Zelena tranzicija jedan je od najvećih izazova našeg vremena. Ukrajina, međutim, ne samo da se mora dekarbonizirati, već to mora učiniti usred rata. Unatoč tome, zemlja se već obnavlja i rasprave o ozelenjavanju gospodarstva su žive.
Prevela: Marina Kelava
Iza ruskih raketa koje padaju na Ukrajinu ostaju gradovi s ruševinama pogođenih kuća, leševima civila, traumama i patnjom. Ali iz pepela rata, zemlja se može uzdići kao zeleni feniks i voditi globalnu energetsku tranziciju, pišu istraživači s ukrajinskih sveučilišta i Sveučilišta u Oxfordu u svom nedavnom izvješću o oporavku Ukrajine. “Želimo učiniti Ukrajinu svijetlim primjerom prelaska na zelenu energiju”, tvrdi Svitlana Romanko, osnivačica i izvršna direktorica ukrajinske nevladine organizacije Razom We Stand.
Prije pandemije i izbijanja rata u punom opsegu 2022., ukupne emisije stakleničkih plinova u Ukrajini u apsolutnom su iznosu bile usporedive s drugim velikim europskim zemljama. To znači da je potreban značajan napor za dekarbonizaciju u sljedećih nekoliko desetljeća, kao što zahtijeva Zeleni dogovor EU-a, kojeg bi Ukrajina morala ispuniti kada bi se pridružila Europskoj uniji.
Promjene u energetskom miksu
Čak i prije početka rata, Ukrajina se suočavala s ogromnim izazovom da ozeleni svoje gospodarstvo koje se oslanja na fosilna goriva. Do 2014. ugljen je činio više od trećine ukupne opskrbe primarnom energijom u zemlji zbog ogromnih rezervi ugljena, koje su šeste po veličini u svijetu. Međutim, mnogi ukrajinski rudnici ugljena nalaze se u regiji Donbas, koju je Rusija djelomično okupirala kada je počeo rat 2014.
Kao rezultat toga, proizvodnja ugljena pala je za gotovo 60 posto između 2014. i 2019., zbog čega se Ukrajina sve više oslanjala na uvoz ugljena. Prema podacima Uprava za energetske informacije SAD-a u 2019. 45 posto potrošenog ugljena bilo je uvezeno, u usporedbi s 27 posto u 2010. U međuvremenu se ukupna uloga ugljena u opskrbi energijom neznatno smanjila. Na konferenciji COP26 u Glasgowu 2021. Ukrajina je objavila da će postupno ukidati ugljen do 2035., barem onih rudnika koji su u državnom vlasništvu. Prema Romanko, “ovo je bilo iznimno važno, jer je puno državnih subvencija odlazilo na ugljen”.
Uz postupni pad proizvodnje ugljena tijekom posljednjih godina, Ukrajina je 2016. prestala kupovati ruski plin u nastojanju da postane energetski neovisnija o Rusiji.
Međutim, fosilna goriva u 2020. su i dalje činila 70 posto ukupne primarne opskrbe Ukrajine energijom. Nuklearna energija i obnovljivi izvori energije zabilježili su blagi porast udjela u energetskom miksu zemlje. „Broj instalacija za obnovljivu energiju prilično postojano raste. U 2012. godini nismo imali nijedan solarni panel spojen na mrežu, a danas imamo desetke tisuća”, objašnjava Anna Ackermann, članica upravnog odbora ukrajinske nevladine organizacije Ecoaction i politička analitičarka pri Međunarodnom institutu za održivi razvoj.
No, dok se ukrajinska vlada usmeno obvezala na zelenu tranziciju, Kostiantyn Krynytskyi, voditelj odjela za energetiku u Ecoactionu, primjećuje da je “vlada prije početka invazije bila jaka na riječima kada je govorila o ideji zelene tranzicije. Iz vlade su imali mnogo ideja o tome što učiniti u energetskom sektoru, ali nisu nacrtali kohezivnu sliku niti pretočili ideje u viziju zelene tranzicije”.
Obnovljivi izvori za slobodu i sigurnost
Kada je Rusija počela bombardirati stambene zgrade, bolnice i elektrane, “širenje obnovljivih izvora energije postalo je pitanje nacionalne sigurnosti”, kaže Krynytskyi. “Vlada je shvatila da trebamo decentralizirani energetski sustav i da postoji vrlo malo alternativa obnovljivim izvorima energije, posebno kada se uzmu u obzir troškovi tranzicije.“
Potražnja za solarnim panelima porasla je od početka rata, jer mnoge zajednice žele osigurati energetsku sigurnost kroz decentraliziranu proizvodnju. Unatoč ratnim uvjetima Ukrajina je od veljače 2022. instalirala više kopnenih vjetroelektrana nego Engleska. Potencijal za obnovljive izvore energije, posebice vjetra i sunca, i dalje je ogroman. Prema Institutu za obnovljivu energiju Nacionalne akademije znanosti Ukrajine energija vjetra mogla bi se proširiti s kapaciteta od 1,5 GW 2021. na više od 100 GW. Osim toga, biomasa ima značajan potencijal zahvaljujući velikom ukrajinskom poljoprivrednom sektoru.
Planiranje budućnosti
Sljedećih nekoliko godina bit će presudno za oporavak Ukrajine i uspjeh njezine zelene tranzicije. “Sada je vrlo važan trenutak koji mi kao nacionalna zajednica ne možemo propustiti”, rekao je Romanko. Vlada aktivno izrađuje zakone i planove za zelenu tranziciju, također u pripremi za mogući pristup EU-u. Na primjer, nedavno zakonodavstvo uvodi neto mjerenje i omogućuje proizvođačima biometana pristup plinskoj infrastrukturi za izvoz.
