“Uvjeti su toliko loši da mnogi ljudi odlaze iz firme, a budući da firmi nedostaje radne snage ona povećava pritisak na postojeće radnike, kao i output kojeg trebaju napraviti. City Connect ne diže plaće i cijedi radnike koliko može, a ljude koji puknu pod pritiskom gura u nezaposlenost… U slučaju da je uprava inicirala prikupljanje potpisa za izbore za radničko vijeće radilo bi se o kršenju zakona”, rekao je Jakov Kolak iz Regionalnog industrijskog sindikata za H-Alter.
Regionalni industrijski sindikat (RIS) prije nešto više od godinu dana počeo je organizirati podružnicu u City Connectu, firmi koja pruža korisničku podršku za druge firme kao što su E.ON, Deutsche telekom, A1 i Hello Fresh. City Connect ima tri odjela u Hrvatskoj i trenutno oko 470 radnika.
“Reagirali smo oko mnogih problematičnih stvari kao što su nedovoljno rana najava rasporeda radnog vremena, nejasni obračuni plaća, neisplata bonusa i zaobilaženje pravilnika o zaštiti na radu koji traži da se radnicima za računalom omogući 5 minuta odmora za svakih sat vremena rada”, rekao je Jakov Kolak iz RIS-a za H-Alter.
Osnovica plaće za većinu je mrvicu iznad minimalca, oko 3.800 kuna, a čak i kad se radi na stranom jeziku niža je od hrvatskog prosjeka. Nedavno je Regionalni industrijski sindikat pokrenuo kampanju za veće plaće na odjelu E.ON jer firma ne radi ništa kako bi barem malo amortizirala efekte inflacije. Štoviše, neto dobit firme u 2021. gotovo je tri puta veći nego u 2020. godini (Slika 1), a prosječna mjesečna neto plaća pala je za 15 posto (Slika 2).
Iako je plaća nikakva, kad god netko od radnika spomene povećanje, firma mu odmah ponudi odgovor: “Tržište je takvo, te plaće vam možemo ponuditi”, govori Josip, radnik iz City Connecta. “Ponekad pripreme i prigodne poklončiće poput čokolade ili floskule poput: ‘Potrudi se, budi vrijedan, na pojedincu je’”, nastavlja.
Za trud poslodavac nudi bonuse koji se ostvaruju kroz targete: “Ako target ne ispuniš, oduzimaju ti postotak od varijabilnog dijela plaće. To je samo mamac da se dodatno potrudiš, čini se da ćeš dobiti neko povećanje plaće, ali ukupno nije neka cifra. Ja imam fiksnu osnovicu i jedan od većih varijabilnih dijelova, ali konačni iznos plaće mi ne prelazi 4.500 kuna”, rekao je Josip.
“Budući da smo kao Regionalni industrijski sindikat osnovali sindikalnu podružnicu u City Connectu, a firma nije imala radničko vijeće, naši povjerenici su ga preuzeli. Preko njega smo pisali prigovore upravi, upozoravali na probleme radnika, zaštitili neke radnike od izvanrendnog otkaza. Firma/uprava je radničkom vijeću dužna dostaviti financijska izvješća, planove poslovanja i informacije koliko ljudi radi, kakvi su im ugovori o radu, itd. Kao sindikat, radili smo na širenju članstva i po drugim odjelima, kako bi skupili snage za ozbiljnije pregovore s upravom. Uprava se protiv toga bori na razne načine, a prije mjesec dana članovi su nam javili da ih nadređeni pozivaju u ured da potpišu ‘radničku inicijativu’ za izbore za novo radničko vijeće. Imamo razloga vjerovati da iz toga svega stoji uprava, što je u stvari vrlo rasporstranjena antisindikalna taktika i u drugim firmama”, rekao je Kolak za H-Alter.
“20 posto radnika firme može inicirati nove izbore za radničko vijeće, a ljudi koji rade iz home officea u doba radnog vremena pozvani su u centralu kako bi potpisali papir za pokretanje novih izbora. Uprava je to naprosto morala dozvoliti jer su radnici izostali s radnog mjesta. S druge strane, kada smo mi osnivanjem sindikalne podružnice preuzeli radničko vijeće, firma je po zakonu bila dužna obavijestiti radnike da je vijeće osnovano, ali nam je to maksimalno otežavala, upućujući nas da koristimo oglasne ploče – u situaciji kada zbog korone jako puno radnika radi od doma. Kad smo stavili tu informaciju na oglasne ploče, u Varaždinu nam je bila skinuta. Mi ne možemo dobiti nikakav pristup do radnika, a ta druga skupina visokopozicioniranih radnika s kojom se borimo ima cijelu infrastrukturu firme da ju koristi. Uprava to barem dozvoljava, a možda i podmazuje”, nastavlja Kolak.
Indikativan je i predizborni letak na kojem se radnike u sindikatu naziva profesionalnim neradnicima, a hvali se time što je izbore za novo radničko vijeće u samo nekoliko sati podržalo čak 40 posto radnika. Osim što je uprava dozvolila radnicima u home officeu da u doba radnog vremena dođu u centralu potpisati za izbore, radnicima je ponuđen prazan list papira za potpis i nije im eksplicitno rečeno što potpisuju:
“Pristupili su izborima na vrlo mutan način. Čak su neki naši članovi sindikata potpisali taj prazan papir kojeg su nadređeni stavili pred njih. Rečeno im je čak da potpisuju za osnivanje sindikata. Što god je tko pitao za što se potpisuje, odgovor je bio potvrdan. Kada su potpise dostavili sadašnjem radničkom vijeću na papir s potpisima su dodali zaglavlje na kojem piše da se radi o izborima za formiranje novog radničkog vijeća. To su radili isti dan na svim odjelima, a kako su nam radnici javljali što se događa, pitali smo ih da nam uslikaju taj (prazan) papir. Riječ je bio o excel tablici s dva reda”, govori nam Kolak.
