Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.
Rusija
Jednom Nijemcu, Britancu, Španjolcu,Bugarinu, Rumunju ili Hrvatu mora srce zaigrati od sreće što će skuplje no dosad plaćati benzin, plin, hranu, imati lošije obrazovanje, zdravstvo, sakatiju kulturu i umjetnost, zbog Uncle Samovih profita.
Pandemija korona virusa koja je dodatno marginalizirala ranjive skupine, problem rasizma u redovima policije i porast atmosfere netrpeljivosti prema LGBTI osobama, glavni su problemi koji su obilježili 2021. godinu.
Prvi put nakon 1945./46. i zahuktavanja tzv. hladnog rata, danas je na djelu, drastičnije no ikad, samoubilačko svrstavanje za SAD/EU/NATO i „partnera“ protiv Rusije i Kine.
Bilo da evakuiraju civile, prevoze vojnike ili izvoze robu, ukrajinske željeznice su na prvoj crti otpora ruskoj invaziji. Ruska vojska je od početka rata u Ukrajini redovito uništavala željezničku opremu.
Amerika i Velika Britanija te EU zemlje tzv. prve brzine, pokazuje se, nisu sposobne pravodobno, u dovoljnim količinama i barem po istim cijenama nadoknaditi Europljanima energente i hranu što im je sankcijska politika SAD/EU/NATO-a i „partnera“ zabranila nastaviti kupovati u Rusiji.
Iz Hladnog rata naučili smo da se rat protiv nuklearne sile ne može „dobiti“ u bilo kojem razumnom smislu. S druge strane, Zapad ne može dozvoliti da bude stalno ucjenjivan, ističe Habermas.
U oslobađanju od ruskih fosilnih energenta postoji evidentna konvergencija s ostvarivanjem ekoloških zahtjeva za smanjenje stakleničkih plinova u atmosferi, dakle centralnih zahtjeva zelene politike.
Strateške greške Putin je načinio mnogo prije izbijanja ukrajinske krize 2014. i rata 2022. Njegov djelomični zaokret od prozapadnog neoliberalizma k ideologiji „ruskog svijeta“ bio je iznuđen.
Andrej Plenković je s nekoliko poteza na vanjskopolitičkomu skliskom terenu, na unutarnjem planu vrlo glasno kukuriknuo prije zore.
Od početka rata mnogi Ukrajinci, ali i Rusi, traže utočište u zemljama Europske unije. Kamo idu i koje su zemlje dosad ugostile najveći dio ukrajinske zajednice?
Ukrajinska kriza ne može se riješiti sankcijama i protusankcijama, ali ni ipedeovski impregniranim objedama, niti pregovorima autsajdera, kojima i nije do mirotvornih rješenja.
Ako je Buča uistinu propagandna namještaljka Putinu, Zelenski bi morao završiti na Međunarodnom sudu u Haagu. Veliki i najmoćniji su se davno sporazumjeli da za njih takva sudišta ne vrijede.
Rat u Ukrajini vodi se oko toga tko će podrediti Rusiju – SAD ili Kina. Rusija je pokušala spriječiti širenje NATO-a na istok. Ali, lako se može deseti da padne u podređen položaj prema Kini.
Europa dočekuje ukrajinske izbjeglice sa sustavom azila koji u prosjeku kasni više od 15 mjeseci.
Komu je to odjednom, iznenada, ničim izazvano, palo na pamet da se u glavnim gradovima zemalja članica tzv. obitelji kojoj oduvijek pripadamo hitno očiste davno već zaboravljena atomska skloništa u podrumima velikih zgrada!?
Ljubljanski Mirovni inštitut organizirao raspravu o problemu rastuće militarizacije i o budućim izgledima mirovnih pokreta u okviru rata u Ukrajini.
Zapadni političari i mediji pod njihovom kontrolom prešućuju ili ne govore istinu o uzrocima rata te krivcima za šokove po životni standard, mir i sigurnost građana cijelog svijeta.
„Zaustavite rat! Ne ratu! Ne vjerujte propagandi! Lažu vam! Rusi_kinje su protiv rata!“, stajalo je na flomasteru ispisanom transparentu Marine Ovsyannikove.
Tvrtka Đuro Đaković TEP zapošljava preko tisuću radnika na području Slavonije, a zbog ruskog vlasnika blokirani su joj računi i upitna budućnost.