beskućnici

Krajem travnja Kuća ljudskih prava objavila je svoj redoviti, vrlo opširan i detaljan, pregled stanja ljudskih prava u prošloj, 2021. godini. Među programskim dokumentima koje je Vlada trebala donijeti, a nije, na prvom je mjestu Nacionalni plan zaštite i promocije ljudskih prava.

Olja Družić Ljubotina: “Stambene politike prema ranjivim skupinama u našem društvu – nema, ne postoji. Ne postoje nacionalni programi stambenog zbrinjavanja ranjivih skupina.”

Cijene stanova već četvrtu godinu lete u nebo prosječnim godišnjim poskupljenjem četvornog metra od osam posto. Nastavi li država subvencionirati stambene zajmove kupcima u dobi do 45 godina, uzrokovat će eksploziju nekretninskog balona.

„Ovaj projekt za mene znači mogućnost da se u potpunosti osamostalim od roditelja. Znači mi puno i to što znam da neću završiti u domu za starije jednom kada se moji roditelji ne budu mogli brinuti za mene.”

Programi fondovskog financiranja i projekti neprofitnih organizacija traju u diskontinuitetima, a intervali njihova trajanja i netrajanja ovise o količini birokratske neodgovornosti i ignorancije iskazane od slučaja do slučaja.

Da sistem socijalne zaštite treba biti centraliziran negdje je već unaprijed bilo odlučeno. Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nakon toga je moglo biti samo farsa.  

Novi potres na pomolu: Hrvatska se priprema za reformu sistema socijalne zaštite. Aladrovićevi momci i djevojke još u listopadu su pustili u javnu raspravu novi zakon.

Mladi, obitelji u riziku, osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja pripadnici nacionalnih manjina i izbjeglice najslabije su obuhvaćeni sustavom pružanja socijalnih usluga u Hrvatskoj.