne crkve, pomanjkanje demokratije i sve učestalije medijske napade na kritičare vlasti, nije iznenađenje završiti pred sudom zbog kolumne“, kaže Batrićević.
Naveo je da sličnu situaciju koju trenutno proživljava nije ranije doživio, ali da je zbog građanskog aktivizma hapšen 2014. godine te je u istražnom zatvoru proveo 48 sati. Razlog je učešće na protestu protiv stanja u državi i loše politike tadašnje vlasti personifikovane Milom Đukanovićem.
„Nakon višegodišnjeg suđenja grupi demonstranata koji su sa mnom uhapšeni, oslobođeni smo krivice. Iz ove perspektive gledano, tadašnji proces za ovo današnje stanje predstavlja „zlatno doba demokratije“. Sadašnja situacija mnogo je odvratnija i kompleksnija, država je više zarobljena nego ikad u novijoj istoriji, ocjenjuje Batrićević.
Upitan da li je priča oko suđenja zbog kolumne ispolitizovana, odgovorio je potvrdno i dodao da inicijator toga nije ni on, niti oni koji ga podržavaju.
„Baš suprotno – tužilaštvo je to koje otvara političku dimenziju procesa – prekršajno me gone zato što sam kritikovao vladike Srpske pravoslavne crkve koji slave ratne zločince – četničke vojvode Dražu Mihailovića i Pavla Đurišića i koji nazdravljaju Putinovoj Rusiji, nazivajući je simbolom slobode“, kaže Batrićević.
On smatra da ovo isključivo mora ostati u domenu borbe za slobodu govora.
„Ne želim bilo kakvo profitiranje od ovog slučaja niti reklamiranje, pogotovo ne viktimizaciju – ovo je toliko banalan proces da zaista ima pojedine obrise banalnosti o kojoj je govorila Hanna Arendt“, rekao je Batrićević.
Pored situacije u Crnoj Gori, u Hrvatskoj se sada priča o tzv. LEX AP zakonu, koji je predložen od strane Andreja Plenkovića, potom u Saboru prihvaćen, a koji zapravo ograničava zvizdače i istraživačke novinare. Iako je članica Evropske Unije već više od 10 godina, ni Hrvatska se ne može odbraniti od gušenja slobode govore.
S tim u vezi, Batrićević komentariše da su i hrvatsko i crnogorsko društvo gotovo čitav dvadeseti vijek proveli u nedemokratskim režimima.
„Trideset i kusur godina od pada jednopartijske paradigme nije dovoljno da se dosegne nivo ljudskih sloboda karakterističnih za države koje su nakon Drugoga svjetskog rata imale drugačiju putanju razvoja od naših. Hrvatsko članstvo u EU ipak daje prostora da stvari tamo lakše dostižu dinamiku, iako je, (znam, jer pratim hrvatske medije) hrvatsko civilno društvo pod velikim udarom hrvatske vlasti i predstavnika tvrde desnice.“
Ipak, ističe Batrićević, u Crnoj Gori je “neuporedivo gore jer su noseće društvene konjukture u biti antievropske i antidemokratske, one su zapravo – kolonijalne“.
On upozorava da su ovakvi trendovi jako opasni i da svako kršenje slobode govora vodi u ukidanje drugih sloboda.
„Hrvatsku bi to vodilo mađarskom scenariju, Crnu Goru srbijanskom, a kako vam je poznato – mađarski i srbijanski režim perfektno funkcionišu. To bi možda i izmirilo sve češće disonantne tonove na relaciji Podgorica-Zagreb, jer bi naši režimi mogli fino sarađivati po pitanju uskraćivanja sloboda“, kaže Batrićević.
On ohrabruje aktiviste koji dižu svoj glas i usude se kritikovati, pogotovo mlade ljude koji tek ulaze u civilno-društvene vode, da ne odustaju i da se nikad ne predaju. Batrićević je poručio da koliko god nekad njihova borba izgledala uzaludna, bezizlazna i bezuspješna, uvijek na umu imaju misao da je sve ovo u istoriji bilo – samo gore.
„Stvarnost koju mi živimo je farsa prošlih vremena – danas nas, makar u ovom dijelu Evrope, ne ubijaju i prebijaju, ne drže utamničene i izgladnjele godinama, ne uništavaju čitave porodice, kako su to nekad radili. Upravo, zbog tih ljudi koji su prošli sve te torture da bi mi danas imali prave kičme, eto, baš zbog njih i njihove žrtve mi moramo nastaviti borbu za slobodu govora i kritikovati svaki vid opresije“, zaključio je Batrićević.
Olivera Nikolić, novinarka i direktorica Instituta za medije, za H-Alter je rekla da Crna Gora garantuje zakonodavnim okvirom slobodu govora i slobodu medija, ali da su „retrogradne društvene tendencije kojim svjedočimo poslednjih godina, sve jači pritisak političkih i ekonomskih centara moći na novinare, politička nestabilnost, polarizacija, radikalizacija, klerikalizacija društva, prijetnja slobodi govora“.
Ona je ocijenila da je država od kraja 2019, pod „crkvenom ofanzivom“ SPC-a, koja ne samo da manipuliše religijskim osjećajima ljudi, već ih i kadrira u vlasti, na Univerzitetu, medijima.
„Zamućena je granica između sekularnog i vjerskog, države i crkve, što izaziva konfuziju, te otpor slobodno mislećih ljudi koji nemaju negativan stav prema slobodi vjeroispovijesti, već prema zloupotrebi religije u političke svrhe“, rekla je Nikolić.
