Dok su studentski poslovi u mnogim europskim zemljama poželjna odskočna daska za stjecanje iskustva i osamostaljivanje, čini se kako kod nas mnogi od njih nisu prilagođeni studentskim obavezama u bolonjskom sustavu. Osim toga, studenti koji rade često se susreću s negativnim stavovima na fakultetu i kod poslodavaca, premda će se mnogi po završetku fakulteta susresti s pitanjem o dosadašnjem radnom iskustvu.
Dana 22. listopada ove godine stupio je na snagu Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti čiji je Nacrt u travnju izazvao burne reakcije među studentima. Najviše je odjeknula činjenica da se u Nacrtu ne navodi pravo studenata na zdravstvenu i psihološku pomoć u mjestu studiranja, a dovodilo se u pitanje i pravo na sudjelovanje u radu studentskih organizacija, koje je zajamčeno Ustavom. Na navedene točke prijedloga novog Zakona tada je reagirao i Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu, a u Zakonu objavljenom 14. listopada naposljetku su zajamčena spomenuta prava. Studenti će, po novom, osim studentskog ugovora moći zaključiti ugovor o radu i zadržati status redovnog studenta, ali bez ostvarivanja prava iz studentskog standarda i prava na subvencioniranje školarine. Postavlja se pitanje ide li ta promjena u korist redovnim studentima ili tek poslodavcima kojima su oni i dalje jeftinija radna snaga. Kakva su njihova dosadašnja iskustva na trima državnim sveučilištima i što bi po njihovom mišljenju trebalo promijeniti ispričali su nam studenti Aleksandar, Franjo i Lucia.
Dok su studentski poslovi u mnogim europskim zemljama poželjna odskočna daska za stjecanje iskustva i osamostaljivanje, čini se kako kod nas mnogi od njih nisu prilagođeni studentskim obavezama u bolonjskom sustavu. Osim toga, studenti koji rade često se susreću s negativnim stavovima na fakultetu i kod poslodavaca, premda će se mnogi po završetku fakulteta susresti s pitanjem o dosadašnjem radnom iskustvu.
Franjo Katalinić (23) završio je diplomski studij na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Ističe kako je upis fakulteta u Zagrebu dobar put, ali kad je riječ o paralelnom radu i studiranju, čini se da rad nije usklađen s uvjetima bolonjskog studija. Zaključuje kako znatan broj poslodavaca traži osmosatno radno vrijeme pet dana u tjednu, pa posao često mogu dobiti samo izvanredni, ili studenti na apsolventskoj godini studija. Kao da već to ne sužava selekciju, dodaje kako je teško pronaći studentski posao vezan za struku jer često od studenata traže vrlo specifično prethodno radno iskustvo, a procesi testiranja i krugova razgovora za posao mogu biti dugotrajni. Kako je preko Student Servisa radio različite poslove, kao svjetlu točku ističe poslove u prodaji, jer u tom tipu posla često može dogovoriti rad vikendom i različite smjene.
Uz to, pozitivnom promjenom smatra ovogodišnje povećanje minimalne studentske satnice. Tako za studente koji dolaze u Zagreb iz drugih dijelova Hrvatske posao s punim radnim vremenom može pokriti životne troškove, no i dalje ostaju problemi poput potplaćivanja studenata za istu vrstu posla koji obavljaju njihovi kolege, posebice na sezonskim poslovima koji su često vrlo zahtjevni. Premda osobno nije imao takvo negativno iskustvo, spominje da su studenti nekih fakulteta koji rade na studentski ugovor prisiljeni odustati od studentskog posla kako bi odradili neplaćenu stručnu praksu. S obzirom na to da je dodatno upisao izvanredni diplomski studij Sveučilišta Sjever, komentirao je kako je zapravo jedini minus izvanrednog studiranja kod nas što nema pravo na x-icu, ali je velika prednost fleksibilan raspored predavanja uz koji se može raditi i na studentski ugovor.
Lucia Nikolić (22) završila je preddiplomski studij na Fakultetu prirodnih znanosti u Puli. Nakon toga odlučila se za upis diplomskog studija na Fakulteti za matematiko, naravoslovje in informacijske tehnologije u Kopru. Kaže kako je jako zadovoljna studijem u Sloveniji, posebice jer je Sveučilište u Kopru mlado, a studijski program opisuje kao organiziran, moderan i uključen u nove programe mobilnosti poput Transform4Europe. Kad je riječ o studentskim poslovima, komentira kako većina poslodavaca nudi satnicu veću od minimalne, u prosjeku 6 do 7 eura po satu, a studenti na gotovo svim poslovima mogu samostalno kreirati raspored u skladu sa studentskim obavezama.
Tako je i studentima koji nisu iz Slovenije, a dijele stan s jednim ili više cimera, moguće u potpunosti pokrivati troškove stanovanja i života. Kako studira u turističkom gradu, Lucia napominje da postoji problem s nedostatkom slobodnih stanova za studente, a neki su još uvijek prisiljeni iseliti krajem petog mjeseca kako bi se stan iznajmljivao turistima. No, kaže da to više nije prepušteno slučaju, već na razini Sveučilišta postoji sustav dodatnih naknada za stanodavce kako studenti tijekom akademske godine ne bi gubili stalni smještaj, koji je i zakonski definiran kao zasebna kategorija u odnosu na apartmane i turističke objekte. Lucia je predsjednica Studentskog zbora u kojem su vrlo aktivni i studenti iz Hrvatske, Srbije, Makedonije te organiziraju brojne konferencije i druženja zbog kojih će joj studij u Sloveniji ostati u lijepom sjećanju.
U Ljubljani pak studira Aleksandar Samardžija (25), student Fakulteta za šport, koji je za tamošnji studentski standard imao samo riječi hvale. Napominje da u Sloveniji umjesto menzi postoje restorani u kojima je sustavom bonova studentima subvencionirana prehrana, pa je tako iznos koji će platiti za ručak 3 do 4 eura, a izbor restorana je raznolik.
Uz to, studentima je subvencioniran prijevoz, pa za cijenu od 25 eura mjesečno imaju pravo na neograničeno korištenje autobusa i vlakova bilo gdje u Sloveniji. Dodaje kako studenti imaju razne popuste za posjet muzejima i druge aktivnosti. Aleksandar kaže da poslom na studentski ugovor u potpunosti pokriva svoje životne troškove u Sloveniji, a radno vrijeme mu je poslijepodne, nakon predavanja. Zadovoljan je jer je već stekao iskustvo u struci, na području sporta i rekreacije.
