Hrvatska

Snježana Koren: Hrvatska ne rješava svoje probleme u obrazovanju. Obrazovanje se konstantno koristi kao sredstvo za politička razračunavanja. Među političkim strankama ne postoji konsenzus ni o bazičnim pitanjima  - naprimjer o trajanju obveznog obrazovanja, pa nijedna od planiranih reformi nije provedena kako valja ili nije stigla dalje od papirnatih planova. Mnoge ključne ideje upokojene Cjelovite kurikularne reforme nisu primijenjene.

Otvoreno pismo Andreju Plenkoviću povodom njegova govora na dan kapitulacije NDH: "Ignorirajući cijeli poslijeratni kontekst strašnih stradanja u Europi, Vi kao da ste zaboravili i nešto po čemu se Hrvatska zaista razlikuje od, recimo, nacističkih Nijemaca koji su izgubili rat u totalnom porazu. Od Nijemaca su u redovima pobjedničkih snaga bili samo rijetki pojedinci, kao Klaus Mann te uglavnom oni zapravo židovskog porijekla. Hrvatska pobjednička vojska unutar jugoslavenskog pokreta otpora kraj rata je dočekala kao dio zapadnih savezničkih snaga."

To kupanje na Bačvicama bolje pamtim od same utakmice. Hajduk je, valjda, pobijedio, gužva je bila strašna, navijanje žestoko, ali me nitko nije ni tukao, ni zgazio. A da i jest možda bih i to lako podnio jer sam tog dana, prvi put uživo, iz blizine, vidio Peru Nadovezu, mog nogometnog idola (za kojeg ću puno godina kasnije doznati da je i on 'njiov', iako zauvijek moj). Ukratko – dan za pamćenje.

Novi Retkovec mogao bi biti putokaz za kojim za sad nitko ne poseže. U mjesecima nakon potresa, nijedna gradska služba, medij ili politička stranka u Skupštini ili van nje nije predložila takav model kao mogućnost, a takvo rješenje ne samo da je najlakše i najjeftinije, već i najbrže i najjednostavnije.

Kolike su šanse za promjenu u Hrvatskoj? Promjenu poltika, javne atmosfere, povratka vjere u pravdu, znanje, vrijedan i primjereno plaćen rad. Odsustvo straha od bahatosti, vlastite neprimjerenosti jer nam stalno govore da nismo pravi, lojalni, dovoljno dobri, prozivaju, prijete nam, češće uvijeno no izravno no ima i toga.

Na izbornim listama "nezamjenjivi politički lumeni" čije smo cirkusijade već gledali.

Manje od pet posto djece krenulo je u nižim razredima u školu jučer - pljuska za buđenje.

Sada je više nego naivno postavljati pitanja tipa "zašto rektor Boras tako organski ne podnosi zagrebački Filozofski fakultet?" jer je pravo pitanje kako je uopće moglo doći do toga da bilo koji rektor ikad dobije ovlasti koje će mu omogućiti da svoje (ne)podnošenje ovoga ili onoga fakulteta sveučilišta kojem je rektor pretvori u pravno utemeljeno ignoriranje demokratskih izbora u okvirima tradicionalne akademske samouprave. Tko muči dvije uči i tako, mučeći mukom, stigosmo do skandaliziranja koje je tek posljedica jednog dugog procesa.

Čemu se nadati od ovogodišnje turističke sezone i tko i zašto spominje koridore za Čehe?

Koji je značaj raspeća? Tko je danas na meti onih što bi razapinjali, ali srećom ne mogu?