H-Alter objavljuje neznatno skraćenu zaključnu riječ[1] Blinne Ní Ghrâlaigh, državne savjetnice za pravna pitanja (King’s Counsel, KC) u tužbi za genocid koju je Južna Afrika pokrenula protiv Izraela na Međunarodnom sudu pravde.[2]
Gospođo predsjednice, članovi Suda,
postoji hitna potreba za privremenim mjerama za zaštitu Palestinaca u Gazi od nepopravljive štete uzrokovane izraelskim kršenjem konvencije o genocidu. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda i njezini čelnici opisuju situaciju u Gazi kao krizu čovječnosti, živi pakao, krvoproliće, situaciju potpunog i neusporedivog užasa gdje je cijelo stanovništvo opkoljeno i napadnuto, te mu je u velikoj mjeri uskraćen pristup osnovnim potrepštinama za preživljavanje.
Kao što je podtajnik Ujedinjenih naroda za humanitarna pitanja prošlog petka izjavio, citiram, “Gaza je postala mjesto smrti i očaja. Obitelji spavaju na otvorenom dok temperature padaju. Područja za koja je civilima rečeno da se presele radi vlastite sigurnosti dospjela su pod nemilosrdne napade i bombardiranje. Medicinske ustanove se nemilosrdno napadaju. Nekoliko bolnica koje su djelomično funkcionalne pretrpane su slučajevima ranjavanja i kritično im nedostaju zalihe dok su preplavljene očajnim ljudima koji traže sigurnost. Svjedočimo javnozdravstvenoj katastrofi. Zarazne bolesti šire se u pretrpanim skloništima dok se kanalizacija izlijeva. Dnevno, oko 180 žena rađa usred ovog kaosa. Ljudi se suočavaju s najvišim razinama nesigurnosti hrane ikada. Glad prijeto posebice djeci. Posljednjih 12 tjedana bilo je traumatično – bez hrane, bez vode, bez škole, ništa osim zastrašujućih zvukova rata dan za danom. Gaza je jednostavno postala nepodnošljiva za život. Njeni ljudi svakodnevno se suočavaju s prijetnjama vlastitoj egzistenciji dok svijet samo promatra.
Sud je čuo o stravičnom broju smrti te o više od 7.000 Palestinaca, muškaraca, žena i djece koji su prijavljeni kao nestali, a pretpostavlja se da su mrtvi ili umiru sporo i bolno, zarobljeni ispod ruševina. Izvještaji o pogubljenjima na terenu, mučenjima i zlostavljanju se gomilaju, kao i slike raspadajućih tijela Palestinaca, muškaraca, žena i djece, ostavljeni nepokopani na mjestima gdje su ubijeni, dok su neka od njih poslužila kao hrana životinjama. Postaje sve jasnije da se ogromna područja Gaze – cijeli gradovi, sela, izbjeglički kampovi – brišu s karte. Kao što ste čuli, ali vrijedi ponoviti, prema Svjetskom prehrambenom programu, četiri od pet ljudi u svijetu koji gladuju ili katastrofalno gladuju upravo su stanovnici Gaze. Stručnjaci doista upozoravaju da smrtnost od gladi i bolesti znatno nadmašuje smrtnost od bombardiranja. Dnevna statistika predstavlja jasan dokaz hitnosti i nepopravljive štete na temelju trenutnih brojki. Prosječno se svaki dan ubija 247 Palestinaca – mnogi od njih su doslovno razneseni na komade. To uključuje 48 majki svaki dan, dvije svaki sat, i više od 117 djece svaki dan – što je navelo UNICEF da izraelske akcije nazove ratom protiv djece.
