ekonomska politika

Ako su Ruska Federacija i Kina, ali i zemlje poput Irana, Sirije, Kube, Venezuele, Sjeverne Koreje, polit-ekonomski, vojni, geostrateški iritantan balvan u oku SAD-a, tko kaže da moraju biti i u Unijinom?

Vladino posipanje plaća i mirovina poreznim/usklađivačkim mrvicama populistički je HDZ-Plenkovićev potez s jednim jedinim ciljem: predizborno se umiliti biračima.

Samoubilačka politika sankcija potaknula je energetsku krizu u Europi, gurajući gospodarstva u recesiju i uzrokujući deindustrijalizaciju vrtoglavom brzinom. 

Američki se vanjski dug popeo na kritičnu granicu od blizu 32 bilijuna dolara: svaki muškarac, žena i dijete time su zaduženi za 95.000 dolara, što zapasuje 120 posto američkog BDP-a.

Dogodine slijede parlamentarni i ini izbori, pa valja ići biračima niz dlaku, zamazati oči građanima i koliko-toliko osigurati opstanak HDZ-ove rejtinške prednosti.

„Ne možemo čekati da se kapitalizam sjeti da će uništiti sam sebe i nešto promijeni. Trebaju nam novi modeli već sad“, komentira sociolog Dražen Šimleša.

Čista je populistička floskula HDZ-a i Plenkovića da će se prenapuhane cijene svega i svačega ne samo vratiti na stanje 31. prosinca 2022., već da će i padati pod udarom inspekcijskog nadzora. Neće.

Ironičan eho vica o škrtom, siromašnom ili samo „poduzetnom“ Dalmatincu i njegovu tovaru najprecizniji je komentar Plenkovićevih samohvalnih óda s vladine sjednice o državnom proračunu.

Jesu li Rusi krivi što su birokratski poslovođe EU-a grlom u jagode uletjeli priključiti se SAD/NATO-ovim sankcijama Moskvi, pa otvorili Pandorinu kutiju inflacije/recesije nesagledivih posljedica i trajanja?