Pulskim gradskim vrtićima prijeti da umjesto odgojno-obrazovnih ustanova postanu čuvalištima djece, poručeno je sa subotnjeg prosvjeda odgajateljica. Stručni radnici mahom se zamjenjuju nestručnima. Plaće školovanih radnica nakon skoro trideset godina radnoga staža ne prelaze tisuću eura, istovremeno pomoćno osoblje radi za minimalac. Radnice poručuju da su spremne na štrajk u slučaju nemogućnosti dogovora s gradskom upravom.
„Poručujemo da je ovo samo početak vala štrajkova i prosvjeda koji će se proširiti ne samo Istrom, već i cijelom Hrvatskom“, zaorilo je u subotnje prijepodne s prosvjeda odgajateljica na pulskom Trgu Portarata.
U vrućim satima u kojima su turisti već počeli s obilascima stare gradske jezgre, a konobari već naveliko krenuli na manevre između štekata, odgajateljice i pomoćno osoblje gradskih vrtića započelo je s prosvjedom do kojega je došlo nakon odbijanja dogovora oko povećanja plaća s Gradom Pulom.
“Odbili ste to, i neka ste. To je omalovažavajuće“, rekao je s govornice Rajko Kutlača ispred Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije. Iz sindikata su, naime, tražili zakonom zajamčeno usklađivanje plaća radnica i radnika u predškolskom odgoju s plaćama u osnovnom školstvu zbog čega je jedna od ključnih prosvjednih parola pozivala na poštivanje zakona.
“Nitko ne poriče da su poduzeti nekakvi koraci i učinjeni pomaci. Opet, nitko ne može zanemariti činjenicu da to nije dovoljno. Zaostaci za onima s kojima se moramo mjeriti daleko su veći nego prije. Iako je plaća u predškolskom odgoju u Puli u posljednje tri godine zaista rasla trideset posto, ona u slučaju odgajatelja i dalje zaostaje 40 posto za onima kojima bi zakonom trebala biti ista, za učiteljima u osnovnim školama ili 29 posto u slučaju spremačica, 20 posto referenta za obračun plaća i tako dalje“, nastavio je Kutlača.
“Zar netko stvarno misli da bi radnici trebali svake godine donirati dvije, tri, pet ili sedam tisuća eura godišnje jer toliki je zaostatak plaća radnika u predškolskim ustanovama za onima u srednjim školama“, poručio je sindikalist.
Predsjednica sindikata Marina Cvitić poručila je da vrtići umjesto odgojno-obrazovnih institucija postaju čuvališta za djecu: „Zašto nedostaje odgajatelja? Neka se zapitaju svi oni koji se ne pridržavaju Zakona o predškolskom odgoju koji propisuje da plaće u predškolskom odgoju moraju biti najmanje kao u školskom, dok one bitno zaostaju. I zato nema radnika za rad u predškolskom odgoju. Odgajateljica koja je nositelj ove djelatnosti ima manju plaću od sobarice u hotelskoj kompaniji. Pomoćno i tehničko osoblje u vrtićima jedva dosežu minimalnu plaću. Stručne radnike zamjenjuju nestručnima, a sutra kad ti radnici presuše, odnosno kad odu tamo gdje je plaća veća, koga ćemo zapošljavati? Hoće li nam i djecu odgajati strani radnici? Pozivamo sve da javno podrže radnice u vrtićima. Jučer u Vrsaru, danas u Puli, sutra u nekom drugom gradu u Istri ili Hrvatskoj.”
Cvitić je dalje poručila da gradski vrtići zakonski mogu dati samo veću plaću od onoga u školstvu, ali ne i manju, iako su rijetke općine i gradovi koji to primjenjuju. Za razliku od osnovnog obrazovanja, plaće u radnika u predškolskom isplaćuju se iz gradskih proračuna. Prema sindikalistici, često se načelnici i gradonačelnici izvlače argumentom da nemaju osigurana sredstva za veće plaće predškolskih radnica i radnika. Međutim, kritika sindikata i prosvjednica adresirana je i dalje od onih čija su radna mjesta u gradskom vijeću na gradskom Forumu, gdje je prosvjed i završio. „Vlada je donijela nepravednu uredbu o kriterijima i uvjetima za sufinanciranje dječjih vrtića iz državnih proračuna. I sad se premijer čudi jer se njegovi načelnici i gradonačelnici ne pridržavaju ni zakona ni mišljenja njegovog ministarstva. Mi im poručujemo da je rješenje trebalo donijeti jučer i da je ovo samo početak vala štrajkova i prosvjeda koji će se proširiti ne samo Istrom već cijelom Hrvatskom. Radnici u dječjim vrtićima ne mogu više čekati, ne mogu što izgubiti. Zato danas jasno ispoljavamo nezadovoljstvo plaćom, statusom i uvjetima rada. Dosta smo čekali i nadali se. Nemamo više vremena ni strpljenja, tražimo samo ono što nam pripada. Danas našu borbu ne završavamo, tek ju počinjemo“, zaključuje Cvitić.