Prema sadašnjim stopama, koje ne pokazuju znakove jenjavanja, svaki dan će više od tri liječnika, dva učitelja, više od jednog zaposlenika Ujedinjenih naroda i više od jednog novinara biti ubijeno, mnogi od njih dok rade, u onome što izgleda kao ciljani napad na njihove obiteljske domove ili mjesta gdje se sklanjaju. Rizik od gladi će svakim danom rasti. Svaki dan će u prosjeku 629 ljudi biti ranjeno – neki višestruko dok se kreću od mjesta do mjesta očajnički tražeći utočište. Svakog dana će više od 10 palestinske djece biti podvrgnuto amputiranju jedne ili obje noge – mnogima bez anestezije. Svaki dan, prema trenutnim stopama, u prosjeku će 3.900 palestinskih domova biti oštećeno ili uništeno. Kopat će se još više masovnih grobnica, još više groblja će se srušiti buldožerima i bombardirati, a leševi će se nasilno ekshumirati, uskraćujući čak i mrtvima svako dostojanstvo ili mir. Svaki dan će se i dalje napadati ambulantna vozila i bolnice a medicinari ubijati. Oni koji su prvi reagirali, koji su proveli tri mjeseca bez međunarodne pomoći pokušavajući golim rukama izvući obitelji iz ruševina, i dalje će biti na meti. Prema trenutnim brojkama, jedan će biti ubijen gotovo svaki drugi dan, ponekad u napadima pokrenutim upravo protiv onih koji na licu mjesta pomažu spašavanju ranjenih. Svaki dan će još više očajnih ljudi biti prisiljeni da se presele s mjesta gdje su se sklonili ili će biti bombardirani na mjestima gdje im je rečeno da se evakuiraju. Cijele višegeneracijske obitelji bit će izbrisane, a još više palestinske djece postat će WC NSF (ranjeno dijete; nema preživjele obitelji), strašni novi akronim rođen iz izraelskog genocidnog napada na palestinsko stanovništvo u Gazi.
Postoji hitna potreba za privremenim mjerama kako bi se spriječila neposredna nepopravljiva šteta za što ne postoji jasniji ili uvjerljiviji slučaj. Prema riječima glavnog povjerenika Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i radove ( UNRWA – United Nations Relief and Works Agency) — mora doći kraj uništavanju Gaze i njezinog stanovništva. Osvrćući se na sudsku praksu Suda kako je nedavno potvrđeno, citiram: “Uvjet hitnosti je ispunjen kada se djela koja mogu izazvati nepopravljivu štetu mogu dogoditi u bilo kojem trenutku. Prije nego što sud donese konačnu odluku o predmetu.” Upravo takva situacija ovdje se može dogoditi i događa se u svakom trenutku. Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda zahtijevaju “trenutnu, sigurnu, neometanu dostavu humanitarne pomoći u širokom obimu u cijeloj Gazi te potpuni, brz, siguran i neometan humanitarni pristup.”
Rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih naroda koje pozivaju na humanitarno primirje ostaju neizvršene, a situacija ne može biti hitnija. Samo od 29. prosinca 2023. godine, kada su pokrenuti ovi postupci, procjenjuje se da je u Gazi poginulo preko 17.103 Palestinaca, a ozlijeđeno preko 3.252. Što se tiče kriterija nepopravljive štete, već desetljećima Sud smatra da je on zadovoljen u situacijama u kojima nastaju ozbiljni rizici za ljudski život ili druga temeljna prava. U slučajevima Gruzije, Rusije i Armenije, sud je naredio privremene mjere utvrdivši ozbiljan rizik od nepopravljive štete jer su stotine tisuća ljudi bile prisiljene napustiti svoje domove. Određujući privremene mjere u potonjem slučaju, sud je istaknuo kontekst “dugotrajne izloženosti stanovništva situaciji ranjivosti, uključujući prepreke uvozu osnovnih dobara koje uzrokuju nestašice hrane, lijekova i drugih životno važnih medicinskih potrepština.”
