„Kada se ljudi počnu družiti s vjevericama, postanu svjesni njihove živahnosti i veselja koje pružaju. Gledajući kako se vjeverice igraju i trče, ljudi počinju osjećati pozitivnu energiju i radost. Ovaj kontakt s prirodom i životinjama može biti vrlo osnažujući i poticajan, što može pomoći u poboljšanju raspoloženja i smanjenju stresa“, uvjerena je Conny Petö Đeneš koja zajedno sa suprugom Draženom Požarićem brine o porečkim gradskim vjevericama.
U porečkoj Vjeveršumi žive Ginger, Nami Nimi, Kokolina, Marko, Mirko, Blackie… Blackie, Vjeka i Shiny imaju ovih dana i mlade. Vjeverka Mirka je prije dva tjedna udario automobil pa je 800-tinjak pratitelja Facebook stranice Porečke vjeverice – Croatian Squirrels zabrinuto iščekivalo vijesti. Osnivačica i urednica ove stranice Conny Petö Đeneš uspjela ga je pronaći i uvjeriti se da je preživio bez većih posljedica.
U moru suvišnog, zagljupljujućeg ili uznemirujućeg sadržaja na društvenim mrežama pratiti dogodovštine porečkih vjeverica je osvježenje. Snimka vjeverice će rijetko koga ostaviti bez reakcije, bilo da se malo opustimo ili razveselimo. Vjeverice imaju tu moć da nam poprave raspoloženje, vrlo dobro zna Petö Đeneš koja se s vjevericama druži već gotovo tri godine. U rujnu 2020. godine njen je suprug Dražen Požarić slučajno naišao na vjevericu kod hotela Galijot u sklopu kompleksa Plava laguna, kasnije su se vratili zajedno s kikirikijem kojim su nahranili dvije vjeverice.
„Nazvali smo ih Koki i Maji, i to je bila doslovno ‘ljubav na prvi kikiriki’“, kaže Petö Đeneš, koja otada u Vjeveršumu odlazi svakodnevno, često i više puta dnevno. Osim što se zajedno sa suprugom brine da vjeverice nisu gladne i žedne, zbrinjavaju njihove ozljede, vode ih veterinaru ako je potrebno i putem društvenih mreža podižu svijest o suživotu s gradskim vjevericama.
A broj stanovnika Vjeveršume vavira. U nekom trenutku ih je bilo 50-ak, da bi broj pao na 20, a sada se opet povećao na 30-ak. Vjeverice su, naime, teritorijalne. One starije koje su već zauzele teritorij potjeraju mlađe. To je tek jedna od informacija koje su s vremenom naučili.
„Bili smo privučeni ljepotom vjeverica od prvog trenutka kad smo ih upoznali, probudile su ljubav u nama. Fasciniraju nas načini na koje se prilagođavaju okolišu i koriste svoje sposobnosti za preživljavanje u prirodi. Iako smo ispočetka dolazili radi zabave i ljubavi koju ta divna bića pružaju, kasnije smo se krenuli educirati ne bismo li im na najbolji način pomogli“, kaže Petö Đeneš.
A pomoć je gradskim vjevericama potrebna. Za razliku od vjeverica koje žive u divljini, one koje žive u gradu naviknute su na suživot s ljudima, nisu toliko oprezne pa često stradavaju. Nekoliko vjeverica usmrtili su tako psi koje nesavjesni građani šetaju bez povodca iako je na području Plave lagune to obavezno. Buka i gužva koju ljeti stvaraju turisti koji preplave Vjeveršumu, plaši vjeverice, no ipak silaze sa stabala po hranu i vodu.
„I kada siđu ne mogu biti dovoljno oprezne, jer previše zvukova dolazi sa svih strana i tako nažalost stradaju ili od pasa ili od automobila, ili od grabežljivaca“, kaže Petö Đeneš.
Zato bi ovi vrijedni volonteri vjevericama željeli osigurati hranilice i pojilice na stablima, kako ljeti ne bi morale biti u stalnoj interakciji s ljudima. U sklopu Udruge Centar Zdravlja Harmonija osnovali su nedavno i sekciju za zaštitu vjeverica, pa planiraju prikupiti sredstva za prikladne hranilice, pojilice i kutije za gnijezda.
Vjeverice se i razbole, a kako su divlje životinje, a ne kućni ljubimci velik je izazov pomoći im. Naime, nije lako uhvatiti vjevericu i odvesti je veterinaru. Kao divlje životinje one teško podnose zatočeništvo, pa se volonteri za odlazak veterinaru odlučuju tek kada procijene da će vjeverica uginuti ako ju ne odvezu.
„Zubić Vilu smo uspjeli uhvatiti tek nakon dva mjeseca svakodnevnog stvaranja povjerenja. Srce nas je boljelo dok je bila u kavezu do veterinara i natrag, jer je za nju bio užas biti zatočena. Bila je u panici i pokušavala izaći van na sve moguće načine. Bojali smo se da putem ne ugine od straha, ali uginula bi zbog svog stanja u mukama da to nismo napravili“, prisjeća se Petö Đeneš.
Trenutno se najviše bave Majijem, koji je najstariji član porečke zajednice i svakodnevno dobiva batine od drugih vjeveraca koji se bore za njegov teritorij pa je izranjavan i uplašen. Mirko se još uvijek oporavlja od šoka jer ga je lupio automobil, Kokolina ima kronični problem s okom, pa joj redovito liječe upale koloidnim srebrom… Puno je to posla, no porečki volonterski par ne žali vremena i truda pa i vlastitih sredstava koje ulažu u brigu o ovim društvenim i znatiželjnim životinjama.
