U Centru za mirovne studije za H-Alter komentiraju planove za sprovođenje Pakta o migracijama i azilu. Andrea Jelovčić, pravnica iz CMS-a: „Iz prioriteta izdvojenih u Programu Vlade za period od 2024. do 2028. godine vidljivo je da je Vlada primarno usmjerena na nacionalnu, umjesto da se okrene ljudskoj sigurnosti… normalizacija digitalnog nadzora i korištenja tehnoloških sustava za identifikaciju na granicama i unutar njih predstavlja daljnju eroziju temeljnih prava svih nas, a ne “samo” prava osoba u pokretu.“
Suverena Hrvatska, tako glasi jedno od poglavlja u programu vlade. Teško objašnjiv koncept, rekli bismo, u koji je moguće upakirati svašta. Upravo je zato u tom čušpajzu ugurano sve na potezu od „klimatske neutralnosti i Zelenog plana Europske unije“, do „obilježavanja 1 100. obljetnice hrvatskog kraljevstva“. Bitna je odrednica suvereniteta i diktatura nad kulturom sjećanja, pa tekst obiluje planovima o konsolidaciji pravovjerja o domovinskom ratu, tupljenju o totalitarizmima, hrvatskoj srednjovjekovnoj slavi, njegovanju dijaspore i Hrvata u Bosni i tome slično. Ipak, pričom o upravljanju nad kolektivnim pamćenjem u neformalnom ministarstvu istine svježe ultradesničarske vlade prikrivene su najave stvarnih politika, od kojih nas zanimaju jedva spomenuto pitanje vojnog roka i nešto konkretnije formulirano bavljenje pitanjem migracija. Dok je prvo uvjetovano trendovima diljem Europe, drugo će se provoditi primarno sprovođenjem Pakta o migracijama i azilu.
„Brojni stručnjaci u području migracija već godinama upozoravaju na razorne posljedice koje će donošenje Pakta o migracijama i azilu imati na standarde zaštite ljudskih prava koji su se godinama gradili, kao i vrijednosti koje se smatraju temeljima Europske unije“, upozoravaju iz Centra za mirovne studije.
Iako se u programu najavljuje tek podrška Paktu, on je usvojen u Vijeću Europske unije prije nekoliko tjedana. Umjesto poboljšanja uvjeta, u CMS-u kažu da se Pakt „fokusira na sprečavanje ulaska osoba u EU korištenjem detencije i eksternalizacijom migracija u treće zemlje.“
Ovako najproblematičnije stavke iz pakta objašnjava Andrea Jelovčić, pravnica iz CMS-a: „Pakt predviđa osnivanje takozvanih pre-screening centara na vanjskim granicama Europske unije, slične onom koji se nedavno otvorio u Dugom Dolu, te stavlja naglasak na ubrzane granične postupke koji onemogućuju temeljitu procjenu individualnih potreba za zaštitom, dodatno umanjujući tražiteljima međunarodne zaštite šanse za dobivanjem azila. Time Pakt povećava odgovornost zemalja na vanjskim granicama EU-a, istodobno proširujući kriterije za odbijanjem zahtjeva za azilom i dopuštajući deportacije u zemlje izvan EU-a čak i u slučajevima nepostojanja ili labavo definiranih veza sa zemljom u koju se osobe deportira. To povećava rizik od vraćanja pojedinaca u zemlje u kojima im prijeti mučenje, rasno, vjerski ili politički motivirani progon te slične opasnosti od kojih bi ih upravo učinkovit sustav azila trebao zaštititi.“
U spomenutim pre-screening centrima primjenjivat će se ono što se pravnim rječnikom naziva “fikcijom neulaska”, objašnjava nam Jelovčić – „iluzija da osobe, iako su fizički prisutne, nisu ušle na teritorij Europske unije. To već dovoljno govori o derogiranju standarda zaštite ljudskih prava i prava na međunarodnu zaštitu zajamčenih još Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Kao primjer možemo navesti de facto detenciju osoba na granicama bez izuzeća za obitelji s djecom, uzimanje otisaka prstiju djeci starijoj od 6 godina i slične postupke.“
Dakle, Pakt je nešto što je već usvojeno na razini Europske unije, dok su Hrvatskoj ostale dvije godina da suvereno provede zaključke Pakta. U CMS-u kažu da to i nije tako dugačak period, budući da bi Europska komisija već idućeg mjeseca trebala predstaviti plan po kojemu bi u narednih šest mjeseci trebali biti dovršeni nacionalni planovi. Brine ih „politička volja nove Vlade da upravlja graničnim procedurama poštujući pritom temeljna ljudska prava svih osoba u pokretu“, kažu u CMS-u.
„Iz prioriteta izdvojenih u Programu Vlade za period od 2024. do 2028. godine vidljivo je da je Vlada primarno usmjerena na nacionalnu, umjesto da se okrene ljudskoj sigurnosti. Hrvatska još od 2015. godine nema javnu migracijsku politiku“, komentira dalje stavke programa Jelovčić i dodaje da posljednjih godina nisu poduzete nikakve konkretnije mjere koje bi sustavno pomogle u integraciji, dok se od prioriteta u novom programu navodi jedino plan za donošenje nove Strategije nacionalne sigurnosti.
