U našem je interesu da ovaj rat privedemo kraju. Umjesto da to radimo dramatičnom eskalacijom rata, našu vojnu pomoć moramo udružiti sa stvarnim koracima prema mirovnom rješenju u Ukrajini.
SAD
Nikada SAD nije gazdovao Rusima i Kinezima i nikad neće, nikada te velike zemlje nisu bile američke kolonije ili protektorati da bi se imali razloga/potrebe – odmetnuti.
U aktualnoj je predkataklizmičnoj zbílji od iznimna značenja radikalan zaokret proamerički podaničke i proturuski isfrustrirane kancelarije Olafa Scholza od 16-godišnje uzlazne prakse njemačke Mutti.
Jučerašnji američki midterms izbori pretvorili su se u referendum o nesposobnosti Joea Bidena da ukroti inflaciju i, za američke građane, upravo nezamisliv rast cijena naftnih derivata.
Jesu li Rusi krivi što su birokratski poslovođe EU-a grlom u jagode uletjeli priključiti se SAD/NATO-ovim sankcijama Moskvi, pa otvorili Pandorinu kutiju inflacije/recesije nesagledivih posljedica i trajanja?
Europska komisija i Njemačka otvaraju temu poslijeratne obnove Ukrajine, u kojoj je Svjetska banka procijenila štetu, do sada, težu od 350 milijardi eura. To će biti posao milenija, pa zapadni lešinari počinju kružiti.
Rat između Rusije i Ukrajine ne samo da je uništio živote mnogih hiljada ljudi u obe države, već je i zadao težak udarac levom i levo-liberalnom političkom diskursu na Zapadu.
U kakvoj su međusobnoj vezi Julian Assange, američki rat protiv Rusije u Ukrajini i najveće prirodne katastrofe u svijetu u posljednjih pedesetak godina? Itekakvoj.
Svijet nije privatna prćija bilo kojega među devet znanih ili još neznanih nuklearnih gljivara bilo gdje i bilo kada. Što će ti atomska bomba, ako je ne smiješ upotrijebiti, jer ćeš smjesta dvije-tri dobiti natrag?
Budući da Njemačka nema po cca 40 posto plina, nafte i ugljena te ih je do sada kupovala u Rusiji, grubo izbija na vidjelo da joj to SAD i „partneri“ nisu kadri nadomjestiti.
Današnja teška situacija može lako da izmakne kontroli, ali ovaj put uz mogućnost nuklearne katastrofe. Sam opstanak svijeta zavisi od razboritosti, diplomacije i spremnosti na kompromis sviju strana.
Prsti svih triju strana su na okidaču, a Japan – talac nove krize i prisilni „domaćin“ američkih vojnih baza još od pacifikacije dvjema atomskim bombama na nedužne civile kolovoza 1945. godine – skupo će vaditi ratno kestenje iz vatre.
Prsti su na okidaču. Rat na Indopacifiku može početi? Čim Biden izmisli formulu – terorizam ili autokratizam globalno se više ne nose – za uvući i NATO protiv Kine?
Najozbiljniji doprinos analizi uzroka rata u Ukrajini dali su zapadni marksisti, koji ih traže u neprevladanoj sistemskoj krizi globaliziranog neoliberalnog kapitalizama.
Anticipirajući odluku Vrhovnog suda glede pobačaja, Barry Silver, rabin iz sinagoge u općini Palm Beach, unaprijed je tužio državu Floridu za moguće ograničavanje prava žena na pobačaj, prikazujući to kao kršenje slobode religije.
Mentalna nesposobnost da se čak i pomisli na mogućnost poraza znači da Amerikanci ozbiljno potcjenjuju izazov iz Kine. Kinezi vjeruju da je američka agresivnost posljednji pokušaj zapadne sile da obuzda Kinu i spriječi je da zauzme prvo mjesto u svijetu.
Američko sudište, ženske slobode i pravo na pobačaj: nisu li ženski životi dostatan životni argument za ustrajavanje na ovom pravu i nije li transnacionalna solidarnost progresivnih snaga ponovno zazvana?
Iako je od početka ruskog napada na Ukrajinu prošlo više od četiri meseca malo ko od političkih ili vojnih analitičara se usuđuje da prognozira ishod.
Postkomunistička Rusija vjerovala je da je njena sudbina da postane dio transformisranog Zapada. Kada je ta ambicija propala, započeo je proces dubokog otuđenja.
Jednom Nijemcu, Britancu, Španjolcu,Bugarinu, Rumunju ili Hrvatu mora srce zaigrati od sreće što će skuplje no dosad plaćati benzin, plin, hranu, imati lošije obrazovanje, zdravstvo, sakatiju kulturu i umjetnost, zbog Uncle Samovih profita.