“Na njihovoj listi nalazi se desetoro ljudi, uglavnom visokopozicioniranih radnika kao što su teamleaderi, RTM-ovi i slične menadžerske pozicije. Također, na njihovoj su listi i dva agenta (nižepozicionirani radnici) koji su prvotno trebali biti na sindikalnoj listi, ali su nakon individualnih razgovorima s nadređenima promijenili stranu. Što se događalo na tim razgovorima, jesu li ih zastrašili nečime ili im nešto obećali, mi ne znamo. U slučaju da je uprava inicirala prikupljanje potpisa za izbore za radničko vijeće radilo bi se o kršenju zakona, no to je vrlo teško dokazati i u sudskoj praksi baš ne prolazi”, ističe Kolak za H-Alter.
Budući da je na odjelu E.ON osnovica plaće samo mrvicu iznad minimalca, a cijene rastu, članovi sindikata s odjela pokrenuli su kampanju za veće plaće: “Međutim, uprava je u potpunosti odbila naš zahtjev za povećanjem osnovice i isplaćivanja neoporezivog dijela (regres, prehrana, božićnica). Glavna menadžerica s E.ON odjela dodatno je potvrdila tu poziciju i poručila radnicima: ‘Kome se ne sviđa u firmi, može slobodno ići'”, nastavlja Kolak.
Izjava da radnik može “slobodno ići” floskula je o radniku koji slobodno odabire, koja zanemaruje tešku situaciju na tržištu rada uopće: “Ljudi polako shvaćaju da nećeš ništa postići ako daš otkaz i odeš u sličnu firmu jer situacija je većinom svuda slična. Zbog toga smo pokrenuli sindikat i sad je borba”, govori Igor Čudić, radnik E.ON-a, član RIS-a.
Odlazak radnika iz City Connecta učestala je pojava zbog intenziteta rada: “Kada se u E.ON-u raspiše natječaj, uspjeh je ako od 20 ljudi koji prolaze obuku ostane dvoje. Zna se dogoditi da ne ostane nitko”, govori nam bivši zaposlenik E.ON-a.
“Uvjeti su toliko loši da mnogi ljudi odlaze iz firme, a budući da firmi nedostaje radne snage ona povećava pritisak na postojeće radnike, kao i output kojeg trebaju napraviti. Ljudi pucaju pod pritiskom, npr. u DT-u nam stalno govore kako se od njih očekuje da u pozivu provedu 6 i pol sati, što je jako teško za izdržati. Pričati na telefonu nije im jedini posao nego sve te pozive moraju i procesuirati. City Connect ne diže plaće i cijedi radnike koliko može, a ljude koji puknu pod pritiskom gura u nezaposlenost”, rekao nam je Kolak.
Kako bi nam bolje objasnio proces cijeđenja radnika, bivši zaposlenik City Connecta-a napominje za H-Alter: “Dugo sam radio kao konobar, a zatim prešao u City Connect. Prvih par mjeseci bio sam zadovoljan jer nisam cijeli dan morao biti na nogama, ali brzo sam shvatio da te njihov poslovni model tjera da radiš sve više i više. Ako želiš 500 kuna veću plaću moraš tri mjeseca imati nadstandard u prodajama i tek nakon toga ti firma daje aneks ugovora i povećava plaću, no zatim moraš braniti to povećanje – taj performans ti ne smije pasti narednih tri mjeseci ako planiraš zadržati povišicu”.
Prosjek od kojeg trebaš biti bolji za mizernu povišicu ne predstavlja srednju vrijednost performansa svih ljudi na odjelu nego proizvoljno odabran broj, koji se često temelji na outputu najboljeg radnika: “Jednom je u Zagreb došao menadžer E.ON-a iz Njemačke. Bio je vidno začuđen što u Hrvatskoj uprava može raditi procjenu prosjeka na osnovu jednog čovjeka. Sindikati u Njemačkoj su se izborili za klauzulu u kolektivnom ugovoru da uprava prosjek mora mjeriti barem sa sedam ljudi”, nastavlja bivši radnik City Connecta.
“S druge strane je smiješno da se menadžer iz Njemačke iščuđava oko izostanka radničkih prava na istoku jer novac cijelo vrijeme curi u Njemačku. Silan broj kompanija u Njemačkoj ima vrlo uređene kolektivne ugovore, a čim izađu na istok sve ide dolje. Glumi se šok i nevjerica, a profiti samo kapaju”, rekao je Velimir Gašparac iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju za H-Alter.
“Prodaja je radnicima predstavljena kao ekstra posao. Recimo, u odjelu za Deutsche telekom radnici ne moraju raditi prodaje, ali uprava ih stalno pritišće da ih rade jer firma na tome zarađuje. Radnici pak dobiju bonus na plaću tek ako imaju 17 prodaja ili više. Radnici nam govore kako je taj broj firma arbitrarno odredila kao target, sumnjajući da za svaku prodaju firma dobije novce od kompanije s kojom radi. To bi značilo da ako radnik odradi npr. 15 prodaja, City Connect dobije novac za svaku prodaju, a radnik ništa jer nije zadovoljio target, odnosno radnik poklanja te novce firmi”, govori nam Kolak.
“Call centrima naprosto treba kolektivni ugovor da se razina kvalitete rada podigne. Do tada će pritiskati i cijediti radnike koliko mogu, a zatim ih ponovno gurnuti u nezaposlenost”, rekao nam je bivši radnik City Connecta.
