Posljednja velika tehnološka prijetnja energetskoj održivosti: Potrebe za energijom ove fizičke infrastrukture gdje se pohranjuje velik dio svjetskih digitalnih informacija, eksponencijalno su porasle posljednjih godina. Dok posao cvjeta, raste i zabrinutost za njihovu održivost i prijetnje okolišu koje predstavljaju podatkovni centri.
Prevela Marina Kelava
Samo pet kilometara od malog grada Covilhã u središnjem Portugalu, velika, mračna i beživotna kutija dominira ruralnim krajolikom koji se proteže od grada do planinskog lanca Sierra de Estrele. Struktura smještena uz umjetno jezero koji čini dio kampusa od 75 metara kvadratnih, najveći je podatkovni centar u Portugalu i jedan od najvažnijih u Europi.
U eri digitalizacije i sveprisutnosti online platformi i društvenih medija, borba za kontrolu i korištenje podataka postala je središnji element komercijalnih strategija tehnoloških tvrtki, a one nisu jedine. Banke, osiguravajuća društva, programeri igara, zdravstveni sektor, kripto programeri i praktički bilo koji drugi sektor koji ima nešto digitalne prisutnosti, svi ovise o infrastrukturi poput one iz Covilhãe.
Prepuni hardvera velike tonaže i s globalnom potrošnjom energije koja nadmašuje neke nacionalne države kao što su Indonezija ili Južna Afrika, podatkovni centri su fizički prostori koji podupiru velik dio interneta. Ipak, vrlo se malo zna o lokaciji i utjecaju na okoliš sektora koji je od početka pandemije doživio novu imploziju.
Prema Cloudsceneu, australskom dobavljaču softvera u oblaku, trenutno postoji 1978 podatkovnih centara raspoređenih u dvadeset sedam zemalja EU, s još 596 u susjednim zemljama kao što su Velika Britanija, Norveška i Švicarska.
Njemačka ima daleko najviše podatkovnih centara, njih 482. Ipak, nisu svi centri iste veličine niti su proporcionalni demografskoj ili ekonomskoj veličini države u kojoj se nalaze. Na primjer, Nizozemska ima drugi najveći broj centara u EU. Većina od njih 280 je smještena u Amsterdamu.
Glavni grad Nizozemske, zajedno s gradovima poput Londona, Pariza i Frankfurta, postao je jedno od velikih europskih središta ovog sektora u nastajanju. To su uglavnom metropole s jakim financijskim središtima. Ostali gradovi koji su se pridružili tržištu su Madrid, München i Milano, svi s više od 50 instalacija.
Iako Europa još nije u istoj ligi kao Sjeverna Amerika, jer SAD i Kanada zajedno imaju više od 3000 instalacija, nema sumnje da su podatkovni centri veliki dio poslovnog modela tehnološkog sektora. U SAD-u pet od deset najvećih investicijskih fondova za nekretnine ima podatkovne centre u svom portfelju.
U Europi su ulaganja u podatkovne centre porasla za 58% u 2021., navodi ReportLinker. Podaci konzultanata DCP-a pokazuju da će prihod od ovih instalacija u Europi porasti na 15 milijardi eura do 2024., što je oko 46% više nego 2020. godine.
Neodrživa potrošnja energije
Podatkovni centri zahtijevaju velike količine energije, od upravljanja svojim sustavima do rashladne opreme. S ubrzanim rastom sektora posljednjih godina neki su izrazili zabrinutost zbog njegovog utjecaja na okoliš. Ti sustavi mogu potrošiti između 10 i 100 puta više energije od poslovne zgrade slične veličine.
Prema Međunarodnoj energetskoj agenciji (IEA) na kraju 2019. podatkovni centri bili su odgovorni za 1% globalne potrošnje energije. Ova brojka ne uzima u obzir energetski utjecaj kriptovaluta, koje se također oslanjaju na poslužitelje i hardver za pohranu informacija.
Problem je u tome što, kao i s brojem centara i njihovom lokacijom, postoji vrlo malo službenih i ažuriranih podataka o potrošnji energije podatkovnih centara u Europi.
