Europski parlament usvojio je prošloga tjedna rezoluciju kojom poziva Europsku komisiju da donese Europsku strategiju za bicikliranje s ciljem udvostručenja broja kilometara prijeđenih biciklom do 2030. U Sindikatu biciklista nadaju se da će pritisak odozgo donijeti promjene i u Hrvatskoj. No europskim novcem se zasad kod nas uglavnom financiraju posve promašene spojene pješačko-biciklističke staze, neadekvatna odmorišta i slično. „Problem smo adresirali Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova EU, ali i pojedinim jedinicama lokalne samouprave kao naručiteljima i investitorima, no u oba slučaja reakcija je izostala“, kaže Janko Večerina iz Sindikata biciklista.
Europski parlament usvojio je prošloga tjedna rezoluciju kojom poziva Europsku komisiju da donese Europsku biciklističku strategiju za bicikliranje s ciljem da udvostruči broj kilometara prijeđenih biciklom do 2030. To je prvi put da Parlament donosi ovakav dokument o bicikliranju.
Rezolucija koja je gotovo jednoglasno usvojena 16. veljače u Strasbourgu, donosi i akcijski plan od 17 točaka za razvoj biciklističke infrastrukture, osiguranje uvjeta u Europi za proizvodnju bicikala, komponenti i baterija te povećanje broja radnih mjesta za dva milijuna u Europi. “Biciklistički ekosustav” koji pokriva proizvodnju, turizam, maloprodaju, zdravstvo i sport već danas zapošljava milijun ljudi u Europi, naglašavaju iz Europskog parlamenta.
Organizacije koje se bave zagovaranjem bicikliranja redom su podržale rezolucije s naglaskom kako se njome napokon priznaje biciklizam kao punopravni način prijevoza i „ključ za postizanje dugoročnih klimatskih ciljeva”.
„Ova važna rezolucija, koja odražava mnoge naše dugogodišnje zahtjeve zagovaranja i politike, predstavlja ključnu prekretnicu za biciklizam. Pozdravljamo cijeli Europski parlament na usvajanju biciklističke strategije EU-a koja može osloboditi potencijal biciklizma i omogućiti većem broju ljudi da bicikliraju – i to sigurnije – diljem Europe“, komentirala je tako Jill Warren, izvršna direktorica Europske biciklističke federacije (ECF), mreže biciklističkih organizacija iz 40 europskih zemalja.
Nedostatak osiguranih parkirališta i namjenskih biciklističkih staza, ali i nedovoljne mjere za sprječavanje krađe neke su od prepreka koje sprječavaju rast biciklizma u gradovima, istaknuli su zastupnici Europskog parlamenta. Oni predlažu da regionalne i lokalne vlasti integriraju biciklizam, pristupačne e-bicikle i sheme dijeljenja bicikala u planove urbane mobilnosti.
„Više sinergija s drugim načinima prijevoza, poput više mjesta za bicikle u vlakovima ili sigurnijih parkirališta za bicikle na kolodvorima, također bi moglo pomoći industriji biciklizma“, naglašeno je iz Europskog parlamenta.
Zastupnici iz Odbora za promet i turizam EP-a koji su podržali rezoluciju, istaknuli su kako vlade i lokalne vlasti EU-a trebaju značajno povećati ulaganja u izgradnju odvojene biciklističke infrastrukture te smanjiti stope PDV-a za nabavu, najam i popravak bicikala i e-bicikala.
Rezolucijom se poziva EU i da uzme u obzir biciklizam kada gradi ili nadograđuje infrastrukturu Transeuropske prometne mreže (TEN-T) te da se ubrza razvoj EuroVelo, europske mreže biciklističkih ruta, i njenih 17 ruta.
„U Hrvatskoj ovo može dovesti do zaista velikih promjena. Ovakav ‘top-down’ pristup direktno od Europske komisije mogao bi bolje doprijeti do donosioca odluka na nacionalnoj razini, a samim time ih osvijestiti o važnosti i potencijalu biciklističkog prometa, na isti način na koji je zadnjih godina osviještena važnost željeznice“, komentirao je za H-Alter Janko Večerina iz Sindikata biciklista.