Zato se u programu vlade itekako dovoljno piše o politikama nadzora granica s pomoću suvremenih tehnologija. Andrea Jelovčić iz CMS-a za kraj poručuje: „Naglasak se stavlja i na ulaganje znatnih financijskih sredstava u tehničko opremanje, specijaliziranu opremu te unaprjeđenje kapaciteta e-nadzora duž cijele zelene granice. Smatramo kako sve obuhvatnije korištenje raznih tehnologija nadzora u Republici Hrvatskoj te posljedična normalizacija digitalnog nadzora i korištenja tehnoloških sustava za identifikaciju na granicama i unutar njih predstavlja daljnju eroziju temeljnih prava svih nas, a ne ‘samo’ prava osoba u pokretu.“
Po pitanu vojnog roka, pak, puno toga se ostavlja mašti na volju. Program je po tom pitanju prilično rezerviran: „Imajući u vidu rastuće globalne napetosti te sve razornije posljedice klimatskih promjena, diljem Europe raste svijest o potrebi pohađanja kraćeg tečaja radi pružanja temeljnih vojnih sposobnosti i kompetencija iz domene civilne zaštite i prve pomoći kako bi se kod mladih ljudi podigla spremnost i kako bi stekli korisne vještine za budućnost. U tom pogledu razradit će se najbolji model prema našim potrebama i logističkim sposobnostima.“
Zbog zgodne akrobacije oko ovako važnog pitanja, u Centru za mirovne studije kratko kažu da se izmišljanjem „prijetnji, neprijatelja i podjela“ opravdava „militarizacija društva i razvoj te zarada vojne industrije“, ali i prikriva „nedostatak znanja i želje određenih političkih aktera da učine ovu zemlju boljom za život.“ Za sada, ostaje branjenje ustavnom zajamčenog prava priziva na savjest.
Problemom vojnoga roka ovdje smo se bavili u vrijeme kada su svi sugovornici po ovom pitanju bili gotovo pa usuglašeni oko teze da se ovdje radilo o „predizbornom ispipavanju“. Čini se da će potrebe za bavljenjem ovom temom u skorašnjoj budućnosti itekako biti, pogotovo zbog jučerašnje najave da vojna obveza stupa na snagu već početkom iduće godine, ali i sličnih govorancija u komšiluku, drugim zemaljama Europske unije i Velikoj Britaniji. Za sada, znamo da najavljeni „tečaj“ iz programa vlade predstavlja još jednu stavku koja je maltene od riječi do riječi prepisana iz predizbornog programa HDZ-a. Nešto oštriji su bili njihovi koalicijski partneri pred izbore. Njima je model od šest mjeseci optimalan, stajalo je u predizbornom programu Domovinskog pokreta, da „s obzirom na relativnu odbojnost prema služenju vojnog roka koji javno zastupaju mladi populistički ljevičarski političari, ne nudeći alternativu, te pritisak zainteresirane javnosti, u skladu s financijskim mogućnostima RH, kao i mogućnošću nastavka obuke u pričuvnom sastavu, model od 4 mjeseca je prihvatljiv i provediv.“
Analizirajući poglavlje o suverenizmu, ali i ostatak programa koji je prema ozbiljnijim analizama vjerna kopija predizbornog programa HDZ-a, mogu se zastupati različita stajališta. Od kapitulacije radikalno desnog i ultrakonzervativnog koncepta suverenizma pred „modernim suverenizmom“ europejca Plenkovića, do nevažnosti vladinih programa koji se redovito ne ispunjavaju ili pak nevažnosti suverenističke pozicije koja ionako služi da bi se maskirali ekonomski interesi u energetici ili agraru.
Uostalom, na ovom smo portalu na više mjesta zastupali tezu da niti jedan krajnje desni pokret ne može ovome društvu donijeti ništa na što ga dosadašnje vlade okupljene oko HDZ-a već nisu pripremile. Tako je i s maglovitim konceptom suvereniteta, općim mjestom u vokabularu Andreja Plenkovića kod kojega suverenizam obično dolazi s prefiksom „moderni“, pri čemu postaje savršeni prazni označitelj koji se u populističkom maniru može puniti sadržajem koji će uvjetovati trenutna politička klima.
„Proćerdani suverenitet“, kakvim ga je nazvao Viktor Ivančić u komentaru na Plenkovićevo predavanje na Harvardu prije dvije godine na kojemu je razlagao svoju viziju „modernog suverenizma“ i centrističko „jačanje mainstreama“ – izmišljotina koja pravda ispuštanje realnog suvereniteta pred instancama poput Europske Unije i NATO pakta.
U slučaju Pakta o migracijama, primjerice, moderne ili radikalne interpretacije suverenizma su se donekle povukle pred odlukama iz Bruxellesa iz kojega se, prema Domovinskom pokretu, promiču „protukršćanske i protuljudske ideologije“. Po svemu sudeći, ispipavanjem javnog mnijenja u HDZ-u su shvatili da je kritika „protukršćanske i protuljudske ideologije“ trenutno itekako kompatibilna s odlukama njihovih pučanskih pajdaša koji su vodili kolo u sazivu Europskog parlamenta koji se bliži svome kraju.
