Postoji li ikakav značajniji način „povećavanja informiranosti građana o životu u lokalnoj sredini“, osim pisanjem o „sadržajima od općeg ili javnog interesa za Grad Zagreb“, odnosno o „temama važnim za Grad Zagreb“? Ako odgovor glasi „ne“, a moglo bi se reći da je tako, proizlazi da se gotovo polovica od sedam ovogodišnjih „ciljeva“ dodjele zagrebačkih gradskih sredstava portalima, poput aretiranog glodavca, besmisleno vrti u tautološkom krugu.
Službenici u uredu zagrebačkog gradonačelnika koji provode natječaje za subvencioniranje proizvodnje elektroničkih medija uspješno obaraju tužne rekorde vlastite neproduktivnosti.
Taj ured objavio je sada rezultate jednoga od dvaju ovogodišnjih natječaja, za AV i radijske programe, odnosno za portale, koji su bili raspisani još u svibnju. Od objave natječaja do objave rezultata gradonačelnikovoj je administraciji trebao točno 171 dan, s time da se na rezultate natječaja za AV i radijske programe i dalje čeka: objavljeni su zasad samo rezultati natječaja za portale.
Prošle ih je godine raspisala u kolovozu, a rezultate je objavila u prosincu. Od objave natječaja do objave rezultata potrošila je bila točno 110 dana. Sada im je trebalo oko 30 posto više vremena, rekosmo samo za portale. Zagrebačka uredska čeljad koja bi se u ime gradonačelnika trebala baviti medijima i novinarima i dalje radi ležerno, pače sve ležernije, pazeći da ne iscrpi svoje fizičke, duhovne, i intelektualne snage, rukovodeći se geslima „Vrag odni’ prišu“ i „Ništa mi neće ovi’ dan pokvarit“. Medijski nakladnici svih tih mjeseci pojma nisu imali hoće li im ili neće iz Grada kapnuti neka para, pa čak niti kad bi to uopće mogli doznati. Civiliziraniji natječaji, naime, imaju unaprijed određen datum objave rezultata, potpisivana ugovora i uplate prve rate, ali zašto bi zagrebačka birokracija samu sebe takvim tricama obvezivala…
Najuspješniji na ovogodišnjem natječaju, na kojem je raspodijeljeno 65 745 eura, je portal Lupiga, kojemu će za dva projekta na račun sjesti 12 158 eura. Najveći broj bodova po projektu ostvario je Kulturpunkt, a najveći iznos po projektu (8 tisuća eura) pripao je H-Alteru. Organizatori duguju poreznim obveznicima objašnjenje, kako je moguće da portalu koji je postupku evaluacije projekta ostvario više bodova bude odobren financijski iznos manji od portala koji su ostvarili manje bodova.
Općenito, sa stanovišta transparentnosti, zagrebački natječaj daleko zaostaje za onim koji je, za neprofitne medije, prije desetak godina kreiralo Ministarstvo kulture. Usprkos nedostacima o kojima smo tada pisali, taj program bespovratnih potpora ostao je „plafon“, govorimo li o financiranju medija iz javnih izvora u Hrvatskoj. Kako ni sudionicima, a kamoli široj javnosti mnogi bitni detalji natječajnog postupka uopće nisu poznati, paragraf o mogućnosti upućivanja prigovora iz Zaključka zagrebačkog gradonačelnika o odabiru korisnika zvuči pomalo cinično: da bi se moglo prigovoriti, potrebno je znati što se uopće zbivalo.
Ali nije nam namjera u nastavku ovoga osvrta ni hvaliti ni kuditi rezultate, već razmotriti neke javno-političke okolnosti koje su ih proizvele.
Barem jednako zanimljive kao ovogodišnji rezultati jesu, naime, izmjene i dopune dvaju programa koje su nam u Gradu predstavili kao opće akte kojima se „kreira politika Grada u području sufinanciranja medija“. U cilju što veće probavljivosti onoga što slijedi njihove ćemo kobasičaste nazive sažeti koliko god možemo: dakle, na sjednici 28. travnja ove godine Gradska skupština je donijela izmijenjeni Program državne potpore za televizije i radije, te Program potpore male vrijednosti za portale.
Njihovim donošenjem Skupština je u znatnoj mjeri promijenila svoje mišljenje o bitnom dijelu gradskih medijskih natječaja u odnosu na mišljenje koje je bila zauzela godinu dana prije, na sjednici održanoj 12. srpnja 2022. godine.
