Međunarodni panel o klimatskim promjenama (IPCC) objavio je dugo očekivano Sintezno izvješće, završni dio Šestog izvješća o klimi, koje je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres nazvao „vodičem za preživljavanje čovječanstva. „Hrvatske institucije moraju prepoznati da se nalazimo u Mediteranskoj regiji, koja je jedna od globalnih vrućih točaka. Ne možemo si dozvoliti guranje glave u pijesak, nastavljajući kao da se ništa ne događa“, ističe dr.sc. Nikola Biliškov iz inicijative Znanstvenici za klimu.
“Vodič za preživljavanje čovječanstva”, tako je na jučerašnjoj konferenciji za medije Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC) glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres nazvao upravo objavljeno i dugo očekivano tzv. Sintezno izvješće, završni dio Šestog izvješća o klimatskim promjenama.
IPCC priprema izvješća o procjeni stanja znanstvenih, tehničkih i socio-ekonomskih spoznaja o klimatskim promjenama, njihovim utjecajima i budućim rizicima te opcijama za smanjenje brzine kojom se klimatske promjene odvijaju. Šesto izvješće sastoji se od doprinosa triju radnih skupina i Sinteznog izvješća. Doprinos Radne skupine I dovršen je u kolovozu 2021., doprinos Radne skupine II u veljači 2022., doprinos Radne skupine III u travnju 2022., a Sintezno izvješće u ožujku 2023. Sveukupno, riječ je o više o 10 000 stranica pregleda stanja klime.
„Ovaj izvještaj donosi niz vrlo otvorenih upozorenja, koja se mogu sažeti u jednostavnoj rečenici, djelovat ćemo odmah ili više neće biti vremena. Značaj izvještaja je i u identificiranju do sada poduzetih mjera, njihovih rezultata, ali i u ukazivanju na i dalje vrlo široke rascjepe između onoga što je poduzeto i onoga što bismo ustvari morali poduzeti kako bismo ograničili globalno zatopljenje na +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. S potpunom sigurnošću možemo reći i da je to zadnji izvještaj u vremenskom okviru unutar kojega još imamo šanse postići taj imperativni cilj“, komentirao je za H-Alter dr. sc. Nikola Biliškov iz inicijative Znanstvenici za klimu.
No, iako se u izvješću naglašava nada, IPCC je još 2018. izračunao ogromne razmjere izazova potrebnog za održavanje zagrijavanja na 1,5°C. Nekoliko godina kasnije taj je problem postao još veći jer smo nastavili povećavati emisije stakleničkih plinova.
„Brzina i opseg onoga što je do sada učinjeno, kao i trenutni planovi, nedostatni su za rješavanje klimatskih promjena. Više od stoljeća izgaranja fosilnih goriva, kao i nejednako i neodrživo korištenje energije i zemljišta dovelo je do globalnog zagrijavanja za 1,1°C iznad predindustrijskih razina. To je rezultiralo sve češćim i intenzivnijim ekstremnim vremenskim pojavama koje su uzrokovale sve opasnije utjecaje na prirodu i ljude u svim regijama svijeta“, naglašava se u izvješću.
Što je veće zagrijavanje brže eskaliraju toplinski valovi, obilne padaline i drugi vremenski ekstremi. U posljednjem desetljeću smrtnost od poplava, suša i oluja bila je 15 puta veća u vrlo ranjivim regijama. Očekuje se da će nesigurnost hrane i vode zbog klime porasti s povećanjem zatopljenja. Kada se ti rizici kombiniraju s pandemijama ili sukobima, njima postaje još teže upravljati.
„Ovo izvješće pokazuje da se trenutno krećemo prema zagrijavanju od 2,2-3,5 stupnjeva. Zagrijavanje od 3 stupnja imalo bi dramatičan utjecaj na ljudsko zdravlje, biosferu, sigurnost hrane i globalnu ekonomiju. Mnoge od tih rizika mogli bismo izbjeći ako bismo ostali unutar zagrijavanja od 1,5 stupnjeva“, komentirao je prof. Petteri Taalas, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije.
Taalas je najavio i kako će za nekoliko tjedana Svjetska meteorološka organizacija objaviti svoje izvješće o stanju globalne klime, gdje će pokazati „da se svi klimatski parametri kreću u potpuno pogrešnom smjeru: zagrijavanje oceana, zakiseljavanje oceana, topljenje ledenjaka, porast razine mora, poplave i suše i koncentracije ugljičnog dioksida, metana i dušikovog oksida“.
„Zatopljenje od +1,5 °C još uvijek nije potpuno katastrofalno, to je okvir u kojem možemo očekivati preživljavanje naše civilizacije. Sve iznad toga, a osobito iznad +2 °C dovodi do onoga što možemo nazivati klimatskim kaosom, do situacije koja neće biti u mogućnosti održavati uvjete unutar kojih je moguće funkcioniranje čovječanstva kakvog poznajemo“, kaže Biliškov.
Za ograničavanje zagrijavanja na 1,5°C emisije se moraju smanjiti gotovo za polovicu do 2030. Kako za to imamo još svega sedam godina, jasno je da je izazov ogroman i upitno izvediv.
„Iako je i dalje manjak ili kriva usmjerenost političke volje više nego evidentna, predviđam da će u narednom razdoblju rasti i pritisak javnosti, što će posljedično morat dovesti i do jačanja fokusiranosti političke volje na klimatske promjene“, kaže Biliškov.