U toj udruzi koja se bavi zagovaranjem biciklističkog prometa smatraju i kako bi Hrvatska bi mogla biti zanimljiva lokacija za otvaranje novih tvornica ukoliko dođe do premještaja proizvodnih pogona biciklističke industrije u Europu.
No, zemlje paneuropske regije, a među njima i Hrvatska, već su u svibnju 2021. usvajanjem Paneuropskog glavnog plana za promociju biciklizma pod okriljem WHO/Europe i Ekonomske komisije UN-a za Europu, prihvatile obavezu razvijanja i provedbe strategija za razvoj biciklizam na nacionalnoj razini do 2030. S podacima iz 44 europske zemlje, analiza ECF-a pokazuje da trenutno tek 14 zemalja ima strategije na snazi, dok je šest isteklo, pa ih je potrebno ažurirati. Osam država je trenutno u procesu razvoja nacionalne biciklističke strategije po prvi put, među njima i Hrvatska. Taj se dokument zove Nacionalni plan razvoja biciklističkog prometa za razdoblje od 2022. do 2027. i trenutno čeka red na raspravu u Saboru pa potom javnu raspravu.
„Bitno je biti svjestan da se radi o neobvezujućem dokumentu tako da će napredak još uvijek ovisiti uvelike o političkoj volji kao i o pritisku od strane građana i struke, no ipak u slučajevima pokretanja novih projekata i mjera, plan bi trebao osigurati njihovu kvalitetnu i smislenu provedbu“, zaključuje Večerina.
Zastupnici u Europskom parlamentu, uz usvajanje rezolucije, također su pozivali Komisiju da 2024. proglasi Europskom godinom biciklizma.
Bacanje europskih novaca u vjetar
Novac iz europskih fondova koji je u Hrvatskoj dosad ulagan bicikliranje uglavnom uopće nije unaprijedio lošu situaciju s biciklističkom infrastrukturom i nije Hrvatsku približio razvijenim biciklističkim zemljama. Dovoljno je prijeći granicu u Sloveniju gdje se odmah vide biciklističke staze odvojene i od kolnika i od pločnika, da se uoči kako Hrvatska ima problem. U Hrvatskoj se EU novac uglavnom trošio i troši na uporno financiranje takozvanih „pješačko-biciklističkih staza“, upitno potrebna „odmarališta“ za cikloturiste redovito opremljena neadekvatnim stalcima za bicikle i slično, stanice za popravak bicikala ili punjenje e-bicikala proizvoljno postavljene bez istraživanja realne potrebe za njima, a koje se lako vandaliziraju i rijetko ili nikada ne vrate u funkcionalno stanje…
„Uočili smo ovaj problem i adresirali ga izravno krovnoj instituciji odgovornoj za provedbu programa i realizaciju njihovih specifičnih ciljeva – Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, ali i pojedinim jedinicama lokalne samouprave kao naručiteljima i investitorima, no u oba slučaja reakcija je izostala“, kaže Večerina.
U Sindikatu biciklista smatraju da i u jedinicama lokalne i regionalne samouprave i provedbenim i nadzornim tijelima za europske projekte nedostaje i volje i stručnosti. Rezultat je da se ugrađuje oprema ili izvodi infrastrukture, koja ne odgovara propisima, pa time odstupa i od uvjeta poziva. Za to su provedbena i nadzorna tijela izravno odgovorna.
„Svrha ovih projekata u konačnici bi trebalo biti ostvarivanje unapređenja u biciklističkom prometu za građane, a ne samo stvaranje lijepe slike temeljene na iskorištenom iznosu i postotku apsorpcije bespovratnih sredstava. No, mi imamo tek puko ispunjenje forme u obliku financiranja opreme i infrastrukture koja je neprikladna i samo će ju rijetki od onih kojima je namijenjena koristiti“, zaključuje Večerina.