Ona je dodala da je, stoga, ne čudi inicijativa tužiteljke da prekršajno kazni Batrićevića i da to podsjeća na staru praksu kada se za „verbalni delikt“ zbog kritike vlasti išlo u zatvor, te na teokratije koje ne tolerišu kritiku crkvenih velikodostojnika.
„Svaka, sem oslobađajuća, presuda protiv Batrićevića, značila bi ne samo ugrožavanje medijskih sloboda neprimjerenih za državu članicu Savjeta Evrope i kandidata za članstvo u EU, već na mala vrata ponovno uvođenje ’verbalnog delikta’ ukinutog 2011. godine, kada je u Crnoj Gori dekriminalizovana kleveta“, kazala je Nikolić.
Ona je navela da bi Tužilaštvo i Sud, kažnjavanjem Batrićevića, poslali poruke da su neki „više jednaki od drugih“, što bi za posledicu uticalo na pojavu cenzure i autocenzure, što u krajnjem vodi ka produbljivanju nejednakosti i podjela.
Nikolić napominje da je „Crna Gora više od deceniju bila relaksirana od tužbi za klevetu protiv medija i novinara, ali pojavom društvenih mreža, slabljenjem profesionalnih standarda u medijima, sve snažnijim pokušajima kontrole medija, slabljenjem medijske samoregulacije, ponovo su glasni zahtjevi za vraćanje klevete u krivični zakon“. Pored toga, država se suočava i s prvim SLAPP tužbama protiv novinara.
„Političari sve slabije razumiju posao profesionalnih medija, češće se kreću u komfor zonama PR-a i obraćanja posredstvom društvenih mreža, što tanji njihov ionako tanak potencijal za konstruktivnu društvenu kritiku“, ocijenila je Nikolić.
Ona dodaje da političari izbjegavaju dijalog, suočavanja i neugodna pitanja, a nije rijedak slučaj da u nedostatku rješenja za nagomilane probleme, okrive rijetke medije koji nastoje da rade u javnom interesu.
„Sve navedeno, uz činjenicu da imamo nerasvijetljene napade i ubistva novinara iz prethodnog perioda, da se mediji na malom i specifičnom crnogorskom tržištu suočavaju sa izazovom održivosti, da padaju profesionalni standardi, a samoregulacija slabi, te da globalno imamo krizu medijskog sektora, ratove u Evropi i pojasu Levanta, nepovoljno utiče na medijske i slobodu govora“, zaključila je Nikolić.
Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO), podsjeća da je sloboda govora pravo svih nas, kao pojedinaca, da slobodno i bez straha izražavamo svoje misli, uvjerenja ili ideje.
„Sloboda govora je i jedan od važnih indikatora koji ukazuje na nivo demokratičnosti jednog društva“, rekla je Uljarević za H-Alter.
Takođe, pravo na slobodu izražavanja omogućava iznošenje jakih vrijednosnih sudova, koji sadrže i dozu vrijeđanja, pretjerivanja i provokacije, dok god su utemeljeni u činjenicama i dati u okviru rasprave od opšteg interesa. Upravo ovo je Evropski sud za ljudska prava objasnio u stotinama svojih presuda, među kojima su i Šabanović protiv Crne Gore i Srbije (u stavu 36) i Koprivica protiv Crne Gore (u stavu 61) iz 2011. godine.
„Prvo, u slučajevima Šabanović protiv Crne Gore i Srbije i Koprivica protiv Crne Gore radilo se o privatnim tužbama koje su, kroz parnične postupke, rezultirale presudama za koje je Evropski sud u Strazburu utvrdio da su predstavljale kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima, odnosno njenog člana 10 koji se odnosi na slobodu izražavanja, bilo da se radilo o pretjeranoj naknadi štete ili o miješanju suda koje nije bilo neophodno u demokratskom društvu“, rekla je Uljarević.
Na drugoj strani, navodi ona, u slučaju Batrićevića radi se o „akciji Tužilaštva koje ga, uz potpuno neodržive argumente, procesuira i time stvari dobijaju karakteristike institucionalnog progona slobode govora zarad interesa jedne vjerske zajednice, što je veoma opasno“.
Uljarević vjeruje da Batrićević ovaj slučaj mora dobiti, bilo da se Tužilaštvo osvijesti i povuče tužbu ili kroz sam prekršajni postupak.
„To je, naravno, jako važno i sa šireg društvenog aspekta, jer bi pokazalo da niko nije zaštićen od legitimne kritike, odnosno da ne važe u Crnoj Gori jedna pravila za SPC, a druga za ostale aktere“, zaključiuje Uljarević.
Prvo ročište prekršajnog postupka protiv Batrićevića je održano 22. januara 2024, i bilo je ispraćeno protestom ispred suda u Podgorici. Drugo ročište je zakazano za 26. mart.
Financirano sredstvima Europske unije. Izneseni stavovi i mišljenja su stavovi i mišljenja autora i ne moraju se podudarati sa stavovima i mišljenjima Europske unije ili Europske izvršne agencije za obrazovanje i kulturu (EACEA). Ni Europska unija ni EACEA ne mogu se smatrati odgovornima za njih. Projekt Udruge za nezavisnu medijsku kulturu „Promoviranje Povelje Europske unije o temeljnim pravima na H-Alter-u“ sufinanciran je sredstvima Europske unije u okviru Programa Impact4Values.
Program Impact4Values sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.