Trebat će vremena da spoznamo što se jučer na drugom krugu lokalnih izbora dogodilo. Mnoštvo je analitičara i analitičarki dalo i još daje svoje sudove, no kako gledati u promjenu koja nas višestruko nadilazi? Novi splitski gradonačelnik spominje vrijeme u kojem nas čekaju dva izazova: klimatske promjene i suživot s umjetnom inteligencijom. Dobro ste pročitali. Split je jučer preskočio cijeli jedan vijek, a Ivica Puljak čak dolazi iz umjerene političke opcije. Novi je župan Splitu susjedne županije, čovjek koji sprema u ropotarnicu (predvorje Remetinca) HDZ “dinosaure”, Rimac, Pauk, … Počeo sam s ljudima koji se ne vide lijevo, a niti deklariraju zeleno. Neka vrsta normalnih ljudi u društvu u kojem su se takvi primirili, iselili, poludili, propili.
Glavni je grad, onaj kojemu Tuđman pune dvije godine nije odobrio gradonačelnika, dobio vlast koja je toliko različita od dosadašnje da bi i na filmu taj skok djelovao neuvjerljivo. Ako i jest skok, možda je osvježavajuć, velik, važan, no neuvjerljiv nikako nije. Dio je puta od bar 2010. i prosvjeda Ne damo Varšavsku. Tadašnji protesti nisu polučili željeni rezultat no bili su i dobro organizirani i podržani od građana, što znači da nije niti tada počelo nego mnogo ranije. Što je to počelo?
“Iako su neposredni učinci naizgled upitni, akcija Ne damo Varšavsku na velika je vrata uvela nenasilni, osmišljeni, dugotrajni i kreativni bunt, vratila nadu da je promjena moguća, da Varšavska tj. Hrvatska pripada svima, a ne samo nekima, značajno poljuljala sliku svemoći “izabranih”. Varšavska je upozorenje svima koji misle da je privatni interes iznad javnog i da javnost nije sposobna reagirati. Sad znamo da jeste, zahvaljujući emancipatorskom učinku ove akcije čiji će se pravi dosezi i značaj tek s vremenom moći pojmiti.”
Gornji je citat iz obrazloženja Priznanja Krunoslav Sukić za nenasilnu akciju godine 2010.
Tomislav Tomašević, bivša prva osoba Zelene akcije, oduvijek brine o okolišu. I tu je točka susreta s novim kolegom Puljkom. Obojica novih gradonačelnika dva najveća grada svjesni su da smo okoliš i mi – jedna cjelina, ekosustav, Gea. Možda je vama koji ovo čitate to normalno, no sjetimo se samo magnolije, uništenja Cvjetnog i Sljemena, Keruma ili teorijske paradigme rasta trajnog propusnosti, pa ćemo ustuknuti pred veličinom skoka koji se upravo dešava.
Samo površna analiza može tvrditi da dolaze bolja vremena. Nisu niti ova vremena bila loša nemalom broju ljudi koji državu doživljavaju kao svoju igračku, bankomat, mjesto ostvarenja vlastitih snova – nauštrb svih nas drugih. Dolaze drugačija vremena, ona su tu cijelo vrijeme, ali su ignorirana, istisnuta, negirana, omalovažavana, ismijana. Nova vremena su napadnuta i nisu dobrodošla, to valja odmah reći. Stigla nam je ona budućnost koja nije negacija znanja, suradnje, nekih temeljnih vrijednosti poput poštenja, ne laganja i ne otimanja od drugih. Kako vam zvuči ako bi napisao da je stiglo kršćanstvo u Hrvatsku, jučer? Čudno i neprimjereno? Slažem se, iz više razloga, a svakako zato jer mnogi koji se ne
vide niti u religiji niti u kršćanstvu su se naradili pošteno da do ove promjene dođe. Kako rekoh, da su se naradili – pošteno? Nije li taj pojam prognan odavno iz javne sfere u nas? Sinonim za budale i gubitnike? Također i temeljna vrlina svake civilizacije.