Cilj ulaganja financijskih sredstava bez sumnje je bitan dio natječaja za dodjelu potpora. On bi trebao što preciznije odrediti javni interes koji se postiže raspodjelom javnog novca. Ciljevi bi trebali nuditi nedvosmisleni odgovor na pitanja: Što zagrebačka vlast želi postići financiranjem medijskih sadržaja? U čemu se u njihovu financiranju sastoji javni interes?
O nekim, začudnim, ciljevima još uvijek relativno nove gradske vlasti pisali smo u osvrtu na zagrebačke medijske natječaje 2022. godine. Zašto se, pobogu, 27 godina po okončanju rata, ratno-veteranske teme opet smatraju interesom Grada? Restituira li se to u Zagrebu braniteljski klijentelizam? – upitali smo se tada. Branitelji su se, naime, odlukom Gradske skupštine, od 12. srpnja 2022., nakon sedam godina izbivanja, opet našli na popisu od dvadeset medijskih prioriteta.
U međuvremenu Skupština je, rekosmo, u znatnoj mjeri promijenila vlastito mišljenje, pa su 28. travnja 2023. branitelji opet ispali s popisa ciljeva. Radi li se o pukom političkom glavinjanju, o jalovom taktiziranju oko vruće desnice i nesnalaženju „nove“ zagrebačke vlasti oko stare braniteljske teme?
Osim branitelja, iz ovogodišnjeg natječaja isključeni su i – da čovjek ne povjeruje – „interesi građana Grada Zagreba“.
Prvi na listi od dvadeset ciljeva prošlogodišnjeg natječaja glasio je: „Proizvodnja i objava kvalitetnih programskih sadržaja kojima se obrađuju teme od interesa za Grad Zagreb i građane Grada Zagreba“.
Prvi na listi od sedam ciljeva ovogodišnjeg natječaja glasi: „Proizvodnja i objava kvalitetnih programskih sadržaja kojima se obrađuju teme od interesa za Grad Zagreb“. Grad je preživio redukciju sadržaja, ali građani nisu.
Prošlogodišnjem cilju, „ostvarenju prava građana Zagreba na javno informiranje“ sužen je opseg, pa je prerastao u „realizaciju prava na javno informiranje o temama važnim (opet!) za Grad Zagreb i radu i djelovanju Grada Zagreba kao jedinice lokalne samouprave“.
Osim interesa „građana“ općenito, i „branitelja“ posebno, iz ciljeva natječaja ispale su i, prošle godine marljivo pobrojane: privredne aktivnosti, kulturno stvaralaštvo, tradicija, kulturni diverzitet, baština, sport, odgoj, obrazovanje, znanost, umjetnost, okoliš, mladi, zdravstvena kultura, ljudska prava, ravnopravnost spolova itd, itd. U ranijim natječajima, te sve teme bile su u njega uvrštene po uzoru na slično – kilavo – rješenje iz Zakona o elektroničkim medijima (čl. 11. i čl. 71.).
Umjesto svih tih silnih vrednota i tema, gradske majke i očevi opredijelili su se ove godine za nešto apstraktnije kategorije. Tako smo, uz „opći ili javni interes za Grad Zagreb“ i „teme važne za Grad Zagreb“ dobili i „razvoj društvene odgovornosti“, „povećanje informiranosti građana o životu u lokalnoj sredini“, „povećanje raznolikosti tema, gledišta te novinarskih vrsta“, „predstavljanje različitih društvenih skupina“, „stvaranje inkluzivnog okruženja“ te, pazi sad, „proizvodnju i objavu kvalitetnih programskih sadržaja kojima se pridonosi jačanju i održivosti lokalnih medija“.
Niz upotrijebljenih termina i njihovih međusobnih odnosa pritom ostaje nerazjašnjeno:
Što su „sadržaji od općeg ili javnog interesa za Grad Zagreb“, a što su teme koje bi bile „važne za Grad Zagreb“? Po čemu se „sadržaji od općeg ili javnog interesa za Grad Zagreb“ razlikuju od „tema važnih za Grad Zagreb“? Ili kraće: postoji li neka sadržajna razlika između Cilja 1. i Cilja 2., ili se radi o istoj stvari, na drugačiji način opisanoj? Nadalje:
Postoji li ikakav drugi način „povećavanja informiranosti građana o životu u lokalnoj sredini“, izvan pisanja i emitiranja o „sadržajima od općeg ili javnog interesa za Grad Zagreb“ odnosno o „temama važnim za Grad Zagreb“? Ili kraće: postoji li ikakva sadržajna razlika između Ciljeva 1. i 2. u odnosu na Cilj 4, ili se i tu radi o istoj stvari, samo na još jedan način opisanoj?