IPCC-jevo izvješće naglašava kako rješenje leži u „razvoju otpornom na klimatske promjene“, ali je za to bitno povećanje financiranja.
„Ako se tehnologija, znanje i iskustvo i prikladne mjere politike dijele te ako se odmah stavi na raspolaganje odgovarajuća financijska sredstva, svaka zajednica može smanjiti ili izbjeći potrošnju intenzivnu ugljikom. Istodobno, značajnim ulaganjem u prilagodbu možemo spriječiti rastuće rizike, posebice za ranjive skupine i regije“, ističu.
A što bi Hrvatska mogla učiniti? Za početak prepoznati da se nalazimo u Mediteranskoj regiji, koja je jedna od globalnih vrućih točaka.
„Geopolitički se nalazimo u tradicionalno iznimno dinamičnom prostoru, a klimatske promjene su već sada dovele do intenziviranja te dinamike. Ne možemo si dozvoliti guranje glave u pijesak, nastavljajući kao da se ništa ne događa. Jer događa se puno toga i puno toga je nepredvidljivo i krajnje neizvjesno“, kaže Biliškov koji smatra kako to znači da moramo zaboraviti fosilna goriva, te napustiti ideju tranzicijske uloge plina pa i LNG terminala i intenzivno se okrenuti obnovljivim izvorima energije, kojima Hrvatska obiluje.
„Moramo biti svjesni i činjenice da će zaoštravanje klimatskih promjena dovesti i do intenziviranja migracija. Nikakvi zidovi, fizičke i nasilne prepreke ne mogu usporiti sve jače migracijske valove. Umjesto toga, moramo suosjećati s tim ljudima, našom braćom, solidarno ih prihvatiti i integrirati u naše društvo. Moramo biti svjesni mogućnosti da ćemo se i mi u narednim desetljećima pridružiti valu klimatskih migracija“, zaključuje Biliškov.
Svjetske organizacije: Proglasiti kraj za fosilna goriva
Sve veće organizacije koje se bave ekološkim pitanjima komentirale su izvješće. Tako Tracy Carty, stručnjakinja za globalne klimatske politike u Greenpeaceovoj međunarodnoj centrali, naglašava kako vlade moraju proglasiti kraj fosilnim gorivima.
“Prvo se trebaju dogovoriti o poštenom i što skorijem izbacivanju ugljena, nafte i plina. Trebaju natjerati zagađivače da plate za štetu koju nanose zemljama i zajednicama najmanje odgovornima za ovu klimatsku krizu. Dobar početak bilo bi nametanje visokih poreza na monstruozne profite iz nafte i plina, čime bi se olakšao oporavak od pretrpljenih gubitaka i šteta onima koji su najviše pogođeni. Poruka je jasna: vrijeme je da prestanete bušiti i počnete plaćati“, kaže Carty.
Iz Climate Action Network Europe osvrnuli su se na ulogu Europske unije.
“S najnovijom dostupnom znanošću, još je jasnije kako Europski zeleni plan ne uspijeva. Budući da je EU blizu dovršetka zakonodavnog procesa za njegovo pokretanje, apsolutno je ključno da preostali zakonodavni prijedlozi, tj. zgrade, plinski paket i obnovljivi izvori energije, imaju mnogo viši cilj kako bi klimatski i energetski zakonodavni paket ‘Prikladan za 55 ‘ premašio 55 i približio se najmanje 65. To je stvar znanosti i globalne pravednosti”, komentirao je Klaus Röhrig iz CAN Europe.
Nafkote Dabi, voditeljica klimatske politike u Oxfamu, ističe kako borba s klimatskom krizom i siromaštvom idu zajedno.
„Kad bi najbogatijih 1 posto prestalo rasipati toliko ugljika na privatne zrakoplove, automobile koji zagađuju okoliš i ulaganja u fosilna goriva, najsiromašnija polovica čovječanstva mogla bi povećati svoj maleni ugljični otisak kako bi zadovoljila svoje osnovne potrebe. Da bismo ostali unutar zaštitne ograde od 1,5°C, svaka osoba na Zemlji trebala bi ostati ispod prosječnih 2,2 tone emisija CO2 godišnje do 2030. Najbogatijih 1 posto iscrpi ovaj preostali ‘ugljični proračun’ u samo 12 dana svake godine, dok najsiromašnijih 50 posto čovječanstva emitira manje od polovice tijekom cijele godine. Ova nejednakost je apsolutno smiješna”, naglašava Dabi.
Iz najveće svjetske mreže udruga za zaštitu okoliša, Friends of The Earth International, izrazili su pak zabrinutost što izvješće među rješenjima navodi i neprovjerene tehnologije koje se baziraju na uklanjanju ugljičnog dioksida iz atmosfere i njegovom skladištenju.
“Ne možemo se osloniti na rizične, neprovjerene i sasvim opasne tehnologije uklanjanja samo zato što veliki zagađivači žele da se održi statusa quo. Pošteno i brzo postupno ukidanje nafte, plina i ugljena mora se dogoditi u ovom desetljeću, a to može, uz pravu političku volju. Ovo je izvješće dosad najstrašnija i najzabrinjavajuća procjena spiralnih klimatskih utjecaja s kojima se svi suočavamo ako se sada ne uvedu sustavne promjene. Moramo poslušati hitne poruke IPCC-a, a da ne upadnemo u zamku pretpostavke da će uklanjanje ugljičnog dioksida spasiti stvar“, istaknula je Sara Shaw, programska koordinatorica pri Friends of the Earth International.
