ljevica
Senzacionalističko medijsko izvještavanje i šutnja građansko-liberalnih opcija i nominalne ljevice obilježile su hajku orkestriranu od braniteljskih udruga i desnih političara povodom YIHR-ova aktivističkog čina.
Ivana Kekin, kandidatkinja stranke Možemo! na predsjedničkim izborima, saborska zastupnica i predsjednica izvanparlamentarne stranke Nova ljevica: Nikada ne bih vratila odlikovanje Branimiru Glavašu.
Kako je Možemo! stao iza interesa transnacionalnog kapitala, njegovih zapadnih dioničara, njemačke automobilske industrije i servisera njihovih interesa, europskih političkih elita?
Boris Buden: Ideja revolucije podrazumijeva i drugačiju ideju demokracije, takvu koja transcendira koncept liberalne, partijske demokracije i svega ovoga što danas kolabira pred našim očima.
SDP je naprosto jedna prevara kojoj smo nasjeli, i još gore, koju smo konstruirali. A taj SDP je bio i trajno ostao reformirana kadrovska stranka SKH, s time da su onodobno jedni kadrovi otišli u HDZ, a drugi ostali.
SDP stagnira, Radnička fronta se vratila u izvanparlamentarne okvire, Možemo! je narastao za tri fotelje. Može li se takav rezultat smatrati uspjehom?
Goran Čular, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu: Hrvatske političke stranke nalaze se u samom vrhu europskih stranaka po zatvorenosti i centraliziranosti postupaka selekcije izbornih kandidata.
Izvjesno je da dolazi generacija novog tipa političarki, vjesnice kojih su bile Mirela Holy i Rada Borić. Zasjekom u pravila maskuline političke igre i njezinih manipulacija, one otvaraju prostor dekontaminaciji i imaginaciji mogućeg.
Katarina Peović, povodom objave knjige „Spontana ideologija svakodnevnih pojmova“: „Svi znamo u svojoj okolini za nekog bogataša, za kojeg cijela zajednica zna da imovinu nije baš stekao na pošten način.”
Mladi ljevičari i ljevičarke s kojima sam imala prigodu razgovarati smatraju da ukrajinsko društvo ne pripada moćnom zapadnoeuropskom bloku koji je i sam proizvoditelj sustava globalnih ekonomskih nejednakosti.
Izvještaj s tribine s Kajsom Ekis Ekman: “Danas se patrijarhat brani argumentima koji stižu iz femizma i s ljevice. I to je ključno shvatiti, jer ako to ne shvatimo, bit ćemo zbunjeni.”
Veliki talijanski novinar cijelim je svojim životom na najbolji mogući način posvjedočio kako su potraga i napor za dosezanjem Utopije jedini pravi smisao ljudskog postojanja.
Ljudsko postojanje pretvorilo se u kružnu uslužnu djelatnost koja cijeni svoje jedine goste – perverzne kapitaliste i profitere koji se pokušavaju prodati kao subverzivan odgovor na probleme koje sami stvaraju.
Wolfgang Streeck, sociolog i bivši direktor kelnskog Instituta Max Planck: Život je lakši ako drugima ne diktirate kako da se ponašaju.
Populizam je, piše Ernesto Laclau, strategija izgradnje političke granice koja dijeli društvo na dva tabora, „nas“ i „njih“, i poziva na mobilizaciju „gubitnika“ protiv „moćnih“.
Lekcije za obnovu progresivnog internacionalizma: Što bi moglo sačinjavati “emancipacijski zagrobni život” beogradskog duha nesvrstanosti?
Lenjin je smatrao da ljevica treba da uči od buržoazije. Posljednja zbivanja u Čileu pokazuju da je ona u političkim sposobnostima daleko nadvisila ljevicu. I ne samo u Čileu.
Najozbiljniji doprinos analizi uzroka rata u Ukrajini dali su zapadni marksisti, koji ih traže u neprevladanoj sistemskoj krizi globaliziranog neoliberalnog kapitalizama.
Hajrudin Hromadžić: Priča o ljevici treba se vrtiti i oko pitanja kao što su status rada u odnosu na kapital, društvena preraspodjela realiziranog viška vrijednosti, posljedice akumulacije profita u sve manjem broju ruku, pojačana financijalizacija.
Nijedna od značajnijih mjera nove zagrebačke vlasti nije osobito lijeva i sve su daleko od revolucionarnih, ali proizvele su stvarnu razliku u svakodnevnim životima običnih ljudi.