izbjeglice

Bruxelles je grad poražavajuće razine nejednakosti. Najsiromašnija je Saint-Josse-ten-Noode, jedna od  ukupno 19 bruxelleskih općina.

Ministar Božinović podnio izvještaj Saboru: Sigurnost za muškarca – člana HDZ-a je garantirana, za ženu ovisi o dobu dana, stranim radnicima je oduzeta, a protiv ljudi na granicama pretvara se u oružje.

Smeće se u kapitalizmu širi na sve oblike postojanja, to je društveno uređenje koje kao ni jedno prije u povijesti proizvodi beskrajnu gomilu smeća; sve prije ili kasnije može postati smeće, pa i ljudi.

Lucija Mulalić iz CMS-a povodom 11. Tjedna IZBJEGLICAma!: „Građani se mogu uključivati u akcije solidarnosti s Palestinom, a mogu i materijalno podržati palestinsko-hrvatske državljane evakuirane iz Gaze.”

Dr. sc. Marijana Hameršak: „Riječ ‘migrant’ je u posljednjih desetak godina poprimila značenje ‘onoga koji nije izbjeglica’.”

Italija i Albanija sporazumjele su se o uspostavi centra za tražitelje azila u Italiji na teritoriju Albanije, čime bi oni mogli biti izloženi znatnom porastu kršenja ljudskih prava.

Oprezu i budnosti svaka čast, ali naoružani narod koji će se vatrenim oružjem obračunavati s izbjeglicama /migrantima s globalnog Juga ideja je za psihijatrijski tretman.

Europska unija ne zna i neće riješiti tzv. izbjeglički/migrantski problem, jer pogrešni ljudi na pogrešan način to čine na pogrešnomu mjestu, pa kerozinom gasi razbuktali izbjeglički/migrantski požar.

Povjesničarka Katarina Banić, autorica knjige „Između ustaša i partizana: Zagreb 1941. – 1945“: Zanimljivo mi je bilo vidjeti koliko problema i fraza današnji Zagreb dijeli sa Zagrebom toga razdoblja.

Liz Fekete, direktorica Instituta za rasne odnose: Tražim od ljudi na Zapadu da osvijeste svoje slijepe točke i suoče se s inherentnim rasizmom, nasiljem i civilizacijskim hijerarhijama vlastitog imperijalizma.

U zemlji kao što je Bosna i Hercegovina, čiji sustav azila sadrži tako duboke disfunkcije, potrebno je suštinski ispitati jesu li takozvani dobrovoljni povraci zaista dobrovoljni.

Marijana Hameršak: „Od zagrebačkih gradskih vlasti se očekivalo da mimo kriznog humanitarnog refleksa reagiraju na promjenu prakse prema ljudima u pokretu, njihovu veću vidljivost i različite potrebe.”