djeca

Nekolicina samohranih očeva u Hrvatskoj, bilo zbog razvoda ili smrti supruge, ruše stereotipe o očinstvu i suočavaju se s mnogim preprekama.

O 1. kolovoza očevi u Hrvatskoj mogu koristiti plaćeni „očinski dopust“. To je pravo uvedeno stupanjem na snagu izmjena i dopuna Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

“Pravo je pitanje koliko djece ostaje izvan naših granica i koliko ih tamo umire, bez da mi za to znamo”, upozorila je Sara Kekuš iz CMS-a na tribini „Djeca bez pratnje u Hrvatskoj“.

Iz Nacionalnog plana za prava djece za razdoblje do 2026. godine ne može se zaključiti da je vlada svjesna propusta javnih institucija na planu ostvarivanja dječjih prava.

Djeca jednog nižeg razreda u privatnoj osnovnoj školi Epoha u Zagrebu trpe konstantno fizičko nasilje od jednog vršnjaka, a ravnateljica škole Lea Brezar tri mjeseca nije nadležnim institucijama prijavila vršnjačko nasilje.

Iako formalno izgleda kao da ima glavu i rep, služba socijalne skrbi kaotičan je sustav u kojem nema ni dovoljno znanja ni koordinacije, u njega se ne ulaže dovoljno sredstava, a ponajmanje ima moralnosti.

Korisnici iz cijele Hrvatske prijavljivali su H-Alterovoj suradnici slučajeve korupcije u centrima za socijalnu skrb: kupovanje automobila i/ili nekretnine, kupovanje vrijednog nakita i satova…

Neposredno nakon smrti Nikoll Dedić, izvanredni upravni nadzor Ministarstva socijale nad radom stručnog tima CZSS-a Nova Gradiška pokazao je da su utvrđene nepravilnosti.

Serijal “Sustav za zaštitu ili za zlostavljanje djece?” nije zaustavio nanošenje daljnjih nepravdi hrvatskim Laurama i njihovoj djeci – žrtvama primjene tog koncepta.

“Moj suprug i ja radimo punim radnim vremenom. Odgojiteljice u vrtiću kažu da sam mama koja stalno trči. Ja trčim odvesti dijete u vrtić, pa trčim na vlak da stignem na posao.”

Mladi, obitelji u riziku, osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja pripadnici nacionalnih manjina i izbjeglice najslabije su obuhvaćeni sustavom pružanja socijalnih usluga u Hrvatskoj.