kazalište
Financijske krize, napuštanje strateških planova, sistemske promjene i ispreplitanje interesa strukovnih lobija neki su od razloga koji su kumovali propasti projekta Sveučilišne bolnice u Zagrebu.
Branko Brezovec u intervjuu za H-Alter povodom predstave Krležino divot pismo: Veći problem od financiranja kulture jest manjak horizonta – što bi Grad Zagreb uopće od nezavisne kulture htio.
Borut Šeparović: Čitav cordon sanitaire pristup u kojem bismo Thompsona odgurali na margine meni više izgleda kao zakašnjelo zgražanje liberalnih politika nad nečim što su one same dugo tolerirale.
Kućica za pse: priča o dvije obitelji istražuje bolnu traumu ratnih silovanja koja se prenosi s generacije na generaciju.
„Kazalište za djecu je u Hrvatskoj pogon za vježbanje za kazalište za odrasle, vježbamo raditi ‘pravo kazalište’. To je apsolutno pogrešno.”
Bilješke o postdramatičnom kazalištu: Trebamo li razumjeti teoriju da bismo shvatili praksu?
Smithov teatar – odnosno njegov performans – nalazi se par stepeništa ispod njegova podzemnog filma. To je bilo podzemlje podzemlja.
Adam Ranđelović, autor predstave Država Dada-Jok: “Buržoaska svest najniži je oblik svesti, njena diktatura jedan je od glavnih razloga banalizacije i teatralizacije svakodnevnog života. Prezirem.”
Prošli petak 21. siječnja, Mali teatar je, u suradnji s Romskom organizacijom mladih Hrvatske, u Kulturnom centru Novi Zagreb održao premjeru predstave Prva hrvatska romska monodrama.
Vojin Perić, ravnatelj Kazališta slijepih i slabovidnih “Novi život”: Kod nas je civilno društvo podivljalo. U njega je strpano sve što se moglo strpati, a da nije ustanova ili državna istitucija. Znamo da ono uglavnom zagovara i lobira,da je korektiv društva, ali udruge osoba s invlaiditetom nisu samo to – kroz njih se provode i socijalne usluge. Nisam sretan što socijalne usluge provode udruge, odnosno civilno društvo.