E pa takvi su sada dobili upravljanje nizom gradova, općina, županija u nas. Pošteno, transparentno, suradnički, za opće dobro, za boljitak sviju. Nisu floskule, ti ljudi, iz raznih stranaka, lista i pokreta upravo su ušli na velika vrata u politiku ove naše močvare.
To je ta promjena koju tek imamo otkrivati i podržavati. Zašto podržavati? Zato jer jedino te nove, drugačije politike jamče opstanak života u nas, ali i na planeti. Novo doba je stiglo odavno a pomalo ga i mi primjećujemo.
Istraživanje iz ožujka, pred ove lokalne izbore pokazuje da se oko 90 posto ispitanika uključenih u lokalne izbore slaže u potpunosti s tvrdnjom: “Povezanost, djelovanje i dobrobit su stupovi održivog razvoja. Povezani smo u jednom ekosustavu za koji trebamo preuzeti odgovornost, u kojem trebamo djelovati imajući u vidu održivi razvoj, te ostvarenje kvalitete života i opće dobrobiti.”
Uzorak je od, samo ili čak, 95 ispitanica/ka koji nisu pobjegli od hrvatskoj politici stranog termina Politike nenasilja.
Iznenađujuće je visoko to slaganje, ako se zna da je bilo ponuđeno čak pet odgovora. Problem se nalazi u realizaciji, bar je to tako do sada bilo. Mnogi, većina nas ne zna koji su alati nenasilja, kako biti učinkovit bez nasilja, pa čak niti kako se bolje dogovoriti od, nažalost, slavljenog kompromisa.
To se jučer promjenilo. Upravljanje daleko najuticajnijim gradom u Hrvatskoj preuzimaju ovih dana ljudi koji znaju kako se dogovarati s neistomišljenicima, kako dati kritiku bez vrijeđanja, zašto je važno uključiti građane u donošenje odluka, koji već surađuju s najuređenijim gradovima po svijetu.
Kopernikanski obrat je mala maca prema ovoj promjeni. Dok su sinoć novoizabrani dužnosnici (ne svi) pozivali građane da se uključuju u donošenje odluka, vjerujem da ih nitko nije čuo. To je loše, no ima vremena, ovi ljudi to stvarno misle i ne, nisu svi u Možemo! Iako je ta platforma/stranka najvidljivija u ovom valu promjena. Dobili smo, upravo, političare koji stvarno misle otvoriti proces upravljanja javnim dobrima svim građanima.
Prijašnja rečenica može poslužiti i kao definicija borbe protiv korupcije, iako je ona više od toga. Korupcija su metastaze a uključivanje građana u
donošenje odluka je nešto kao tjelovježba i zdrava ishrana za organizam koji se zove Gradska Uprava.
Nisu stigle niti bajke, pogotovo ne prinčevi na bijelim konjima. Stigli su ljudi koji su sto puta prokleli dan kada su se latili doktorata no to ih nimalo nije smelo da ga sami napišu i obrane. Stigli su ljudi kojima je znanstvena istina način življenja, ljudi koji vjeru prakticiraju svakodnevno tako što imaju povjerenje u suradnike, u građane i nikad nisu izgubili vjeru da je drugačiji svijet moguć.
Kao u svakoj predobroj priči, ima jedan zaplet, problem, zla vještica, kvaka 22, kamenčić u cipeli.
To je stav, uklesan u gene kamene: Zašto bismo se mi uključili u upravljanje gradom? Zato što oni ne znaju? Svi su oni isti. Najobičnija glupost, lijenost, mentalna tromost, beznađe, apatija, ali i pohlepa, licemjerstvo to su pravi pokretači svega destruktivnoga na ovoj planeti.
Ulazimo u period kada su konačno najbolji od nas preuzeli neke važne poluge ovoga društva.
Zašto bi im pomagali? Nije li nam puno više “naše” bacati klipove pod noge, omesti ih onako kako nisu ni sanjali. Pokazati im da ako misle da je kampanja bila prljava, tek će sada naučiti što jest PRAVA politika.
Ne valja podcijeniti mediokritete, oportuniste, umrežene hobotnice. Shvatimo li ih svi ipak samo kao mjeru, test vlastite spremnosti za nužne promjene, još bi oni, ometači, mogli ispasti i korisni.