Dok bi se elektrane na ugljen trebale postupno ukinuti do 2035., nuklearna energija i prirodni plin i dalje će se smatrati važnim izvorima energije sada i u budućnosti. Biometan i obnovljivi izvori energije također bi se trebali povećati, a predviđa se da će vjetar i sunce činiti 30 posto energetskog miksa do 2030. No neizvjesnost ostaje budući da je zemlja još uvijek u ratu, zbog čega je teško planirati budućnost. “Još uvijek ne znamo točno što će nam ostati kada rat završi i kakva će se ekonomija razvijati, jer još smo u ratu”, kaže Ackermann. Kako bi upravljala složenim izazovom transformacije zemlje u ratu, Ackermann kaže da Ukrajina mora postaviti jasne prioritete.
Zelena obnova
Ako je prioritet učiniti Ukrajinu modelom zelene tranzicije, potrebno je više raditi. Izvještaj istraživača s ukrajinskih sveučilišta i Sveučilišta Oxford otkriva da bi vjerojatno samo 33 posto predloženih ulaganja iz drugih zemalja u Ukrajinu pridonijelo ublažavanju klimatskih promjena, dok bi šest posto čak moglo pogoršati klimatske promjene. Dobra je vijest da ne bi bilo potrebno puno više novca da Ukrajina postane klimatski neutralna. Prema Institutu za ekonomiju i prognoze Nacionalne akademije znanosti Ukrajine, potpuna dekarbonizacija gospodarstva do 2050. moguća je sa skromnim povećanjem ulaganja od pet posto u usporedbi s vraćanjem predratnog modela temeljenog na fosilnim gorivima.
Ionako će biti potrebna velika ulaganja u obnovu infrastrukture i elektrana širom Ukrajine. S obzirom da je Rusija namjerno gađala energetsku infrastrukturu Ukrajine, mnoga su postrojenja na ugljen oštećena ili uništena. “Privatne kompanije za proizvodnju ugljena izgubile su proizvodne pogone u ratu i potrebno je mnogo novca da se one obnove. Ali nema ulaganja u ugljen. S ugljenom je završeno, ugljen je gotov. Nitko zapravo ne želi ulagati u ugljen jer svi razumiju da će to biti mrtva imovina. Isto mora vrijediti i za naftu i fosilni plin“, kaže Romanko.
Postupno ukidanje ugljena ključna je komponenta zelene tranzicije Ukrajine. Ali potpuno ukidanje ostat će izazov za pogođene zajednice. Potrebne su politike koje potiču gospodarsku diverzifikaciju i stvaranje novih tvrtki. “Kritični aspekt bit će uključivanje zajednica koje žive od ugljena u proces planiranja ove transformacije. Te će zajednice biti najviše pogođene i odigrat će praktičnu ulogu u tranziciji. Bilo bi neuspjeh donositi odluke bez njihovog doprinosa. Njihovo uključivanje i razmatranje njihovih preporuka imperativ je za uspješan ishod”, navodi Kostiantyn Krynytskyi.
Ali ljudi su otvoreni za tranziciju. Anna Ackermann, koja se sastala s gradonačelnicima gradova koji žive od ugljena i prije 2022., kaže da su joj oni rekli da „ugljen nema budućnost“. Rekli su i da razumiju to, ali jednostavno ne znaju što da rade. „U regijama na istoku sve se vrtjelo oko industrije i ugljene. Dakle, što ćete učiniti s njima?“ Ljudi često nemaju financijska sredstva za početno ulaganje u solarnu energiju. Stoga su potrebni programi potpore kako bi se takvim regijama pomoglo u tranziciji na pravedan način. No budući da se Ukrajina mora braniti od ruske agresije, mali je dio državnog proračuna dostupan za ulaganje u zeleni razvoj. Osim elektrana na ugljen, 30 posto solarnih i 90 posto vjetroelektrana oštećeno je, uništeno ili zauzeto, navodi Ministarstvo energetike Ukrajine. Potrebe za ulaganjima su stoga ogromne.
Energetska učinkovitost
Drugo ključno pitanje koje treba riješiti je nedovoljna energetska učinkovitost Ukrajine. Iako je postignut ozbiljan napredak, posebno u stambenom i poljoprivrednom sektoru, potencijal za daljnje smanjenje emisija učinkovitijom upotrebom energije je velik. Energetski intenzitet Ukrajine smanjio se više nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji, dok je Rusija posljednjih godina postala još manje energetski učinkovita.
Ali energetska učinkovitost u Ukrajini još uvijek je niža nego u ostatku Europe, tako da je ta zemlja i dalje druga energetski najintenzivnija ekonomija na kontinentu nakon Rusije. “Naša je industrija naslijeđena iz Sovjetskog Saveza, a ta tehnologija je bila iznimno energetski neučinkovita. Poduzeća koja rade s fosilnim gorivima i velike energetske tvrtke nisu učinile ništa kako bi uložile u ozelenjavanje proizvodnje i tehnologija koje su koristile”, kaže Romanko.
Iako je Ukrajina još uvijek u ratu, obnova je već počela. U razaranjima također leži prilika da se nacija transformira i krene u održivu budućnost, udaljavajući se od prošlosti pogonjene ugljenom.