Ovoga je ljeta rekordan broj od 56 aktivnih francuskih nuklearnih reaktora bio izvan stroja, no Francuska i dalje planira graditi nove. Njemačka se opredijelila za potpuno zatvaranje nuklearki. Švicarska neće graditi nove, ali ni zatvoriti stare uskoro. „U Švicarskoj gradnja novog reaktora ne bi bila moguća za manje od 20 do 25 godina. S klimatskog stajališta to je prekasno. Nemamo vremena za to“, kaže Fabian Lüscher iz Švicarske energetske fondacije SES, koji je uvjeren da je ideja da bi nuklearna energija riješila klimatsku krizu posve promašena.
Francuzi koji se i dalje klade na nuklearnu energiju, planiraju graditi trajno odlagalište nuklearnog otpada pokraj sela Bure na sjeveroistoku zemlje gdje su već izgradili nuklearni laboratorij na dubini od 500 metara ispod zemlje, saznali smo tijekom istraživačkog novinarskog putovanja o nuklearnoj energiji u organizaciji Clean Energy Wire CLEW. Kada se siđe s autoceste i prolazi selima prije Burea, vidi se da je polovina kuća napuštena. Ovaj je kraj i prije deindustrijaliziran pa su se ljudi odseljavali u potrazi za poslom, ali nakon gradnje nuklearnog laboratorija još ih se više odselilo, pričaju aktivisti u Kući otpora u Bureu. U selu živi još 80-ak stanovnika, a neki od njih su se ovdje doselili kako bi se borili protiv odlagališta nuklearnog otpada. Neki su i kupili kuće, počeli se baviti poljoprivredom. Kuća u središtu sela koju su aktivisti također kupili, služi kao mjesto susreta, edukacije i spavaonica za povremene stanovnike sela.
„Na početku, u 90-ima, ovdje su bili veliki prosvjedi. Sudjelovale su deseci tisuća ljudi, mobilizirali su se i francuski i njemački nuklearni pokreti, no laboratorij je ipak sagrađen. Godinama su govorili da će ovdje biti samo laboratorij, ali svima je bilo jasno da namjeravaju skladištiti nuklearni otpad“, kaže Joël Domenjoud iz antinuklearne mreže Sortir du Nucléaire.
Domenjoud je jedan od aktivista koji su se doselili na ovo područje. Posljednjih šest godina živi 40-ak kilometara dalje.
„Kada su vlasti planirale ovaj projekt, govorili su kako ovo područje ionako gubi stanovništvo, a da će se ovako kraj razvijati. No, ništa se nije promijenilo, posla za ljude nema, niti ekonomskog rasta“, tvrdi Domenjoud.
U Kući otpora najviše su zabrinuti zbog utjecaja skladištenja na podzemne vode. Ne mogu doći do svih informacija jer ih vlada nije učinila dostupnima.
„U 70-ima su mislili da je dobra ideja baciti nuklearni otpad u more. Sada ga nećemo bacati u more, ali ga možemo zatrpati pod zemlju? U čemu je razlika?“, pita se Angelique Huguin iz 80-ak kilometara udaljenog grada Verduna.
I Huguin i Domenjoud voljni su otkriti svoja puna imena iako aktivizam protiv nuklearnog otpada nije bezazlena stvar. Dosad su bezbroj puta ispitivani na policiji, kuće su im pretraživane, laptopi oduzeti, mobiteli prisluškivani.
U cijeloj Europi nije profunkcioniralo još nijedno trajno duboko geološko odlagalište nuklearnog otpada iako su nuklearne elektrane ovdje desetljećima. Najbliže su tome Finci koji su sagradili svoje, ali ni oni još ne skladište otpad u njemu.
„Gradimo te super elektrane bez WC“, slikovito opisuje Luc, još jedan aktivist koji se doselio u ove krajeve i sada radi na uzgoju ekološkog povrća u blizini sela.
No, Francuska nema namjera stati. Elektrane bez WC-a su i dalje njihov izbor. Nakon naftne krize u 70-ima Francuzi su izlaz iz energetske ovisnosti vidjeli u nuklearnoj energiji. Sagradili su više od 50 reaktora u relativno kratkom vremenu. Plan je bio sagraditi čak 170 do 2000., ali to se nije ostvarilo. No, tada je za gradnju nuklearke bilo dovoljno pet godina, sada je to čak 15. Pedeset godina kasnije, na francuskim izborima i dalje se igra na kartu iste tehnologije. Sadašnji predsjednik Emmanuel Macron je obećao izgradnju šest novih reaktora, a njegova protivnica na izbora Marine Le Pen je tvrdila da bi ih ona izgradila još više. Posljedično, Francuska kasni na vlak korištenja obnovljivih izvora energije, jedina je država u EU koja nije dosegla svoje ciljeve za obnovljive izvore energije do 2020. Imali su cilj od 23%, a postigli su samo 19,1%.