U Gazi, kao što ste čuli, gotovo 2 milijuna ljudi, više od 85 posto stanovništva, bili su prisiljeni više puta bježati iz svojih domova i skloništa – ne samo jednom ili dvaput, već nekoliko puta, u sve manje dijelove zemlje gdje ih i dalje bombardiraju i ubijaju. Ovo je stanovništvo koje je već bilo ranjivo nakon 16 godina vojne blokade Izraela koja je paralizirala razvoj. Danas su izraelska ometanja uvoza hrane i osnovnih potrepština dovela Gazu na rub gladi, pri čemu se odrasli – majke, očevi, djedovi i bake – redovito odriču hrane za taj dan kako bi djeca mogla barem nešto pojesti. Nedostatak lijekova, medicinskog tretmana, čiste vode i električne energije toliki su da veliki broj Palestinaca umire ili je u neposrednoj opasnosti od smrti koja se može spriječiti. Službe za liječenje raka i druge usluge već dugo su zatvorene. Žene prolaze kroz carski rez bez anestezije u jedva funkcionalnim bolnicama opisanima kao prizori iz horor filma, u kojima se mnoge podvrgavaju inače nepotrebnim užasima u pokušaju da spase svoje živote.
U slučaju mučenja koji je Kanada pokrenula protiv Sirije, sud je jasno stavio do znanja da se: “osobe podvrgnute mučenju i drugim djelima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja nalaze u ozbiljnom riziku od nepopravljive štete”, što se odnosi i na Palestince u Gazi koji su također izloženi takvoj nepopravljivoj šteti. S videozapisima palestinskih dječaka i muškaraca okupljenih, svučenih i ponižavanih, koji su prikazani po cijelom svijetu, te snimke teških tjelesnih ozljeda i izvještaje o ozbiljnim duševnim patnjama i ponižavanju.
U slučaju Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata, sud je smatrao da su privremene mjere opravdane s obzirom na rizik od nepopravljive štete proizašle iz čimbenika poput prisilnog napuštanja mjesta prebivališta bez mogućnosti povratka, psihološke traume privremenog ili potencijalno trajnog odvajanja od obitelji te štete povezane s time što studenti ne mogu polagati ispite. Ako su privremene mjere bile opravdane tamo, kako ne bi bile opravdane u Gazi gdje su brojne obitelji razdvojene, pri čemu su neki članovi obitelji evakuirani prema izraelskim vojnim naredbama, a drugi su riskirajući sve ostali kako bi se brinuli za ranjene, nemoćne i starije osobe. Gdje muževe, očeve i sinove skupljaju i odvajaju od njihovih obitelji — te odvode na nepoznate lokacije na neodređeno vrijeme.
U slučaju Katara, sud je izdao privremenu naredbu kad su povrede bile povezane s oko 150 studenata — u Gazi 625.000 školske djece nije pohađalo školu već 3 mjeseca. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izrazilo je duboku zabrinutost “da prekid pristupa obrazovanju dramatično utječe na djecu i da sukobima cjeloživotne posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje.” Gotovo 990.000 studenata palestinskog sveučilišta ne može pohađati sveučilište u Gazi. Preko 60 posto škola, gotovo sva sveučilišta i brojne knjižare i knjižnice su oštećeni ili uništeni, a stotine učitelja i akademika ubijeno je — uključujući dekane sveučilišta i vodeće palestinske znanstvenike, što uništava izglede za buduće obrazovanje djece i mladih u Gazi.
Važno je napomenuti da je sud smatrao da su privremene mjere opravdane u sva tri prethodna slučaja u kojima su bile zatražene zbog kršenja konvencije o genocidu. To je učinjeno i u Bosni i Srbiji 1993. godine, temeljem dokaza koji zasigurno nisu bili uvjerljiviji od onih koji su trenutno pred sudom. Bilo je dovoljno utvrditi da postoji “veliki rizik od počinjenja djela genocida”, kako bi Sud utvrdio da su privremene mjere opravdane u slučaju Gambija-Mjanmar na temelju rizika od nepopravljive štete za Rohingye izložene “masovnim ubojstvima kao i premlaćivanju, uništavanju sela i domova, uskraćivanju pristupa skloništu s hranom i drugim životnim potrepštinama.”
