Danska je postavila visok cilj proizvoditi 100% električne energije iz obnovljivih izvora do 2030., a tu glavna uloga pripada pučinskim vjetroelektranama. One su znatno veće i teže do kopnenih, zahtijevaju puno lučkog prostora, posebne brodove za transport, dizalice… „Mi u Europi danas imamo manjak kapaciteta za energetsku tranziciju, manjak kapaciteta u lukama, manjak plovila, vlakova, kamiona… Mišići su nam slabiji od ambicija. O tome se ne razgovara dovoljno“, kaže Jesper Bank, glavni komercijalist luke Esbjerg, jedne od rijetkih luka u Europi koje su uopće opremljene za rad s ovim gigantima.
Lipanj u Danskoj, a trava se u Kopenhagenu žuti, spržena i beživotna kao da smo na Mediteranu u kolovozu. Kiša nije padala mjesecima, imamo mjesec dana ovakvog sunčanog i toplog vremena, to ovdje nije uobičajeno, kažu Danci. Temperatura je oko 30 stupnjeva, ali puše vjetar. Dovoljno da novinarka iz južnijih dijelova Europe pošteno izgori. Kiša je doduše pala sljedeći dan, no klimatske su promjene i ovdje vidljive.
Istovremeno, Hrvatska je brojala izrazito kišne mjesece, ali i rekordnu proizvodnju energije iz hidroelektrana. U Danskoj se pak hidroenergija gotovo i ne koristi, pa suša nije utjecala na njihov energetski saldo. Ovdje se više od 50 posto energije proizvodi iz energije vjetra, najvećim dijelom iz velikih vjetroelektrana na moru.
Upravo su nas offshore vjetroelektrane i dovele u Dansku. Na poziv Europske komisije sudjelovali smo u studijskom putovanju zajedno s novinarima iz 12 drugih zemalja EU. Danska je odabrana kao vodeća zemlja u tehnologiji pučinskih vjetroelektrana. Vindeby, prva offshore elektrana u svijetu instalirana je upravo u Danskoj prije 30 godina.
Danci se u Kopenhagenu kupaju s pogledom na vjetrenjače. One su postale sastavni dio danskog krajolika. Vide se kad se vozi preko mostova koje spajaju danske otoke, iz aviona kada se slijeće prema danskim aerodromima, kopnene se često vide iz prozora vlaka…
No, pučinske su vjetroelektrane giganti, veće od kopnenih, proizvode više energije te su zato sve atraktivnije. O kojim je veličinama riječ, dobili smo dojam u luci Esbjerg na jugu Danske, jednoj od rijetkih europskih luka koja je razvila kapacitete da se bavi ovim gigantima. Na tlu su poredane elise, koje su toliko dugačke da ih kamera mobitela ne uspijeva obuhvatiti u potpunosti.
U luci je parkirano više posebnih brodova koji prevoze stupove vjetroelektrana i montiraju ih. Kako nam pokazuje glavni komercijalist luke Jesper Bank, specijalni kranovi, specijalni brodovi i veliki prostorni kapaciteti potrebni su da bi jedna luka mogla servisirati ovu industriju. U Esbjergu su se na vrijeme prilagodili pa danas servisiraju ne samo potrebe danske offshore industrije već i više susjednih zemalja, Nizozemsku, Njemačku, Belgiju, Irsku, Veliku Briatniju.
„Mi u Europi danas imamo manjak kapaciteta za energetsku tranziciju, manjak kapaciteta u lukama, manjak plovila, vlakova, kamiona… Mišići su nam slabiji od ambicija. O tome se ne razgovara dovoljno“, kaže Bank.
Luke su često u središtima gradova te nema mjesta za njihovo proširenje, a razvoj kapaciteta jedne luke traje desetak godina te je potrebno planirati unaprijed. Esbjerška luka danas 30 posto svojih kapaciteta koristi za projekte offshore vjetra. Do danas su servisirali potrebe 60ak projekata ukupnog kapaciteta 23,6 GW, 4150 pučinskih vjetroturbina je prošlo ovom lukom.
„Ljudi nisu svjesni da bi samo jedna tvornica elisa zauzela pola luke. Danas se sve dramatično povećava, jedan stup teži tisuću tona. Ako je luka bila dizajnirana za ribolov, njeni dokovi ne mogu podnijeti te težine. Danas nam je potrebna dizalica viša od Eiffelovog tornja. To je potpuno novi posao“, ističe Bank.
Danas jedna vjetroturbina proizvodi i do 15MW energije, a stupovi su viši i od 250 metara. Najviši vrh Danske je inače skromnih 170 metara nizak, pa to efektivno znači da je najviši vrh Danske pučinska vjetroelektrana.
