“Rješenje energetskog siromaštva Hrvatske nije davanje bonova građanima“, kaže Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner. Na Krku se gradi prva komunalna solarna elektrana koja će omogućiti lokalnim samoupravama da odluče hoće li siromašnim građanima dati električnu energiju besplatno ili po niskoj cijeni. No, ovakve priče će i dalje biti iznimka. Kroz nove energetske zakone koji su trebali biti šansa za građane da izađu iz energetske krize, funkcioniranje energetskih zajednica i dijeljenje električne energije praktički je onemogućeno.
„Kada bi na otoku Krku imali energetsku zajednicu onda bi škola koja preko ljeta proizvodi energiju a ne troši ju jer je zatvorena, mogla davati energiju hotelu, a hotel koji je po zimi zatvoren a ipak proizvodi neku količinu energiju, davao bi je školi. Ili bi brodogradilište u Malinskoj od ponedjeljka do petka uzimalo energiju koju proizvode solari na vikendicama, a vikendom kada ne radi bi vraćalo energiju vikendašima. Kada bi bilo moguće napraviti energetsku zajednicu na području cijele Hrvatske, vi biste mogli proizvoditi energiju na svojoj vikendicu, a trošiti je u svojim stanovima“, opisao je Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner s Krka kako bi izgledalo djelovanje funkcionalnih energetskih zajednica.
No, u prenošenju EU direktiva u hrvatsko zakonodavstvo počinjene su velike greške koje će onemogućiti funkcioniranje ovog naprednog koncepta Europske unije koji bi građanima trebao nuditi i veću energetsku neovisnost i sigurnost, a bitan je i za smanjenje energetskog siromaštva. Građanima EU je dana prilika da budu i proizvođači i potrošači energije te da tu energiju dijele, no hrvatski bi građani prema analizi koju je napravila Ana Maria Boromisa s Instituta za razvoj i međunarodne odnose opet mogli ostati zakinuti zahvaljujući dvojbenim potezima vlasti, upozorili su u subotu Piršić, Boromisa i dr. Goran Krajačić sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
„Što je logičnije nego da stavite svoju solarnu elektranu na krov i dijelite viškove s onima kojima treba, da napravimo komunalne solarne elektrane. Kada pada kiša mom kućanstvu iz našeg solarnog sustava nedostaje 10 kwh električne energije. Da imam par vikendaša oko mene koji također proizvode energiju, ja bih uzimao njihovu energiju preko lokalne trafostanice, a po ljeti kada su oni tamo, vraćao bih im to. To je razumno i jako dobro za Hrvatsku, za nas obične građane i za gospodarstvenike. To nije dobro samo za one koji zarađuju uvozom plina, nafte i struje iz prljavih termoelektrana. Deset godina smo se borili da broj papira koje treba prikupiti za postavljanje obične fotonaponske elektrane padne sa 66 na tri. Ako se ne borimo sada, čekat ćemo opet deset godina da možemo dijeliti energiju među sobom“, zaključuje Piršić.
Sporni zakoni su Zakon o tržištu električne energije kojim se u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (IMED) i Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji kojim se preuzima Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (RED II). Sabor RH izglasao ih je krajem prošle godine u postupku usklađivanja s EU direktivama.
„Što se tiče energetske tranzicije i uključivanja građana po ovim se novim zakonima neće dogoditi ništa jer su građani onemogućeni da naprave bilo što. Hrvatska ima vremena do lipnja izvijestiti što je napravila po Nacionalnom planu oporavka, do tada možemo ukloniti prepreke za veće implodiranje obnovljivih izvora energije. Ovisno o tome mi ćemo moći povlačiti europske novce ili nećemo. Mogli bismo sami sebi pucati u nogu jer nismo napravili preduvjete. Bilo bi jako bitno u ovim vremenima kada cijene energenata rastu da napravimo iskorak za stvaranje osnove za dugoročniji održivi rast“, istaknula je Boromisa.
Stručnjaci su kao jednu od glavnih prepreka koje sadašnje zakonodavstvo postavlja pred građane i tvrtke istaknuli uvjet da energetske zajednice mogu pokrivati područje samo jedne jedinice lokalne samouprave. U Hrvatskoj imamo 556 takvih jedinica te bismo teoretski mogli imati 556 energetskih zajednica.
„Mi bismo tako na otoku Krku mogli imati sedam energetskih zajednica. Dvije trećine JLS u Hrvatskoj nema kapaciteta da naprave sustav gospodarenje otpadom, a tamoli energetsku zajednicu“, kaže Piršić.
Zakon kruto ograničava i tko može biti član energetskih zajednica. To mogu biti fizičke i pravne osobe, ali s raznim ograničenjima. Od pravnih osoba to mogu biti mala i srednja poduzeća, ali ne ona čija je primarna djelatnost ono što je djelatnost energetske zajednice. Član takve zajednice dakle ne može biti netko tko bi imao iskustva i znanja u tom polju. Također postavljene su i zapreke u smislu da ako jedan čovjek ima svoju kuću i autopraonicu u istoj jedinici lokalne samouprave, on ne može razmjenjivati energiju sam sa sobom ako je vlasnik i jednog i drugog.
Sporno je i to što su energetske zajednice definirane kao strogo neprofitne organizacije što Europa ne traži niti predviđa u svojim direktivama. Dok se inzistira na neprofitnosti svi papirnati administrativni zahtjevi ostaju isti kao i za druge energetske subjekte.