„Kod nas je stav da ne trebamo obnovljive izvore energije jer imamo nuklearke, a sada vidimo da imamo problema i s nuklearkama“, kaže Phuc-Vinh Nguyen, istraživač energetskih politika iz Centra za energiju Jacques Delors.
Ovoga je ljeta rekordan broj od 56 aktivnih francuskih reaktora bio izvan stroja. Njih 12 zbog problema s korozijom što je posljedica starosti, a tri su bile izvan stroja jer je voda u rijekama bila pretopla i nije mogla hladiti reaktore, problem koji se s napredujućim zagrijavanjem planeta sve češće javljati.
Trošak nuklearke je jednak i kada radi i kada ne radi. Remonti nekih elektrana zastali su i zbog štrajkova, a u zadnje dvije godine Francuzi su izgubili 20-30% na produktivnosti svojih elektrana. S dolaskom zime, problemi s električnim energijom rastu jer se Francuska oslanja na grijanje preko električne energije kao nijedna druga europska zemlja. Zimi imaju ogroman porast potrošnje energije, imaju potrebu za 90 gW dok je kapacitet nuklearki 61 gW.
„Električno grijanje je ono koje diktira cijelu raspravu. Morate garantirati da ćete sljedeće zime moći pokriti potrošnju. Svaki dodatni temperaturni stupanj manje znači da je potrebno 2 gW električne energije više. Zatvaranje svakog reaktora znači da morate nadomjestiti tu proizvodnju“, kaže Yves Marignac iz nezavisnog think thanka Association négaWatt.
Trenutni je plan produžiti svim reaktorima životni vijek na 50 godina, a sa svakom dodatnom godinom rada povećava se rizik od kvarova. Ni samo rastavljanje elektrana nije ni jednostavno ni jeftino. I taj proces traje čak 15 godina.
Francuska šalje procesuirani uran iz svojih nuklearki na obogaćivanje u Rusiju, kako bi se dio mogao ponovno koristiti. No, tek se jedna osmina vraća u Francusku, dok ostatak osiromašenog urana ostaje u Rusiji kao nuklearni otpad, tvrdi Marignac.
Kako je veći dio spomenutih elektrana i dalje izvan stroja, uvoze električnu energiju iz susjedne Njemačke, koja ima sasvim drugačiji pogled na nuklearnu energiju.
Godine 2000. tadašnja je koalicijska vlada socijaldemokrata i zelenih odlučila ukinuti nuklearnu energiju ograničavanjem životnog vijeka nuklearnih elektrana na oko 32 godine. 2010. nova vlada pod kancelarkom Angela Merkel produžila je rad nuklearnih elektrana do 14 godina. Ova je odluka poništena samo nekoliko mjeseci kasnije nakon nesreće u Fukushimi 2011., kada je osam njemačkih nuklearnih elektrana trajno zatvoreno, a savezni parlament izglasao ograničenje rada preostalih devet. Posljednje tri su trebale isključene 2022. godine, no zbog situacije s energijom u Europi, prema prijedlogu Vlade njihov bi rad mogao biti produžen najmanje do travnja 2023.
Sve se tri nuklearke nalaze na jugu Njemačke, jedna od njih u saveznoj državi Baden-Württenberg.
„Uvjereni smo da je isključivanje nuklearki iz energetskog sustava prava odluka, ali moramo prihvatiti trenutnu situaciju i njemačku politiku“, kaže Dr. Andre Baumann, državni tajnik Baden-Württenberga u Ministarstvu za okoliš, zaštitu klime i energetike.
U toj je saveznoj državi prvi veći reaktor Obrigheim prestao s radom 2005., ali njegovo će rastavljanje trajati još dvije-tri godine što pokazuje koliko je to dugotrajan i kompliciran proces.
S druge strane, oni se klade na solarnu energiju. Od 1. siječnja ove godine solarne elektrane moraju biti instalirane na svim krovovima novih industrijskih i komercijalnih zgrada u Baden-Württenbergu, a od 1. svibnja i na krovove svih novih stambenih zgrada.
U tijeku su i pregovori o uvođenju obaveze da svi krovovi moraju biti pokriveni solarima do 2035. Tada će ta država proizvoditi više energije nego potroše. Kada usvoje ovu legislativu, bit će prva država u Njemačkoj s takvim planom za solarnu energiju.
„Krovovi su savršena infrastruktura. Do sredine sljedeće godine usuglasit ćemo se o legislativi. To je dobro za industriju, dobro je za vlasnike kuća i dobro je za klimu“, kaže Baumann.
No, nije sve tako idealno jer je Baden-Württenberg drugi najveći potrošač ugljena u Njemačkoj. Nadaju se da će se „skinuti“ s ugljena do 2030. Za to nužnim smatraju izgradnju mreže za transport energije vjetra sa sjevera Njemačke i korištenje zelenog vodika.