Nedavno, u slučaju Ukrajina-Rusija, sud je ukazao na privremene mjere smatrajući da su ruske vojne aktivnosti “rezultirale brojnim smrtnim slučajevima i ozljedama civila te prouzrokovale značajnu materijalnu štetu, uključujući uništenje zgrada i infrastrukture”, stvarajući rizik nepopravljive štete. Sud je uzeo u obzir činjenicu da “napadi traju i stvaraju sve teže uvjete života za civilno stanovništvo”, koje smatra izuzetno ranjivim. Također je uzeo u obzir činjenicu da “ponovno mnoge osobe nemaju pristup najosnovnijim namirnicama, pitkoj vodi, struji, osnovnim lijekovima ili grijanju te da mnogi pokušavaju pobjeći pod izuzetno nesigurnim uvjetima.” Ovo se u puno intenzivnijim razmjerima događa u Gazi prema opkoljenom, zarobljenom i prestravljenom stanovništvu koje nema sigurno mjesto na koje bi otišlo. Ne želim sugerirati da je situacija ista, ali iz slučaja Ukrajine-Rusije jasno je da se hitan rizik nepopravljive štete javlja u situaciji oružanog sukoba što ne umanjuje, a još manje sprječava zahtjev za privremenim mjerama.
To je također jasno iz drugih presuda Suda.
/…/
Izrael i dalje negira odgovornost za humanitarnu krizu koju je stvorio, čak i dok Gaza gladuje. Pomoć koju je naposljetku počeo dopuštati potpuno je nedostatna i daleko je od prosječnih 500 kamiona koji su bili dopušteni svakodnevno prije listopada 2023. godine — čak i pod blokadom. Bilo kakva jednostrana obećanja koja bi Izrael mogao dati o budućoj pomoći ne bi uklonila rizik od nepopravljive štete, posebno uzimajući u obzir prošlo i sadašnje ponašanje Izraela prema palestinskom narodu, uključujući 16 godina brutalne blokade Gaze.
U svakom slučaju, kao što je glavni tajnik Ujedinjenih naroda apsolutno jasno dao do znanja, pogrešno je mjeriti “učinkovitost humanitarne operacije u Gazi na temelju broja kamiona kojima je dozvoljen ulazak”. Kako je naglasio: “pravi problem je što način na koji Izrael provodi ovu ofenzivu znači da uvjeti za učinkovitu dostavu humanitarne pomoći više ne postoje. To bi zahtijevalo da sigurnosno osoblje može bez ugroze obavljati svoj posao, logističke kapacitete i obnovu komercijalne aktivnosti, a to zahtijeva električnu energiju i stabilne komunikacije. Sve to i dalje nedostaje.” Doista, nedugo nakon što je Izrael otvorio prijelaz Kem Shalom krajem prosinca 2023. prijelaz je napadnut bespilotnim letjelicama ubivši pet Palestinaca i dovevši do još jednog privremenog zatvaranja. Kako je jasno istaknuo Glavni tajnik Ujedinjenih naroda i svi njegovi čelnici, nigdje i nitko nije siguran bez prestanka izraelskih vojnih operacija. Prijelazi, humanitarni konvoji i humanitarni radnici — poput svih i svega ostalog u Gazi — ostaju pod neposrednim rizikom daljnje nepopravljive štete. Do danas je nezapamćenih 148 osoblja Ujedinjenih naroda ubijeno. Bez zaustavljanja izraelske vojne aktivnosti u Gazi, neće biti kraja ekstremnoj situaciji s kojom se suočavaju palestinski civili.
Gospođo predsjednice, članovi suda, ako je uvođenje privremenih mjera bilo opravdano u slučajevima koje sam navela – kako onda ne bi bilo opravdano ovdje, u mnogo težoj situaciji, gdje je neposredna opasnost od nepopravljive štete mnogo veća? Kako ne bi bilo opravdano u situaciji koju su iskusili humanitarni veterani iz kriznih područja, uključujući čak i Krvava polja Kambodže, ljudi koji su, riječima Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, vidjeli sve? Ako oni kažu da je situacija toliko nezapamćena da nemaju riječi za opisati je, bilo bi potpuno odstupanje od duge i utvrđene pravničke razboritosti koju je ovaj Sud čvrsto utvrdio, a nedavno ponovno potvrdio, da Sud ne naredi privremene mjere u ovom slučaju.
