U posljednjih pola stoljeća procijenjena prosječna godišnja temperatura na području Grada Zagreba je znatno porasla, pokazuje analiza novinarskog istraživačkog tima OBC Transeuropa.
Pitanje klimatske krize hitnije je nego ikada. Svakim danom smo sve bliže, ili već proživljavamo, dramatične promjene u raznim aspektima klimatskog sustava, koje će se potom odraziti na sve vidove života. Rat u Ukrajini zasjenio je trenutno klimatsko pitanje, no s druge strane, donio je fokus na energetska pitanja i potrebu hitnog izbacivanja fosilnih goriva iz upotrebe.
Klimatski problem je taj što se većini ljudi razgovor o globalnoj slici predalek i neosoban, a sve o čemu se govori očekuju da se dogodi nekom drugome ili nekoj drugoj generaciji. No, što se događa kada se konkretne brojke svedu na lokalni nivo? Upravo je to napravio istraživački novinarskog tima OBC Transeuropa koji je analizirao podatke o temperaturi za više od 100 000 europskih općina u 35 zemalja. Usporedili su srednje vrijednosti iz 1960-ih s onima iz razdoblja od 2009. do 18. kako bi vidjeli koji su razmjeri globalnog zatopljenja u svakoj lokalnoj zajednici.
Tako je iz analize vidljivo da je u posljednjih pola stoljeća procijenjena prosječna godišnja temperatura na području Grada Zagreba je znatno porasla. Dok je tijekom 1960-ih iznosila +10,3°C, u razdoblju između 2009-18. porasla je za čak 2,2 stupnja, iznosila je čak +12,5°C, pokazuje analiza koju je istraživački tim napravio 2020. za Europsku mrežu novinarstva podataka (EDJNet) 2020. korištenjem podataka Copernicusa i Europskog centra za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF).
No, ako se usporedi s drugim županijama Zagreb nije prošao najgore. Glavni grad Hrvatske je tu tek 13. mjestu, iako je nešto iznad prosjeka za sve županije +2,1°C za navedeno razdoblje. Prednjače Splitsko-dalmatinska županija s +2,57°C prosječnog porasta temperature i Krapinsko-zagorska županija s +2,56°C.
U usporedbi s drugim većim hrvatskim gradovima, Split je nešto lošije prošao s +2,5°C, kao i Rijeka s s +2,7°C. Porast u Osijeku identičan je onom zagrebačkom, +2,2°C. Nešto bolje stoje Pula s +1,6°C i Zadar s +1,3°C.
Ako pogledamo još lokalnije, mjesta u kojima je procijenjena prosječna godišnja temperatura najviše porasla u Hrvatskoj su Šestanovac, Zadvarje i Lastovo s +3,3°C. U Rovinju, Vrsaru i Funtani je pak procijenjena prosječna godišnja temperatura najmanje porasla, za +1,3°C, kao i u Zadru.
Kada se Zagreb usporedi s većim gradovima iz susjednih država, vidimo da ima i onih kojima je još gore. Budimpešta je tu neslavni prvak, zabilježila je čak +4.4°C višu temperaturu u istom razdoblju. Beč bilježi porast od +2,6°C, isto kao i Prag. Od mediteranskih gradova porasti se dosta razlikuju. Rim je tako na +3,7°C dok je Venecija znatno bolje prošla s +1,4°C. Barcelona je izbrojala +2,1°C, Madrid +2,5°C. Slično Madridu su prošli Tirana s +2,6°C i Lisabon s +2,7°C, dok je Atena na +1,7°C.
Zanimljivo je pogledati i kako je prošao sjever Europe koji je, čini se, nešto malo bolje prošao. Stockholm je tako na +2°C, Oslo na +1,6°C, a Kopenhagen +2,2°C.
Svi navedeni podaci se odnose na procijenjene vrijednosti temperature na dva metra od tla i pokrivaju staničnu mrežu, s ćelijama veličine 5,5×5,5 km. Istraživački tim je za svaku ćeliju obradio podatke kako bi dobili srednje vrijednosti temperature za dva uzeta desetljeća i izračunali vrijednost nastale temperaturne varijacije. Svaka europska općina bila je povezana s jednom od ćelija.
„Podaci i procjene o srednjim temperaturama na lokalnoj razini pokazuju da su klimatske promjene utjecale na gotovo svaki kutak Europe, budući da su se srednje temperature u pola stoljeća u više područja povećale za više od 2°C“, naglašavaju autori.
Da klimatske promjene nisu nešto što će se događati u budućnosti i nekome drugome, nego su one tu i događaju se pred našim očima i u Hrvatskoj, naglašava i Luka Tomac, dugogodišnji klimatski aktivist, predsjednik Zelene akcije i autor knjige ‘1°C Rising – Stories from the Front Lines of Climate Change’. Procesi i projekcije za koje se mislilo da će trebati nekoliko desetljeća, događaju se u samo nekoliko godina.
„Hrvatska je zbog svoje klimatske specifičnosti jedna od najranjivijih zemalja u Europi. Ako pogledamo samo ovo proljeće, oboreni su temperaturni rekordi diljem zemlje, tuča je u nekoliko navrata uništila poljoprivredne kulture u Zagorju, more na Mljetu mjeri temperaturu od 30C. Upravo ti vremenski ekstremi koji su nekada bili rijetka pojava i pojavljivali su se možda jednom u 10 do 15 godina, sada se javljaju i nekoliko puta godišnje. Osim što moramo raditi na rapidnom smanjenju emisija CO2, izuzetno je bitno raditi i na prilagodbi na već postojeće i očekivane klimatske promjene jer će troškovi svake godine biti sve veći“, zaključuje Tomac.
——————————————————————————————————————————————
Članak je objavljen u suradnji s Europskom mrežom za data novinarstvo. Cijelo istraživanje dostupno je na web stranici https://climatechange.europeandatajournalism.eu/en/.