Ni Njemačka nije riješila pitanje dugoročnog odlaganja nuklearnog otpada. „Odluka o lokaciji nas tek čeka i bit će to jedna od najtežih odluka u njemačkoj povijesti“, smatra Baumann.
Još od 70-ih godina postoje njemačko-francuska i njemačko-švicarska komisija za nuklearnu sigurnost, koje razmjenjuju informacije o sigurnosnim pitanjima. No, Nijemci sigurno nisu sretni što i francuski i švicarski susjedi planiraju svoja odlagališta sagraditi na njihovim granicama.
I dok su njemački i francuski planovi o nuklearnoj energiji potpuno suprotni, Švicarska je pak negdje, u „tipičnom švicarskom kompromisu“. Od 2017. Švicarska je usvojila politiku isključivanja nuklearki iz upotrebe. Na referendumu je odlučeno da se nove nuklearke neće graditi, no postojećima je dopušteno da rade dok god se smatraju sigurnima, a to je uglavnom do 60 godina, iako su građene za životni vijek od 40 godina. U toj zemlji trenutno rade četiri reaktora na tri lokacije, najstariji je u operaciji već 52 godine, a najmlađa nuklearka u Leibstadtu 38.
„Nijedna švicarska nuklearka nije dizajnirana da izdrži sudar s današnjim avionima, cyber napad ili teroristički napade u današnjem obimu. To je ranjiva infrastruktura. Po današnjim standardima te elektrane ne bi dobile dozvolu tako da imamo dvostruke standarde“, kaže Fabian Lüscher iz Švicarske energetske fondacije SES, koji je uvjeren da je ideja da bi nuklearna energija riješila klimatsku krizu posve promašena.
„Čak i da se odluči graditi nuklearna elektrana trebalo bi promijeniti federalni zakon, a to dugo traje. Rokovi gradnje su danas barem 12 do 15 godina. Dodajte to na 10 godina političke borbe, pa vidite da u Švicarskoj novi reaktor ne bi bio moguć za manje od 20 do 25 godina. S klimatskog stajališta to je prekasno. Nemamo vremena za to“, ističe Lüscher.
Zimi Švicarci uvoze električnu energiju iz Francuske koja sad nema dovoljno ni za sebe. Dodatni problem je to što nemaju dogovor o uključenju u europsko tržište zbog desnih političara koji se protive povezivanju s EU.
„Naša pozicija bez toga je puno slabija. Unatoč svemu, tranzicija prema 100% obnovljivim izvorima energija u Švicarskoj se još uvijek sreće sa snažnom protivljenjem“, kaže Lüscher.
Ove godine je postignut politički dogovor o 15 hidroprojekata u Alpama, podizanje visine brana na postojećima i gradnja nekih manjih novih hidroelektrana, no Švicarska tek čeka veći proboj korištenja drugih obnovljivih izvora energije.
Najmlađa švicarska nuklearka u Leibstadtu prošle godine pola godine nije radila zbog zamjene kondenzatora. Nuklearka svake godine prestaje s radom na dva mjeseca zbog zamjene goriva. Svake se godine mijenja jedna petina goriva. Polovina obogaćenog urana uvozi se iz Rusije.
„Imamo petogodišnji ugovor koji ne možemo raskinuti, ali sigurno nećemo ulaziti u novi ugovor s Rusijom“, kaže Willibald Kohlpaintner, predsjednik uprave nuklearke u Leibstadtu.
Kao i njihovi veći susjedi, Švicarci nuklearni otpad još skladište u privremenim uvjetima. Ove je godine odlučeno da će graditi duboko geološko odlagalište na granici s Njemačkom, u Nördlich Lägernu. 2031. bi se o tome trebao održati referendum, a od 2060. tamo i stavljati otpad. No, daleko je 2060.
Od ekoloških razloga, sigurnosnih problema, nepovjerenja građana, nerješivog problema nuklearnog otpada, za nuklearnu je energiju možda i najveća prepreka financiranje. Pronaći novac za gradnju nuklearki je danas puno teže nego 70-ih godina i ovisi gotovo isključivo o javnom sektoru.
„Nuklearna će energija uvijek trebati podršku države. Tko bi uložio milijarde u nešto što će početi raditi za 15 godina“, ističe Phuc-Vinh Nguyen.
Treći reaktor francuske nuklearke Flamanville je u izgradnji još od 2007. Nuklearka je trebala početi s proizvodnjom još 2013., a sada se početak rada najavljuje za sredinu 2023. Čak i ako se to ostvari, bit će to deset godina kašnjenja. Zasad je ovaj projekt premašio budžet za čak četiri puta. Gotovo 13 milijardi eura koji su mogli biti uloženi u primjerice, obnovljive izvore energije.