U svemiru pučinske vjetro industrije sve stalno raste, a rast ima svoje granice. Granice veličine vjetroturbina su se približile svom maksimumu, no Danci i dalje žele rasti.
Zato su osmislili projekte energetskih otoka, svojevrsne hubove energetske proizvodnje. Zasad planiraju dva takva otoka, jedan na Baltičkom, a drugi na Sjevernom moru koji će daleko premašiti proizvodnju danskih potreba.
Prvi je planiran je otoku Bronholmu u Baltičkom moru, 3GW pučinskih vjetorelektrana trebalo bi proizvoditi dovoljno energije za tri milijuna kućanstava. Transformacijska stanica će u ovom slučaju biti na pravom otoku. Ovaj projekt kreće u izgradnju i trebao bi biti završen do 2030.
„Kad je riječ o projektu na Baltiku, postoji dogovor s Njemačkom koja financira pola transformerske stanice i koja će koristiti tu energiju. U budućnosti se možda priključe Poljska, Finska, baltičke zemlje…“, kaže Hanne Strom Edlefsen iz Energineta, danske javne tvrtke, koja razvija i upravlja elektroenergetskom mrežom.
Razlika u “običnoj” vjetroelektrani i “energetskom otoku” je u pristupu čvorišta, iz jednog čvorišta se energija šalje u više zemalja.
“To znači efikasniji način izgradnje, učinkovitije korištenje infrastrukture, veću sigurnost opskrbe, vjetroelektrane su međusobno povezane… Na kraju to osigurava stabilnije cijene u Danskoj i povezanim zemljama”, kaže Strom Edlefsen.
No, tender za projekt u Sjevernom moru ovih je dana poništen zbog predviđenih prevelikih troškova za državu, više od 6 milijardi eura. Idejno bi projekt trebao početi s 3-4 GW proizvodnje, s ciljem proširenja na 10GW, a čak i bogatoj Danskoj nije jednostavno tako nešto financirati. “Moramo iskoristiti veliki potencijal pučinskog vjetra u Sjevernom moru, projekt je važan i za zelenu tranziciju Danske i Europe, kao i za sigurnost opskrbe. No, moramo paziti da izaberemo najodgovornija rješenja. Za to nam treba još vremena“, rekao je Lars Aagaard, danski ministar klime, energije i komunalnih usluga.
Danska je postavila visoki cilj proizvoditi 100% električne energije iz obnovljivih izvora do 2030. koja nije daleko. Ugljen planiraju izbaciti iz upotrebe do 2028. Tako se u luci Esbjerg uz termoelektranu na ugljen koja je već trebala biti zatvorena, ali je zbog plinske krize njen životni vijek produžen za godinu dana, može vidjeti novo postrojenje za daljinsko grijanje. U samoj regiji postoje brojne tvrtke i start-upovi koji se bave vodikom, bioplinom, e-metanolom, power2X tehnologijama, tehnologijama koje će pomoći Danskoj ostvariti zacrtani cilj. U luci Esbjerg mapiraju sve te tvrtke i predviđaju koje će potrebe luka treba zadovoljavati godinama unaprijed.
Što se tiče pučinskih vjetroelektrana u Hrvatskoj, o njima se tek počelo razgovarati. Tako je u ožujku prošle godine INA počela mjeriti brzine vjetra na svojim pučinskim plinskim platformama Izabeli Sjever i Ivani A, a udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH) objavilo je studiju Akcijski plan za obnovljive izvore na moru u Hrvatskoj, koja analizira mogućnosti iskorištavanja obnovljivih izvora energije u moru.
EU je postavila cilj klimatske neutralnosti do 2050. i sve će članice EU morati znatno povećati svoju proizvodnju iz obnovljivih izvora energije. Hrvatska je ove godine imala sreće jer je padalo puno kiše pa još uvijek živimo od posljedica planiranja u energetskom sustavu u 60-im godinama prošlog stoljeća, velikim hidroelektranama. U prvih pola godine je čak 75 posto energije proizvedeno iz obnovljivih izvora, no to je tek jedna godina. Tako na papiru već ispunjavamo kratkoročniji EU cilj od 42,4 do 45 posto udjela obnovljivih izvora u energetskom mixu do 2030. No, suša je po svim klimatskim predviđanjima, također neminovna budućnost Mediterana, i Hrvatska ne može ozbiljno računati samo na hidroenergiju.
Put do ostvarenja ciljeva EU ostavljen je svakoj državi članici na izbor. Ono što smo vidjeli u Danskoj je da Danci planiraju unaprijed, da njihove tvrtke proizvode dijelove, servisiraju, da razvijaju lučke kapacitete, ukratko njihova oklada na pučinski vjetar kod njih zapošljava ljude, a pravo kupnje udjela dobivaju i lokalne zajednice.
