Indikativno je da u brojnim klimatskim prosvjedima koji se posljednjih godina odvijaju diljem svijeta, kao i u raspravama koje ih prate, izostaje prozivanje vojne industrije i vojnih saveza za stanje klime, unatoč činjenici da je prema procjenama stručnjaka vojna industrija odgovorna za 6 posto emisije stakleničkih plinova, ne uzimajući u obzir sve posljedice koje na okoliš ostavljaju brojni ratovi.
NATO je doista u dobrom stanju zahvaljujući Vladimiru Putinu, ali iako njegovi neposredni izgledi obećavaju, cijela budućnost saveza trebala bi biti dovedena u pitanje.
U ovom trenutku, kada se Finska i Švedska pridružuju NATO-u, Putin se suočava s proširenim savezom protiv sebe. Ugled NATO-a toliko je vezan uz sudbinu Ukrajine da se, u malo vjerojatnom slučaju da Rusija postigne značajne vojne dobitke u sukobu, ne smije dopustiti da Kijev izgubi. Iz Putinove perspektive, njegovo upozorenje početkom prošle godine o prijetnji koju NATO predstavlja Rusiji postalo je samoispunjavajuće proročanstvo. To mu barem omogućuje da tvrdi “Rekao sam vam”‘ – što pomaže u održavanju domaće podrške.
U međuvremenu, NATO u javnosti stoji sve bolje. Nakon godina vođenja katastrofalnih ratova, od Afganistana, preko Iraka do Libije, sada javnost može zaboraviti na njih – bez obzira na trajne ljudske katastrofe koje su ostavili za sobom.
Da stvar bude još ružičastija, vojni proračuni rastu, razvijaju se brojna nova oružja, a postojeća se proizvode u ogromnim količinama. Oboje će rezultirati većim profitima vojne industrije jer zemlje diljem svijeta žure kupiti novu opremu, čak i ako njihove oružane snage nemaju veze s ratom u Ukrajini.
Prodaja oružja direktno je potaknuta iskustvom rata u Ukrajini. Ministar za nabavu obrambene opreme Ujedinjenog Kraljevstva, James Cartlidge, nedavno je izjavio da su novi projektili poslani tamo dobili “sjajne kritike”. Ukrajina sada posjeduje “moćno oružje”, a tehnologija je “izuzetno tražena”.
Oleksij Reznikov, bivši ukrajinski ministar obrane, izrazio je to još izravnije: “Naši zapadni saveznici sada mogu vidjeti funkcionira li njihovo oružje, koliko učinkovito radi i treba li ga nadograditi. Globalna vojna industrija ne može izmisliti bolje poligon za testiranje.” A kako bi situacija bila još bolja za industriju oružja, Joe Biden sada sukob uspoređuje s početkom Hladnog rata, očito razmišljajući u terminima godina budućeg rata.
Unatoč tome, NATO pazi da se previše ne zapetlja, imajući na umu rizik da bi Putin mogao prijeći na ekstremniju taktiku. Ovo je jedan od razloga zašto Ukrajini neće biti dopušteno pridruživanje NATO-u u skorije vrijeme.
Osim toga, temeljni problemi tiču se činjenica da je rat duboko ukorijenjen, NATO se sve više osjeća sigurnim u sebe, a tvrtke za proizvodnju oružja ubiru bogate profite.
S druge strane, diljem globalnog Juga, ovaj rat se uglavnom percipira kao ogromno odvraćanje od mnogo važnijih izazova. Prvo, iako možda Rusija uživa nešto veću podršku, zajedničko stajalište je “nosite se svi skupa” umjesto podrške NATO-u. Problemi koji još uvijek odjekuju Bliskim istokom i zapadnom Azijom povezani su s razornim učincima sukoba nakon 11. rujna, zapadnim neuspjesima i ogromnim gubicima ljudskih života. Ono što preteže u cijeloj toj regiji, uključujući i Afriku je iskustvo kolonijalizma.
U osnovi, sve više prevladava stajalište da globalni klimatski kolaps i brojne posljedice te rastuće katastrofe, posebno za siromašnije regije, predstavljaju znatno veći izazov od rata u Ukrajini.
Ironično je da je nedavnim NATO samitom dominirala tema konflikta u Ukrajini baš u trenutku kada je pojas zemalja od Španjolske do Turske proživljavao ekstremne temperaturne valove dok je područjem harala anticiklona Kerber. Očekivalo se da će Italija, Francuska, Španjolska, Hrvatska, Grčka i Turska doseći temperature iznad 40°C, a Sardinija i Sicilija čak 48°C, potencijalno dosegnuvši najtoplije temperature ikada zabilježene u Europi prema predviđanjima Europske svemirske agencije.
Među državama članicama NATO-a veza između ratova i ekstremnog vremena jednostavno nije uočena. Iako je NATO već više od 70 godina posvećen “vojnoj zaštiti”, taj vojni savez nije prikladan za suočavanje s najvećim svjetskim sigurnosnim izazovom: klimatskim kolapsom. To je rječit primjer izreke: “Ako imaš samo čekić, sve izgleda kao čavao.”
Klimatski ciklus južne oscilacije ulazi u fazu El Niňo, koja će u kombinaciji s postojećim globalnim zagrijavanjem donijeti godine ozbiljno ekstremnih vremenskih uvjeta koji će se protezati do sredine i kasnih 2020-ih. Uistinu, nedavni toplinski balon iznad SAD-a i Meksika, šumski požari u istočnoj Kanadi, vremenski sustav Kerber u južnoj Europi i velike poplave u Indiji rana su upozorenja o daleko većim problemima koji će uslijediti bez trenutačnog i radikalnog smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Možda svi ovi znakovi upozorenja dovedu do prijeko potrebne promjene u našim prioritetima. Trošenje milijardi na vojsku može dovesti do visoke profitabilnosti, ali potpuno promašuje svrhu kada je riječ o najvećem sigurnosnom izazovu s kojim se suočava cijeli svijet.
