“Moj suprug i ja radimo punim radnim vremenom. Odgojiteljice u vrtiću kažu da sam mama koja stalno trči. Ja trčim odvesti dijete u vrtić, pa trčim na vlak da stignem na posao. Suprug trči doma s posla da pokupi dijete. Unatoč trčanju naše dijete najduže ostaje u vrtiću. Dvosmjenski ili dulji rad vrtića jako bi pomagao”, rekla je Josipa Tukara Komljenović, majka trogodišnjaka iz Zagreba, na okruglom stolu “Izazovi i balans privatnog i poslovnog mladih obitelji i roditelja”.
“Moj suprug i ja oboje radimo poslove s punim radnim vremenom. Odgojiteljice u vrtiću kažu da sam mama koja stalno trči. Ja trčim odvesti dijete u vrtić pa trčim na vlak da stignem na posao. Suprug trči doma s posla da pokupi dijete. Unatoč trčanju naše dijete najduže ostaje u vrtiću. Dvosmjenski ili duži rad vrtića bi jako pomagao”, kaže Josipa Tukara Komljenović, majka trogodišnjaka iz Zagreba.
Tukara Komljenović je svoje iskustvo mlade zaposlene majke ispričala na okruglom stolu “Izazovi i balans privatnog i poslovnog mladih obitelji i roditelja” koji je u hibridnom obliku održan u četvrtak u Zagrebu i online. Razgovor je organizirala Mreža udruga civilnog društva Četvrta smjena – nevidljivi rad u okviru projekta „Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene“, čiji je nositelj udruga B.a.B.e. u suradnji s nizom partnera iz raznih dijelova Hrvatske.
Cilj okruglog stola je bio istaknuti specifičnosti i izazove koje mladi roditelji/obitelji imaju u balansiranju privatnog i poslovnog života, istaknuti prepoznate potrebe, ali i ponuditi određene preporuke za poboljšanje uvjeta i veću vidljivost mladih roditelja.
„Mi nemamo dostupan baka i djed servis jer oni ne žive u Zagrebu, ali su i oni još uvijek zaposleni. Stalno balansiramo da stignemo sve napraviti a sve se vrti oko djeteta. To balansiranje utječe i na daljnje planove oko širenja obitelji. Jedan od primjera koji zahtijevaju balansiranje je čuvanje djece ljeti kada su smanjeni kapaciteti vrtića. Naš područni vrtić nam je super od 1. rujna do 15. lipnja kada nama počinje žongliranje jer područni vrtić ne radi i moramo dijete voditi nekoliko kilometara dalje. Javni prijevoz nije dobro organiziran, dobro bi nam došlo da u područnim vrtićima ostane barem jedna grupa. Ovako suprug i ja kombiniramo naše godišnje odmore da jedno od nas bude sa sinom i tek mali dio godišnjeg odmora provedemo zajedno“, opisuje Tukara Komljenović svoja iskustva.
Poseban je izazov i živjeti u udaljenijem dijelu grada, u slučaju ove obitelji Čulincu, što donosi i poteškoće s prijevozom.
„Javni prijevoz nije toliko dobar iz našeg kvarta. Raspored autobusnih linija je takav da biramo ili ćemo ostaviti dijete sat vremena ranije u vrtiću ili ćemo kasniti na posao. To se čini kao sitnica, ali nama je bitno jer nitko ne želi da dijete provede u vrtiću deset sati na dan. Balansiranje privatnog i poslovnog života je za neke moje prijateljice još teže jer nakon redovnog posla rade još jedan, primjerice u poljoprivredi i slično. Moje prijateljice su komentirale i da ja imam privilegiju da će mi poslodavac dopustiti da dođem ovdje danas i sudjelujem u okruglom stolu, a kolegica obrtnica bi za tako nešto morala otkazati nekoliko stranaka i manje bi zaradila“, ističe ova mlada majka.
U izrazito nepovoljnom položaju su pak mladi koji postaju roditelji prije punoljetnosti. Program Mama je mama udruge Korak po korak već 17 godina pruža psihosocijalnu pomoć maloljetnim roditeljima i trudnicama i jedini je program za tu skupinu u državi što je nedovoljno s obzirom na potrebe ove izrazito ranjive populacije.
„Iako se bavimo roditeljima oba spola iz dugogodišnje prakse proizlazi da su to u pravilu ipak majke koje čine jednoroditeljske obitelji. Tu je riječ o uglavnom neplaniranom roditeljstvu prije osamostaljivanja od roditelja. Trudnoća za mlade majke donosi rizik od napuštanja školovanja, a obrazovanje potom utječe na vrstu i mogućnosti zaposlenja. Ako nastave školovanje suočavaju se s teškoćama oko izvršavanja školskih obaveza i čestim izbivanja iz škole. Škole tu imaju neujednačenu praksu. Neke škole izlaze u susret mladim majkama, neke ne“, ističe Silvija Stanić iz udruge Korak po korak.
Dio mladih roditelja koji ne završe srednju školu postaju korisnici usluga centara za socijalnu skrb. Niski obrazovni status donosi im teškoće pri osamostaljenju, rizik od socijalne isključenosti, rizik od dječjeg siromaštva, povećanu vjerojatnost korištenja socijalne pomoći…
„Socijalna podrška je jako bitna i važan preduvjet je za zapošljavanje. Tu opet dolazi do izražaja i nedovoljna dostupnost brige za djecu, čekanje za mjesto u dječjim vrtićima, što zatvara začarani krug nezaposlenosti. Problemi su vezani i uz dvosmjenski rad i rad vikendom jer naše korisnice uglavnom obavljaju poslove kao što su rad u trgovini i ugostiteljstvu. Uspostava ravnoteže poslovnog i privatnog života u potpunosti ovisi o dobroj volji poslodavca“, kaže Stanić.