„Kada se ljudi počnu družiti s vjevericama, oni postaju svjesni njihove živahnosti i veselja koje one pružaju. Gledajući kako se vjeverice igraju i trče, ljudi počinju osjećati pozitivnu energiju i radost. Ovaj kontakt s prirodom i životinjama može biti vrlo osnažujući i poticajan za ljude, što može pomoći u poboljšanju njihovog raspoloženja i smanjenju stresa“, uvjerena je Petö Đeneš.
Poput ljudi vjeverice se različito ponašaju i imaju raznolike osobnosti, a mogu nas i naučiti razne životne lekcije, primjerice kako pronaći ravnotežu u životu i uživati u svakom trenutku.
„One nas podsjećaju da se život kreće u ciklusima, da je važno pripremiti se za budućnost i odvojiti najvrjednije resurse kao ulaganje u budućnost, bez obzira jesu li to hrana, novac, vrijeme ili energija. No, bez obzira na promjene i cikluse, one dopuštaju svojoj znatiželjnoj prirodi da predvodi, ostajući oprezni prema prilikama i učeći dok se igraju. Podučavaju nas kako uživati u avanturama i igrama dok istovremeno planiramo svoju budućnost“, zaključuje Petö Đeneš.
Što gradovi mogu učiniti za svoje vjeverice?
Ova zaigrana avanturistički raspoložena bića ne djeluju dobro samo na čovjeka, one usput obavljaju važan posao za cijeli ekosustav šireći sjeme drveća i biljaka. Skladište hranu u različitim područjima, a zatim zaboravljaju neke od svojih zaliha, pa sjeme koje su sakupile izraste u nove biljke. U interesu je tako svih da se vjevericama osiguraju sigurni uvjeti za život. Gradovi bi tako mogli poduzeti neke mjere za zaštitu onih koje žive u urbanim područjima, ističu iskusni porečki volonteri. To su:
- Očuvanje i zaštita zelenih površina u urbanim područjima kako bi se osiguralo stanište za vjeverice. To bi uključivalo održavanje stabala i grmlja te sprječavanje krčenja šuma i uklanjanja zelenih površina.
- Kontrola populacije mačaka. Mačke su prirodni grabežljivci vjeverica, pa bi gradovi trebali poduzeti mjere za kontrolu populacije mačaka, primjerice kroz program sterilizacije i kastracije.
- Obrazovanje javnosti o životu vjeverica i važnosti njihovog očuvanja te pozivati građane da ne hrane divlje životinje na svoju ruku, bez da se prethodno educiraju što im se smije dati jesti i na kojim mjestima predviđenim za to.
- Postavljanje posebnih hranilica za vjeverice kako bi im osigurali hranu i smanjili potrebu za traženjem hrane na neadekvatnim mjestima poput parkirališta i kanti za smeće.
- Zaštita gnijezda. Gradovi bi mogli provoditi mjere za zaštitu gnijezda vjeverica, poput postavljanja zaštitnih mreža oko stabala ili obavještavanja građana o prisutnosti gnijezda kako bi ih izbjegli oštetiti ili ukloniti. Ili postaviti kutije za gnijezda koje imaju „predator guard“.
- Održavanje postojećih stabla te sadnja novih stabala i grmlja kako bi se stvorio prikladan stanišni prostor za vjeverice. Raznolikost stabala i grmlja također bi trebala biti uzeta u obzir jer to pruža raznoliku hranu i sklonište za životinje.
- Zaštita prirodnih područja kao što su parkovi i šume, koji predstavljaju prirodno stanište za vjeverice. Održavanje ovih područja važno je za očuvanje životinjskog svijeta.
- Osiguravanje sigurnih prijelaza za životinje. Gradovi bi trebali postaviti sigurne prijelaze za životinje kako bi se spriječile prometne nesreće koje uključuju vjeverice i druge životinje.
- Edukacija građana o važnosti očuvanja prirode i kako se pravilno ponašati u prisutnosti divljih životinja poput vjeverica. To bi moglo pomoći u smanjenju slučajeva lošeg ponašanja prema životinjama i povećanju svijesti o njihovoj važnosti u urbanim područjima.
Kako se ponašati prema vjevericama?
„Kada ste u blizini vjeverice, važno je biti pažljiv i poštivati njihov prostor. Držite se na sigurnoj udaljenosti od nje, kako je ne biste preplašili. Nekoliko metara je dovoljno“, ističe Petö Đeneš koja dodaje da su vjeverice vrlo osjetljive na zvukove, pa pokušajte biti tihi i smireni dok ste u njihovoj blizini.
Dajte im samo prirodnu hranu, poput orašastih plodova, sjemenki i voća i ne dodirujte ih.
„Vjeverice su divlje životinje i treba to uvijek imati na umu. Preplašit će se i pobjeći ako rukom krenete prema njima. Ako joj agresivno pristupite, mogla bi vas u strahu ugristi“, ističe.
Naučite djecu da ne uznemiravaju vjeverice trčanjem za njima, a ako psa vodite u šetnju u područje gdje ima vjeverica, držite ga na povodcu kako ne bi preplašio vjeverice i potencijalno ih povrijedio ih. Euroazijska crvena vjeverica je zaštićena vrsta i svako njeno zlostavljanje je kažnjivo, zaključuje naša sugovornica.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Vladavina prava” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).