Više roditelja s kojima smo razgovarali o prosvjedu potvrđuju da su spremni podržati odgajateljice i pomoćno osoblje gradskih vrtića kad bi poduzeli teže mjere poput štrajka koji u istoj branši već traju u drugim mjestima diljem Hrvatske. Najbliži je takav u Vrsaru. Da će do štrajka doći ako gradske vlasti u razumnom roku ne pristanu na dogovor potvrđuje nam jedna od radnica na prosvjedu: “Spremne smo na štrajk. Organizirane smo i spremne. Nećemo ići odmah s teškim mjerama, smatramo da su ljudi koji ovo trebaju čuti inteligentni i dat ćemo im još vremena da se skockaju. Možda nas nisu dovoljno dobro čuli. Mi idemo s relativno pomirljivim tonovima, jer s obzirom na našu profesiju, ne možemo biti grube i bezosjećajne. Jednostavno, u nekom trenutku moraju stati na loptu i razumjeti što tražimo.”
Nezadovoljstvo se u branši kuha već dugo: “Ako se osnivač hvali s postocima od 30 ili 40 posto povećanja, koliko su te plaće bile prije povećanja? Za koliko su tehničke osoblje, spremačice, domari, vozači, servirke, kuharice radile prije tih povećanja? To je sramotno. Da ne kažem da smo za ta povećanja pregovarali. Isto tako, hvale se ulaganjem u infrastrukturu vrtića. Tko će u njima raditi? Tražimo ono što nam zakonom pripada“, kazala je s govornice jedna od radnica prizivajući povratak dostojanstvu struke.
Na rastuće nestrpljenje ukazala nam je u razgovoru nakon prosvjeda Danijela, odgajateljica i prosvjednica iz jednog od gradskih vrtića: “Priroda je našeg posla takva da uvijek pokušavamo na mirniji način. Ali sve ima neku svoju granicu. Jako dugo smo bile tihe, sad je eskaliralo. Na tome radimo već tri godine, odnosno dvije i pol smo direktno pregovorima za postotke. Dali smo rok od godinu dana jer smatramo da je to više nego dovoljno. Sad smo ohrabrene.”
Danijela i kolegice bile su otvorene oko konkretnih iznosa. “S obzirom da imam jedno dijete na poreznoj kartici, s toplim obrokom od 60 eura i 30 eura prijevoza s čime su nam zamazali oči, dobijem 1200 eura bruto s 24 godine radnog staža. Neto je 960“, govori nam jedna.
Druga radnica nam govori da s 30 godina radnog staža i bez porezne olakšice ima 1100 eura plaću: „Još gore od toga je potplaćeno naše tehničko osoblje koje radi za bruto od 845 eura, što je 650 neto. I oni su došli danas. Pitam se bi li vlastodršci mogli tako. I ne mislim samo na gradsku vlast, nego i državnu, kao i one koji potpisuju zakone. Gradove sufinanciraju različitim sredstvima, niti to nije pravedno. Sa samog se vrha ne daje dovoljno gradovima koji itekako puno doprinose državnom proračunu. Jednostavnije je dizati plaće odgajateljima i tehničkom osoblju u manjim mjestima, pogotovo ako su bolje financirani od države. Ovo nije samo na gradskoj vlasti grada Pule, nego i na nivou države, treba pravednije podijeliti dio kolača.”
Radnice nam nakon završetka prosvjeda potvrđuju da bi istim putem predškolskog odgoja išle i da moraju birati ponovno, teškim uvjetima unatoč. Njima je to poziv, ne posao, potvrđuju nam: „2007. godine potpisana je konvencija za integraciju djece s poteškoćama sa zdravom djecom. Mi smo to objeručke prihvatile. Nikad nismo odbile, a nismo rehabilitatori, to je nama bio izazov. Dakle to je još jedan dokaz da je to nama poziv. Sve ovo drugo je sramota.”
Ohrabrene su, spremne na borbu za svoja prava nakon trogodišnje borbe i nekoliko izglasanih gradskih proračuna. Podrška kolegica iz struke i pomoćnog osoblja je tu, kažu da je i podrška roditelja snažno prisutna, iako ih se na prosvjedu moglo prebrojiti tek na desetke roditelja iz Pule čijih ukupnu 1000 djece čuva tristotinjak odgajateljica gradskih vrtića. Jedna nam majka govori da je slabiji odaziv roditelja možda zbog vikenda ili vrućine. Podrška, pak, lokalnih političkih stranaka nije bila zamjetna. Izuzev aktivista lokalnog ogranka Radničke fronte, nisu se mogla vidjeti stranačka obilježja i lica koja bi potpisniku bila poznata.
Subotnji prosvjed u centru Pule treba staviti u širi kontekst nezadovoljstva radnica u predškolskom odgoju, poput onoga u Biogradu na Moru koji je kulminirao štrajkom, ali i nezadovoljstva u javnim službama o čemu smo pisali i prošloga tjedna. Iako je nova-stara osovina vlasti u predizbornom periodu pacificirala dio javnih službi povećanjima koja su u nekim područjima bila i rekordna, činjenica je da nekima još uvijek nisu riješeni osnovni egzistencijalni problemi. Ostaje i vječito pitanje diskrepancije između primanja u sektoru privatnog poslovanja i onoga što se naziva javnim sektorom koji već desetljećima doživljava srozavanje ugleda u društvu. Jer pitanje koje je postavljeno na prosvjedu na primjeru predškolskog odgoja vrijedi i drugdje: tko će najbolje godine uložiti u školovanje da bi životni vijek proveo radeći u uvjetima u kojima se trenutno radi u svoj silini zakinutih službi koje su neophodne za funkcioniranje društva?