Sami mladi koji su korisnici programa ističu da bi im pomogli dvosmjenski rad dječjih vrtića, produženo radno vrijeme vrtića, produženi boravak u školi, dodatni servisi za čuvanje djece, dodatne aktivnosti kao besplatne igraonice za djecu i organizirane aktivnosti…
Pandemija je još dodatno otežala položaj ovih izrazito mladih roditelja koji uglavnom rade poslove koje nije moguće obavljati od kuće. Zadnje je dvije godine slabija dostupnost usluga za djecu, veća potreba za izostancima s posla zbog mjera samoizolacije, pojavili su se novi izazovi vezani uz podršku djeci oko online nastave.
Iako država donosi zakone, jedinice lokalne samouprave mogu kroz provođenje obiteljske politike pomoći mladima da ostvare balans poslovnog i privatnog života. Grad Zagreb neke mjere koje ide u tom smjeru već provodi ili planira provoditi.
„Na dopuste Grad Zagreb nema utjecaj, ali nadam se da ćemo u budućnosti imati jer je Grad veliki poslodavac. Za ljude zaposlene u gradskim ustanovama, vrtićima, domovima za starije i slično, nadam se da ćemo u budućnosti fleksibilizirati radno vrijeme. Doplatak za djecu na razini države je mizeran, obuhvaća mali broj djece i ne sprječava dječje siromaštvo. Jedinice lokalne samouprave tu mogu različitim novčanim naknadama ipak utjecati na kvalitetu života i smanjenje siromaštva. Grad Zagreb je još 2003. uočio da tu postoje poremećaji i uveo dječji dodatak koji je iznosio 100, 300 i 600 kn. To se kasnije pretvorilo u pomoć za opremu novorođenog djeteta, naša najdugoročnija mjera. Tu su i subvencije za prehranu djece, prijevoz, udžbenike, vrtiće, škole u prirodi. Analiza Instituta za javne financije pokazala je da Grad Zagreb svojim mjerama značajno utječe na smanjenje dječjeg siromaštva. Imamo i mjere socijalne zaštite, za najugroženije obitelji, osiguravamo dječja ljetovanja, prehranu u školama, obiteljski paket. Želimo poboljšati kvalitetu života obitelji“, tvrdi Iva Prpić, viša stručna savjetnica pročelnice Gradskog uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.
Također, Grad Zagreb u sklopu Akcijskog plana Grada Zagreba za provedbu Europske povelje o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini za razdoblje od 2021. do 2025. provodi i neke druge mjere i aktivnosti usklađivanja poslovnog i privatnog života.
„Tu spadaju primjerice provedba istraživanja o mogućnostima uvođenja fleksibilnih oblika rada zaposlenica i zaposlenika Gradske uprave zbog usklađivanja poslovnog i privatnog života i provedba kampanja i drugih aktivnosti poticanja očeva na aktivno uključivanje u odgoj djece, dodala je Lidija Baltin Stojkanović iz Gradske uprave.
Udruge na čelu s udrugom B.a.b.e. su pak kroz projekt Utjecaj javnih politika kreirale mrežu „Četvrta smjena nevidljivi rad“ kroz koju su željele naglasiti da uz prvu, drugu i treću smjenu na poslu postoji i ta nevidljiva četvrta smjena. Tu spada sve ono što treba učiniti u kući, kućni poslovi, skrb o djeci, skrb o starijim osobama…
„To se ne vrednuje iako je mentalno i vremenski jako zahtjevno. Cilj je osnažiti organizacije koje djeluju u mreži kako bismo u suradnji i utjecali na donošenje javnih politika koje će olakšati usklađivanje privatnog i poslovnog života, mladima olakšati da se mogu zaposliti, naći prikladne poslove, poslove na neodređeno, da ne moraju sreću tražiti u drugim državama“, ističe voditeljica projekta Anja Mihajlović iz udruge B.a.b.e.
U sklopu projekta udruge su provele nacionalnu medijsku kampanju #jutrossamstala čiji je cilj bio pokazati što se dogodi ako žene stanu, kako izgleda njihov radni dan, kako izgleda kuća ako one prestanu raditi. Proveli su i fokus grupe kako bi vidjeli koje mjere sudionici smatraju najpotrebnijim. Provode i istraživanja javnog mijenja na uzorku oko 4000 ispitanika kojima žele mapirati potrebe ljudi u ovom području. 13. veljače će u Poreču biti postavljena izložba s izjavama žena o njihovim problemima s usklađivanjem radnog i poslovnog vremena. Izložba je već bila postavljena u Rijeci, a planira se njeno putovanje i po drugim gradovima.
Dok Iva Prpić ističe organizaciju rada kao najvažniju mjeru u osiguravanju balansa rada i privatnog života za mlade roditelje, Mihajlović ključnim smatra uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja. Naime, sve mjere i zakonske odredbe mogu utjecati na pravednu partnersku raspodjelu kućnih poslova samo do neke mjere. Bolje obrazovanje može nam pak donijeti rezultate da mlade majke ne moraju ponesti sav ili veliki dio tereta rada i te „četvrte smjene“,
„Suprug i ja imamo dogovor da svaka bolest našeg djeteta bude pokrivena bolovanjem drugog roditelja što ne vidim kod drugih poznanica jer se još uvijek u društvu gleda da je uloga majke da bude s bolesnim djetetom. Tome se može doskočiti jedino obrazovanjem. Djeca u vrtiću mogu dobiti poruku da rad u kuhinji nije posao djevojčica i slično. Tome i Grad Zagreb može doprinijeti“, zaključuje Tukara Komljenović.
