Zagrebačka Udruga za udomljavanje hrtova Honey uz pomoć partnerskih udruga udomljava hrtove iz Španjolske i Irske u Hrvatskoj. Ove se pasmine, naime, u svojim zemljama iskorištavaju u svrhu lova i utrka. „Osim udomljavanja, naš cilj je upoznati ljude s holokaustom ovih pasa u njihovim zemljama, o okrutnosti koje se kriju iza utrka s greyhoundima i o okrutnim tradicijama španjolskih lovaca koji se godišnje ‘riješe’ oko sto tisuća galga, španjolskih hrtova“, kažu Sanja Tica i Sandra Ivanišević iz udruge Honey.
Da životinje napuštene u Hrvatskoj ponekad pronađu dom u zapadnim zemljama nije rijetkost, no manje smo navikli da se životinje iz drugih zemalja Europske unije udomljavaju u Hrvatskoj. Upravo se time bavi zagrebačka Udruga za udomljavanje hrtova Honey koja od 2016. godine, uz pomoć partnerskih udruga, udomljava hrtove iz Španjolske i pasmine greyhound i lurcher iz Irske u Hrvatskoj. Ovi se psi, naime, u svojim zemljama iskorištavaju u svrhu lova i utrka.
„Osim udomljavanja, naš cilj je upoznati ljude s holokaustom ovih pasa u njihovim zemljama, o okrutnosti koje se kriju iza utrka s greyhoundima i o okrutnim tradicijama španjolskih lovaca /galguera u ‘rješavanju’ oko sto tisuća galga svake godine“, kaže Sonja Tica iz udruge Honey.
Galgo je španjolska autohtona pasmina hrtova, nekad je bila simbol španjolskog plemstva, a danas se koristi u lovu na zečeve. Ta praksa koja se opravdava tradicijom, rezultira time da svake godine nakon sezone lova deseci tisuća pasa završe odbačeni, ako ne dožive još goru sudbinu, bačeni u bunare, pa čak i obješeni. Profit koji se ostvaruje lovom zasad još uvijek nadvladava prava životinja.
„To je industrija koja godišnje zaradi 5,4 milijarde eura. Lovački lobi je u Španjolskoj izuzetno jak, toliko da je u veljači ove godine, nakon već spremnog nacrta o dobrobiti životinja u kojemu su po prvi put bile uključene i životinje za lov, neposredno prije izglasavanja ipak odlučeno da se galgi izostave. Galgi dakle, nisu psi koje zakon o dobrobiti životinja štiti. Još je jednom 337 000 lovaca pobijedilo, galgi ostaju ‘sredstvo za rad’“, naglašava Sandra Ivanišević iz udruge Honey.
Iako u Španjolskoj djeluju brojne udruge koje se bave spašavanjem tih pasa i udomljavanjem i u druge europske zemlje kao i u Sjevernu Ameriku, riječ je o tako velikim brojkama da ih većina ipak završi tragično.
„Nakon jedne ili dvije sezone lova njihovi ih lovci fizički osakaćuju jer je tradicionalno vjerovanje da galgo mora patiti da bi iduća sezona lova bila uspješnija. Oni psi koji izađu iz tog pakla bez polomljenih nogu, osakaćeni i slomljenog duha su rijetki. Oni koje volonteri udruga uspiju spasiti i pronaći dom izuzetne su sreće“, kaže Tica.
U Irskoj pak godišnje smrtno stradava oko šest tisuća pasa koji se koriste u utrkama, a još ih mnogo više vlasnici napuštaju kada odsluže svoj trkački vijek.
„Na trkalištima je dozvoljeno usmrtiti psa ako je tijekom trke ozlijeđen. Ozljede su vrlo često lako izlječive, no pas koji više ne može trčati, ne može ni zarađivati pa se takvi se psi usmrćuju odmah tamo, na trkalištu. Zakon to dopušta, sve je to u interesu profita na kladionicama“, kaže Ivanišević.
Preko udruge je dosad udomljeno više od 70 pasa iz Španjolske i Irske.
„Na početku našeg djelovanja ljudi su jako malo znali o teškom životu radnih hrtova, no danas nije neobično da ljudi zaustavljaju naše udomitelje i traže dodatne informacije o mogućnostima udomljavanja“, dodaje.
Udruga se financira isključivo putem donacija članova. Sredstva koja uspiju prikupiti troše uglavnom na participiranje putovanja u Milano gdje preuzimaju pse u partnerskoj organizaciji Pet Levrieri, te povremenim humanitarnim akcijama za pse kojima je potrebno liječenje.
S obzirom da je riječ o dugom putu i skupoj akciji, udomitelji sudjeluju s 300 eura što tek dijelom pokriva trošak transporta iz Španjolske ili Irske do Milana, gdje udomitelji preuzimaju svoje pse. Psi dolaze cijepljeni, čipirani i sterilizirani, a put do Milana također je trošak udomitelja, kao i obavezna kupnja specijalne orme koja je napravljena baš za hrtove. Kako navode iz udruge Honey, s obzirom na to da ti psi nemaju masnog tkiva, potrebna im je i odjeća – kabanica i kaput, što se kupuje najčešće putem interneta jer u našim trgovinama nije u ponudi.
Te lijepe životinje udomljuju ljudi koje dirne njihova teška priča. Zauzvrat dobiju ljubimce emotivne i blage naravi, često jako plahe.
„Oni dolaze izmučeni teškim životom, nose traume koje im, posebno na početku, određuju ponašanje. Ne znaju što je nježnost, ljubav, sigurnost. Vrlo često nikad nisu vidjeli pse drugih pasmina. Treba im vremena za adaptaciju. Dobra je stvar što su izvanredno prilagodljivi i brzo se vežu za svoje ljude, to je jedna od pasminskih karakteristika – snažno se vezuju i prilično su nezainteresirani za sve ljude osim svojih“, naglašavaju volonterke udruge kojima je važno da se ovoj temi priča kako bi omogućili dom što većem broju pasa. Na Facebook stranici udruge redovno objavljuju informacije o psima koji čekaju dom i dijeljenje tih postova im pomaže u radu.
„Naš je cilj da se zabrane trke s greyhoundima i lov s galgima, da ti psi u svojim zemljama dobiju status kućnih ljubimaca koji sada nemaju. Samo tako će biti zaštićeni i imati ista prava kao i ostale pasmine“, zaključuju Tica i Ivanišević.