„Pojam općeg i pojam javnog interesa za potrebe definiranja jednog od ciljeva ovog Programa sagledava se u kontekstu sveobuhvatnog interesa građana grada Zagreba za neku temu ili događaj neovisno o nositelju, organizatoru, glavnim dionicima ili/i s pozicije javnopravnog područja djelovanja upravnih tijela Grada Zagreba, gradskih ustanova i drugih pravnih osoba kojima je Grad vlasnik ili osnivač“, pokušali su nam rastumačiti u Gradu. „Sintagma ‘teme važne za Grad Zagreb’ se može promatrati u okviru cilja koji u cjelini glasi: ‘pridonosi realizaciji prava na javno informiranje o temama važnim za Grad Zagreb i radu i djelovanju Grada Zagreba kao jedinice lokalne samouprave’. Navedeni cilj naglašava važnost realizacije prava na javno informiranje građana i građanki Grada Zagreba o temama vezanim uz Grad Zagreb kao jedinicu lokalne samouprave. S druge strane, pojam ‘sadržaji od općeg ili javnog interesa za Grad Zagreb’ širi je te obuhvaća sve sadržaje čija je javna objava i dostupnost, odnosno opća informiranost o istima u interesu za Grad Zagreb i njegove građanke i građane“, kaže Grad u pismenom odgovoru na naša pitanja.
Citirano ilustrira da se odgovorni doista muče s određenjem ciljeva zagrebačke javne medijske politike. Sami autori definiraju ih logički nevaljanim cirkularnim definicijama, pa se tako gotovo polovica od sedam ovogodišnjih „ciljeva“ dodjele gradskih sredstava portalima, poput aretiranog glodavca, besmisleno vrti u tautološkom krugu.
Pored svega, može se nazrijeti namjera gradskih očeva i majki da dereguliraju „ciljeve natječaja“, da ne limitiraju medije na niz taksativno pobrojanih tema i sadržaja – što ne bi bila loša ideja, ako je uopće bila osviještena. No krajnji je rezultat loš.
Prema informacijama koje smo službenim putem dobili iz Grada, na programima potpora radili su službenici u Uredu gradonačelnika i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, nakon čega ih je gradonačelnik Tomašević predložio Skupštini. Kuriozitet je da dokument uopće nije bio na dnevnom redu skupštinskog Odbora za kulturu. U radu na izmjenama i dopunama „razmatrani su, raspravljani i djelomično prihvaćeni“ rezultati analize iz dokumenta Hrvatskog novinarskog društva, Modeli javnog financiranja lokalnih medija (uočljivo je da su HND-ove preporuke prihvaćene vrlo selektivno, cum grano salis). Prihvaćene su, kažu u Gradu, i „sugestije Agencije za elektroničke medije“ (koje su zasigurno bile jako korisne), a „u obzir su uzete“ i preporuke članova gradskih povjerenstava za dodjelu potpora elektroničkim medijima. Ali gdje li se izgubila šira javnost?
Pretpostavljamo da bi širi krug sociologa, politologa ili pravnika koji se bave medijima, pojedine udruge specijalizirane (i) za medijske politike, i sami nakladnici mogli pridonijeti uspješnijem definiranju ciljeva raspodjele sredstava, odnosno boljem uobličenju bitnog dijela javne zagrebačke medijske politike. Još u našem prošlogodišnjem osvrtu na tadašnji natječaj upozorili smo kako mu, u pripremi, ne bi škodilo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u smislu članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zašto je ono i ovoga puta izostalo?
Otvaranje zainteresiranim građanima nije „samo“ zakonska, već i politička i moralna obaveza zagrebačke gradske uprave – ne zaboravimo li na činjenicu da je politička stranka gradonačelnika Tomaševića u izbornom programu obećavala „suodlučivanje građana o raspolaganju gradskim resursima“ : „Ušli smo u politički život 2017. pod krilaticom Zagreb je NAŠ! kako bismo promijenili način upravljanja gradom, vratili grad građanima i građanke u politiku…. Umjesto šerifovanja bez plana, grad ćemo otvoriti građanima… Procese donošenja planova učinit ćemo dostupnijima promjenom procedura i digitalnim alatima.“
Gdje li se, dakle, izgubilo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o programima kojima se kreira politika Grada u području javnog informiranja – a „temeljna uloga medija jest omogućiti pravo građanima na pravodobnu, cjelovitu i vjerodostojnu informiranost, čime mediji imaju status javnog dobra“?