Problematično je i ograničenje da se razmjena električne energije može odvijati samo na području iste niskonaponske trafostanice kojih je u Hrvatskoj više od 26 tisuća, a mogućnost dijeljenja energije iz obnovljivih izvora za aktivne kupce ograničena je na zgradu ili stambeni blok
„Ono što je apsolutno apsurdno je da se ograničenje razmjene na jednu trafostanicu primjenjuje i za zajednice obnovljive energije tako da ne možete razmjenjivati toplinsku energiju šire od područja jedne trafostanice za električnu energiju što nema nikakvog smisla. Ti neki elementi pokazuju da su zakoni napravljeni u žurbi, nepromišljeno i da će se vrlo brzo trebati revidirati“, ističe Boromisa.
Kao jedan od rijetkih pozitivnih primjera u Hrvatskoj razvoja građanske energije ističe se otok Krk koji je još 2012. donio odluku da želi postati energetski neovisan i CO2 neutralan. Cilj koji su si postavili na otoku je proizvoditi 100 MW obnovljive energije u miksu 60 MW fotonapona, 30 MW vjetra i 10 bioplina. S tim kapacitetima planiraju proizvoditi 150 GWh godišnje.
„Trenutna otočna potrošnja je 112 GWh no planirali smo povećanje zbog očekivanog prelaska vozila i plovila na električni pogon. Danas na Krku imamo u funkciji više od 100 malih fotonaponskih sustava i radimo prvu veliku komunalnu solarnu elektranu snage 10 MW. Ona bi trebala proizvoditi 13 GWh električne energije godišnje. To otvara mogućnost da naše lokalne skupštine donesu odluku da će dati energiju siromašnima besplatno ili jako jeftino“, kaže Piršić.
Tako je procijenjeno da će krčka komunalna elektrana proizvoditi energiju po cijeni 25 eura MWh, dok je energija koju sada plaćamo na nacionalnoj razini više od 80 eura MWh, što jasno pokazuje koji je put do jeftinije energije i time manje siromašnih građana.
“Rješenje energetskog siromaštva Hrvatske nije davanje bonova građanima. To je kao da građaninu koji živi na obali mora prepunog ribe date ribu, a ne date udicu i naučite ga da lovi ribu. Ovo što radi vlada je apsurdno. Mi možemo proizvoditi nekoliko puta jeftiniju energiju, a ako nam dopuste da je dijelimo, uz to ćemo je trošiti 30 posto manje“, kaže Piršić.
Energetska tranzicija će se sigurno dogoditi, no pitanje o kojem se između ostalog i kroz ovu regulativu odlučuje je tko će od nje imati najviše koristi te tko će i kako koristiti milijune eura iz Europske unije, veliki igrači ili svi zainteresirani građani. Nakon analize novih zakona ostaje sumnja da će u Hrvatskoj to biti veliki igrači koji već dominiraju tržištem dok će građani i dalje tonuti u energetsko siromaštvo i ovisnost o nestabilnim kretanjima cijena na tržištu.
Piršić, Boromisa i Krajačić pozvali su zato Vladu da inicira izmjenu Zakona o tržišnoj energiji donošenjem amandmana na članke 25 i 26 koji se odnose na energetske zajednice.
„Očekujemo da shvate da su napravili loše i da se to popravi. Ukoliko se ništa ne promijeni u mjesec dana obratit ćemo se višim instancama, a ako to ne upali obratit ćemo se europskim institucijama s upozorenjem da je Hrvatska namjerno pogrešno implementirala jednu od ključnih europskih energetskih direktiva“, zaključili su svoj apel.
Veliko kašnjenje ukazuje na manjak političke volje
Hrvatska kasni u preuzimanju direktiva vezanih uz energetsku tranziciju. IMED je tako trebala biti preuzeta u nacionalno zakonodavstvo do 31. prosinca 2019., a Zakon o tržištu električne energije usvojen je 1. listopada 2021. Dakle, kasnio je dvije godine. RED II trebala je biti preuzeta u nacionalno zakonodavstvo do 30. lipnja 2021, tj. kasnio je oko pola godine, što se nadovezalo na kašnjenje u preuzimanje RED od više od dvije godine.
„Hrvatska je u grupi osam država članica s velikim kašnjenjem i nedosljednim preuzimanjem direktiva. To općenito ukazuje na nedostatak političke volje“, ističe u svojoj analizi zakona dr. Boromisa.
Tragična sudbine bake Ljube kojoj je solarna energija donijela svjetlo
Devedesetogodišnja Ljuba Obradović iz sela Donji Klasnić u okolici Gline provela je većinu svog života, čak 53 godine, bez električne energije. Kada je dospjela u medije njena priča je skrenula pozornost javnosti na razmjere siromaštva koje vlada u nekim dijelovima Hrvatske. Prošloga tjedna požar je do temelja spalio njenu ruševnu kuću. Policija još nije definitivno potvrdila da je starica stradala u požaru, ali kako do danas nije pronađena živa, mala je vjerojatnost da je preživjela. Zahvaljujući inicijativi Ljudi za ljude Ljuba je posljednje tri godine ipak imala svjetlo u kući zahvaljujući energiji iz solarnih panela.
Tragična sudbina bake Ljube rastužila je sve koji su je poznavali i pokušavali joj pomoći. Ostaje činjenica da u Hrvatskoj u 21. stoljeću i dalje znatan broj ljudi živi bez pristupa onome što smatramo osnovnim uvjetima modernog života, električnoj energiji, a da politike koje se vode na nacionalnoj razini idu i dalje u smjeru energetskog osiromašivanja građana.