Neposredna opasnost od smrti, štete i razaranja s kojom se Palestinci u Gazi suočavaju, prema svakom gledištu doista opravdava uvođenje privremenih mjera. Moglo bi se reći da sam ugled međunarodnog prava, njegova sposobnost i volja da jednako obveže i zaštiti sve narode visi o niti. No, konvencija o genocidu je temeljno pitanje potvrde i podrške osnovnim moralnim načelima. Sud je podsjetio na rezoluciju Opće skupštine iz 1946. o zločinu genocida koja je jasno rekla da je “genocid uskraćivanje prava na postojanje cijelih ljudskih skupina, kao što je ubojstvo uskraćivanje prava na život pojedinačnih ljudskih bića. Takvo uskraćivanje prava na postojanje potresa savjest čovječanstva i rezultira velikim gubicima za čovječanstvo u obliku kulturnih i drugih doprinosa koje predstavljaju te ljudske skupine, te je suprotno moralnom pravu i duhu i ciljevima Ujedinjenih naroda.”
Unatoč tome što je Konvencija o genocidu priznala potrebu da se svijet oslobodi od odvratne pošasti genocida, međunarodna zajednica je ponovno zakazala. Iznevjerila je narod Ruande, iznevjerila je bosanski narod i Rohingye – potičući ovaj sud na djelovanje. Ponovno je zakazala ignorirajući rana upozorenja o ozbiljnom riziku od genocida za palestinski narod, koja su uputili međunarodni stručnjaci 19. listopada prošle godine. Međunarodna zajednica i dalje iznevjerava palestinski narod unatoč otvorenoj dehumanizirajućoj genocidnoj retorici izraelskih vladinih i vojnih dužnosnika koja je usklađena s akcijama izraelske vojske na terenu, unatoč užasu genocida nad palestinskim narodom koji se prenosi uživo — prvi genocid u povijesti gdje njezine žrtve prenose slike vlastitog uništenje u stvarnom vremenu, u očajničkoj i dosad uzaludnoj nadi da bi svijet mogao nešto učiniti — Gaza predstavlja ništa drugo do moralni neuspjeh. Kako to opisuje suzdržani Međunarodni odbor Crvenog križa, kako naglašavaju čelnici Ujedinjenih naroda, taj neuspjeh ima “posljedice ne samo za ljude Gaze, već i za buduće generacije koje nikada neće zaboraviti ovih više od 90 dana pakla i ugrožavanje najosnovnijih načela čovječanstva.”
Kao što je prošlog tjedna izjavio glasnogovornik Ujedinjenih naroda u Gazi na mjestu bolnice jasno označene simbolom crvenog polumjeseca gdje je upravo ubijeno pet Palestinaca, uključujući bebu staru 5 dana, svijet bi trebao biti apsolutno užasnut. Svijet bi trebao biti apsolutno ogorčen jer u Gazi nema sigurnog mjesta. Svijet bi se trebao sramiti.
U snažnoj propovijedi održanoj u crkvi u Betlehemu na Božić – isti dan kada je Izrael ubio 250 Palestinaca, uključujući najmanje 86 ljudi, mnoge iz iste obitelji pobijene u jednom udaru na izbjeglički kamp Maghazi, palestinski pastor Munther Isaac obratio se svojoj zajednici i svijetu rekavši: “Gaza kakvu poznajemo više ne postoji. Ovo je uništenje. Ovo je genocid. Ustat ćemo, ponovno ćemo ustati usred razaranja kao što smo uvijek radili kao Palestinci, iako je ovo možda najteži udarac koji smo primili.” Ali je rekao: “Nakon genocida, neće se prihvaćati isprike. Ono što je učinjeno — učinjeno je. Želim da se pogledate u ogledalo i zapitate gdje sam bio/la kad je Gaza prolazila kroz genocid.”
Južnoafrička Republika sada s poštovanjem i ponizno poziva ovaj časni sud da učini ono što je u njegovoj moći kako bi se uvele privremene mjere hitno potrebne kako bi se spriječila daljnja nepopravljiva šteta palestinskom narodu u Gazi čije se nade, uključujući i njihov opstanak, sada polažu u ovaj sud.
