Bosna i Hercegovina

“GKZ izbjegava uvrštavati u fond knjige koje nisu ili na jeziku originala ili prevedene na hrvatski jezik. Dakle, u fond ne uvrštavamo knjige prevedene s jednog jezika na drugi koji nije službeni jezik Republike Hrvatske.”

Dragan Markovina o muzeju HVO-a na Heliodromu: “S jedne strane Hrvatska nastupa kao da nema veze sa zločinima, a s druge strane svi su vojnici HVO-a na zasluženoj penziji Republike Hrvatske.”

Građani Bosne i Hercegovine protestima izražavaju nezadovoljstvo poručujući: „Niti jedna više“, no bez konkretnih i jasnih mjera od onih koji bi trebali preuzeti odgovornost.

Američki državni tajnik zahtijeva od vlasti u Zagrebu i Sarajevu da discipliniraju Dragana Čovića koji, kaže, opstruira plinsko povezivanje Hrvatske i Bosne, tj. opstruira američke energetske profite u BiH.

Jasminka Bjelavac iz sarajevskog ogranka Fondacije Heinrich Böll: ”Kod nas još uvijek postoji tendencija da će naše elektroprivrede da dekarboniziraju Bosnu i Hercegovinu. To nigdje nije bilo na svijetu, pa neće vjerovatno ni kod nas.”

Na sva tri krizna balkanska punkta u ozbiljnom su klinču globalne velesile, pa čak i Turska, a Beograd, Zagreb, Sarajevo i Podgorica tek su bakšiš za potkusurivanje.

U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, čiji sustav azila sadrži tako duboke disfunkcije, potrebno je suštinski ispitati jesu li takozvani dobrovoljni povraci zaista dobrovoljni.

Nije li Čovićevo jeruzalemsko soliranje zapravo Milanovićevo kukavičje jaje u HDZ-Plenovićevom gnijezdu? Dragan Čović distancira se od svih kritika kojima razni politički akteri napadaju Milanovića.

Kako nakon ukrajinske ratne i humanitarne katastrofe i dalje ljuto braniti nakaradne politike razbijača Bosne i Hercegovine što ih godinama guraju Milorad Dodik i Dragan Čović?

Stipe Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski pristupaju Bosni sasvim suprotno od Dragana Čovića i Milorada Dodika, opsjednutih nacijom, vjerom, izmišljenim nacionalnim mitovima i, nadasve, svojim političkim/materijalnim probicima.

Odustajanje od samostalnosti Kosova ne dolazi u obzir, zato su SAD odabrale način kojim se izokola želi postići taj cilj. Vučić pritom dobiva priliku da faktičko priznanje Kosova obrazloži ogromnim ekonomskim koristima za Srbiju.

Svaka ozbiljnija raščlamba događaja među Hrvatima na zapadnom Balkanu po raspadu SFR Jugoslavije vodi istom zaključku: desno se posrnuće u političkom tzv. mainstreamu predstavlja kao domoljublje i državnička mudrost.

Christian Schmidt je usred vrućeg ljeta sjeo u vruću kuhinju s opasno pištećim bosanskim loncem, a sasvim pouzdano neće biti chef. Ma što on mislio o tomu, ma čemu se nadala Angela Merkel.