“Postoji opći nedostatak transparentnosti, posebno u manjim podatkovnim centrima. Mnogi operateri ne dijele svoje brojke o potrošnji energije”, kaže Dominik Franjo Dominković u razgovoru s EOM-om. On je istraživač na Tehničkom sveučilištu u Danskoj i direktor projekta Cool-Data, fokusiranim na poboljšanje energetske učinkovitosti podatkovnih centara u toj nordijskoj zemlji.
Prema Dominkovićevim riječima, ovaj nedostatak podataka koji male i srednje centre ostavlja izvan radara istražitelja učinkovitosti mogao bi biti posljedica toga što se tvrtke boje pooštravanja ekoloških standarda koji bi značili više posla za nikakvu dobit. Također nastoje izbjeći rizike GDPR uredbe, iako ta uredba ne utječe na ovu vrstu informacija.
Jedna od najnovijih procjena o potrošnji energije na razini EU, objavljena u izvješću Europske komisije 2020., pokazala je da je potrošnja energije među podatkovnim centrima porasla za oko 42% između 2010. i 2018., čineći 2,8% potražnje za energijom. Što se tiče utjecaja na okoliš, pokazatelj koji je najteže mjeriti tom u sektoru, studija procjenjuje da podatkovni centri proizvode između 0,4% i 0,6% cjelokupne emisije stakleničkih plinova u EU.
Europski zeleni dogovor vs. rast podatkovnih centara
Iako zabrinutost među europskim institucijama oko održivosti podatkovnih centara raste barem od 2008. godine, tek s pokretanjem Europskog zelenog dogovora 2019. godine u raznim dijelovima Europske komisije raspravljalo se o novim propisima u tom sektoru.
U skladu s tim, platforme koje koriste podatkovne centre već su počele djelovati. U siječnju 2021. dvadeset i pet tvrtki, uključujući tehnološke divove poput Amazona i Googlea, ali i neke velike tvrtke na europskom tržištu poput Equinixa i Interxiona, pokrenulo je Pakt o klimatsko neutralnim podatkovnim centrima, dobrovoljni i prilično spontani sporazum za slučaj da EU uvede strože propise.
Dobrovoljna inicijativa iz lobističkih kutaka EU nije ništa novo. Energetska učinkovitost i zeleni kompromis se već neko vrijeme pojavljuju u komercijalnim strategijama tehnoloških tvrtki. Istraživački projekt Natik, koji je pokrenuo Microsoft nakon intenzivne reklamne kampanje, pratio je održivost podvodnih podatkovnih centara koje je tehnološki div izgradio 2018. uz obalu Škotske u Sjevernom moru.
Pretpostavka je bila pokazati da ova infrastruktura, iako još u fazi testiranja, može riješiti ogromnu potrošnju energije i utjecaj na okoliš koji podatkovni centri još uvijek imaju unatoč napretku po tom pitanju.
U ovom trenutku čini se da je eksponencijalni rast u sektoru još uvijek teško usporiti. Prema studiji irske javne energetske tvrtke Eirgrid, podatkovni centri će činiti 30% potražnje za energijom 2028. U Danskoj, gdje Ministarstvo vanjskih poslova oglašava zemlju kao savršeno odredište za poslovanje za podatkovne centre, studija Danskog vijeća za klimatske promjene kaže da će podatkovni centri činiti 17% energetskih potreba zemlje u sljedećih deset godina.
“Važna inicijativa bila bi uključivanje podatkovnih centara u urbanističke planove izgradnje i razvoja. Time bi se olakšalo, primjerice, ponovno korištenje topline koju proizvode instalacije”, kaže Dominik Franjo Dominković, koji ističe da centri mogu imati i prednosti kada je riječ o održivosti.
“Kroz centralizaciju digitalnog poslovanja mnogih tvrtki podatkovni centri pomažu poboljšati energetsku učinkovitost u drugim gospodarskim sektorima”, zaključuje.