„Budući da Program državne potpore za sufinanciranje audiovizualnih i radijskih programskih sadržaja /…/ predstavlja državnu potpore i podliježe prethodnom mišljenju Ministarstva financija (o usklađenosti s pravilima o državnim potporama i EU regulativom), nakon čega više nije moguće intervenirati u sadržaj, ovakav/ovakvi programi nisu obuhvaćeni obavezom javnog savjetovanja“, glasi službeni odgovor koji smo primili od Grada.
Iz njega se čita:
- Da Program državne potpore za televizije i radije, zato što je državna potpora, podliježe prethodnom mišljenju Ministarstva financija, pa da stoga, po mišljenju Grada, nije obuhvaćen obavezom javnog savjetovanja;
- Da Program potpore male vrijednosti za portale nije državna potpora, pa stoga ne podliježe prethodnom mišljenju Ministarstva financija, ali javno savjetovanje o njemu Grad ipak nije proveo;
- Čak i ako je istina što tvrdi Grad, da su akti koji podliježu prethodnom mišljenju Ministarstva financija oslobođeni obaveze javnog savjetovanja, to još uvijek ne znači da javno savjetovanje nije moglo biti organizirano i bez te obaveze, na primjer o dijelovima Programa koji ne tangiraju pravila o državnim potporama i EU regulativu. Ali nije ni to.
No, je li uopće istina, što Grad tvrdi, da akti koji predstavljaju državne potpore i podliježu prethodnom mišljenju Ministarstva nisu obuhvaćeni obavezom javnog savjetovanja? To pitanje uputili smo državnom tijelu u čijoj je nadležnosti zaštita prava na pristup informacijama – Povjereniku za informiranje. Obaveza javnog savjetovanja, ponovimo, određena je upravo ZPPI-jem.
„Razmatrajući primjere programa državne potpore, ustanovljeno je kako se radi o općim aktima koje donosi skupština jedinice lokalne samouprave i koji svakako utječu na interese građana i pravnih osoba, stoga je slijedom navedene zakonske odredbe (čl. 11. ZPPI-ja, op. t.g.) jedinica lokalne samouprave u obavezi provedbe savjetovanja s javnošću“, pismeno su nam odgovorili u Uredu povjerenika.
„Osim toga, analizirajući zakonodavni okvir RH kojim se uređuju državne potpore, nije utvrđeno postojanje odredbe kojim bi se savjetovanje s javnošću isključilo kada je jedinica lokalne samouprave u obvezi dostavljanja prijedloga programa državne potpore Ministarstvu financija.
Stoga bi savjetovanje s javnošću trebalo provesti o nacrtu prijedloga programa državne potpore prije nego se prijedlog dostavi Ministarstvu financija radi davanje mišljenja, te bi ga tek onda skupština jedinice lokalne samouprave trebala izglasati.“
Ponovimo zadnje pitanje: Je li uopće istina to što tvrdi Grad, da akti koji predstavljaju državne potpore i podliježu prethodnom mišljenju Ministarstva nisu obuhvaćeni obavezom javnog savjetovanja?
Točan odgovor, sažmemo li odgovore iz Ureda povjerenika, glasi: nije.
Naše zadnje pitanje: kakvim se alatima građani mogu oduprijeti gradskoj upravi, uključujući i gradonačelnika i Skupštinu, koji ignoriraju zakonsku obavezu savjetovanja s javnošću?
Ured Povjerenika za informiranje odgovara:
„U slučaju kada je opći akt stupio na snagu, a tijelo javne vlasti nije provelo savjetovanje s javnošću, Povjerenik za informiranje nije nadležan za provođenje postupka ocjene zakonitosti općeg akta koji je stupio na snagu i proizvodi pravne učinke, već građani ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom mogu podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti određenog općeg akta Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, na način propisan odredbama članka 83. i 84. Zakona o upravnim sporovima.“
Sažmimo i ovaj odgovor: ako se netko nađe, opravdano ili neopravdano, nezadovoljan jučerašnjim rezultatima zagrebačkih natječaja za portale, ili sutrašnjih za AV i A medije, gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću mogla bi se dogoditi upravna tužba.
